Teško je prebrojati sve MMA borce koji su se u nekoj fazi svog života povukli iz sporta, a nedugo poslije vratili bi se u kavez. Razloga za povratak je nekoliko.
Pojedini borci vraćaju se zbog financijskih razloga i povratak borbama vide kao gotovo jedini izvor prihoda. Neki borci jednostavno dobiju novu dozu motivacije, a mnogi zapravo ne znaju nastaviti dalje sa životom nakon profesionalne karijere i MMA je jedino što ih ispunjava.
Jedan od boraca koji zasad uspješno biva u mirovini, ali konstantno razmišlja o povratku, svakako je Paul Felder. UFC-ov komentator u kavezu nije bio od 11. mjeseca 2020. godine, a tada je uskočio na ‘‘short notice‘‘ i podijeljenom sudačkom odlukom izgubio je od Rafaela dos Anjosa. Često Felder spominje mogućnost povratka, a UFC-ov veteran Matt Brown prokomentirao je zašto borci teško ostaju umirovljeni.
‘‘Nikada ne vjerujte borcu kad vam kaže da se umirovio. Borci nikada zapravo nisu umirovljeni i to je činjenica. Uvijek postoji nešto što nas može navesti na povratak, ako se radi o pravim borcima. Paul Felder sjedi na tom komentatorskom mjestu svaki tjedan i gleda tipove kako se bore. On je odličan komentator, ali znam da mu uvijek prolazi misao: ‘Mogao bih dobiti tog tipa. Uočavam pogreške koje radi‘. Dakle, on proučava sve te borce, gleda njihove pogreške i pita se što zapravo radi umirovljen.‘‘, započeo je Brown u ‘‘The Fighter vs. The Writer‘‘ podcastu.
Matt Brown također je bio umirovljen, ali vratio se borbama. ‘‘Immortal‘‘ je 2017. godine najavio povlačenje iz sporta nakon meča protiv Diega Sancheza. Brown je porazio Sancheza nokautom u prvoj rundi, ali dvije godine kasnije vratio se u kavez i još uvijek je aktivan borac, iako će uskoro proslaviti 43. rođendan (19.1.).
‘‘Nekih šest mjeseci nakon povlačenja sam razmišljao kako je loše u mirovini i htio sam se vratiti. Ništa ne može zamijeniti onaj osjećaj kad uđete u kavez i borite se s drugim muškarcem, a velika rupa nastane kad ostanete bez toga. Ne znam kako nadomjestiti nešto takvo. Teško je pronaći smisao i usmjerenje. Mnogi tipovi završe u depresiji. Mark Coleman je savršen primjer. Nikada se nije službeno umirovio, ali kad se prestao boriti, nije imao smjer u život. MMA je naš identitet i to je jako komplicirana stvar. Kad sam se umirovio, otvorio sam dvoranu, bio sam tamo svaki dan i pitao se zašto se ne borim. Jako slična situacija je i s Felderom. On svaki dan gleda mečeve. On i ja smo planirali napustiti ovaj sport, ali kako se odreći svega toga? Morate kreirati posve novi identitet. Više niste borac, to je nešto što ste nekoć bili.‘‘, zaključak je Browna.
Borci bi možda trebali češće tražiti nekakav oblik psihološke pomoći i savjetovanja oko nastavka života. Tužno je čitati priče umirovljenih boraca koji više ne vide smisao svog života. Borilačke karijere nisu naročito duge i borci se moraju naučiti nositi sa životom nakon MMA karijere.
