Postoje borci s većim brojem velikih pobjeda. Stipe Miočić svakako je jedan od njih. Što reći za detroniziranje Fabricija Werduma pred 50 tisuća njegovih sunarodnjaka ili za pobjedu nad Alistairom Overeemom u njegovom rodnom gradu? Revanširanje Danielu Cormieru uz veliki preokret? Sve je to veliko i značajno, no vjerojatno niti jedna pobjeda najuspješnijeg teškaša u UFC povijesti nije ravna onoj koju je ostvario u rano jutro 21. siječnja 2018. godine.
Ne možemo biti sigurni u taj podatak, ali ovo je svakako jedna od gledanijih borbi u hrvatskoj povijesti. Ako ste se tog jutra ustali i pogledali kroz prozor, mogli ste vidjeti veliki broj svjetala na prozorima susjednih zgrada. Svi su se nadali da Stipe Miočić može savladati čovjeka kojeg je već UFC vidio na svom vrhu, čovjeka koji je do te borbe izgledao zastrašujuće. Naravno, Francisa Ngannoua.
Svi znamo kako je to završilo.
Pet rundi apsolutne dominacije Miočića, uz nekoliko istrpljenih teških udaraca kamerunskog bombardera. Ali, poruka poslana svijetu, no još i bolja poruka poslana, odnosno isporučena Dani Whiteu. Onaj trenutak kad je Stipe pojas oduzeo Whiteu i dao ga svom treneru Marcusu Marinelliju, da mu ga on postavi oko pasa, mnogi će dugo pamtiti, tu gestu kojom je Stipe odgovorio na svo omalovažanje i nepoštovanje kakvo je od svog poslodavca u najavi borbe dobivao.
Četiri godine i tek dva dana kasnije, Francis Ngannou imat će novu veliku siječanjsku borbu. Ovog puta je on taj s pojasom, on je taj koji ga brani i on je taj koji je po mnogima unaprijed otpisan u borbi protiv čovjeka čija je priča, izuzev načina na koji borbe završava, tako jako slična njegovoj.
Na njemu je da pobijedi, odnosno da napravi ono što je Stipe napravio njemu. A onda možda vidimo novi revanš tj. treću borbu dva najopakija teškaša u UFC povijesti.
