2. dio velikog intervjua Leonarda Pijetraja za FS: “Mayweather mora deklasirati McGregora, to je bitno za boks!”

intervjuiIZDVOJENA VIJEST 22.08.2017 13:08h Autor:

Pijetraj i Sep

2017. je definitivno godina boksa. Godina njegovog velikog povratka na tron borilačkog sporta. Nakon što je slobodna borba predvođena Ultimate Fighting Championshipom posljednjih godina grabila nezaustavljivo naprijed osvajajući “main stream” publiku i međunarodna tržišta diljem zemaljske kugle, boks je stagnirao. Neki će reći da je čak i gubio na popularnosti. Tako je šakački sport, koji uz nogomet smatramo kulturološkim i socijološkim fenomenom modernog doba, gotovo nestao iz medija, njegova popularnost je padala, nove generacije boraca su se odlučivale za one manje rukavice od 4 unca i kavez umjesto ringa.

1. dio velikog intervjua Leonarda Pijetraja za FS: “2017. je godina boksa!”

No, 2017. godina je preokrenula trendove. Boksački promotori, stisnuti sjajno vođenim UFC-om i njegovim globalnim uspjehom, su shvatili da je vrijeme za ozbiljne poteze. Vrijeme je da boks pokaže koliko zapravo vrijedi. Ward protiv Kovaleva, Kličko protiv Joshue, Canelo protiv Golovkina… samo su šlag na torti nevjerojatnih boksačkih super mečeva koji će se (ili su se već) odigrati u 2017. godini. Kada tome pridodate i mega dvoboj između Floyda Mayweathera i Conora McGregora, koji će srušiti sve rekorde koji su ikada postojali u boksu, ali i bilo kojem drugom sportu, jasno je da se boks vratio na tron!




2017. je i godina uspjeha za hrvatski boks. Damir Plantić je osvojio srebro na Europskom prvenstvu, a za nekoliko dana mu slijedi nastup na svjetskoj smotri. I ostale hrvatske boksačke selekcije vrlo uspješno nastupaju na međunarodnim natjecanjima pa su tako dva hrvatska kadeta Antonio Grabić i Andrija Badža na nedavno održanom Europskom prvenstvu uzeli srebra. Boksački klub Sesvete je vrlo uspješno nastupao u Regionalnoj boksačkoj ligi, a gotovo je sigurno da će Hrvatska 2018. imati svog predstavnika u svjetskog boksačkoj WSB ligi. Ne smijemo ne spomenuti i Marka Čalića i Hrvoja Sepa, dva hrvatska boksačka majstora koja su vrlo uspješno krenula u profesionalne vode i od kojih mnogo očekujemo ne samo u 2017., nego i u nadolazećim godinama.

U godini boksa nema boljeg boksačkog sugovornika od našeg proslavljenog trenera i boksačkog stručnjaka Leonarda Pijetraja. U velikom dvodijelnom intervjuu za Fight Site, hrvatski izbornik govori o mnogim zanimljivim temama uključujući i one koje smo spomenuli u uvodu.

U drugom dijelu intervjua, Pijetraj se fokusira na nadolazeće boksačke super dvoboje između Floyda Mayweathera i Conora McGregora, odnosno Canela Alvareza i Genadyja Golovkina, kao i na svoju drugu karijeru – onu gitariste u bandu!

_______________________________________________________

2017. godina je godina u kojoj je boks izašao iz svojevrsne krize u kojoj se našao nekoliko proteklih godina. Šakački sport je ponovno na tronu borilačke scene. Što je bio uzrok krize?

“Kriza boksa je među ostalim došla i radi toga što se slobodna borba tako brzo i tako visoko probila. Oni su u kratkom vremenu stvorili svoju publiku, a tu posebno mislim na UFC koji je predvodnik tog sporta. Rade sjajnu promociju svog proizvoda i imaju fantastičnu TV produkciju što je jako bitno. Tu je naravno i internet gdje su svi ti mečevi i highlightovi jako lako dostupni i gdje ih možete jednostavno pogledati. Sve to je zbrojeno malo zasjenilo boks koji se nikada nije bavio glomaznom produkcijom. Boks je oduvijek bio sam po sebi dovoljno kvalitetan, bez dodatnog prikrivanja nekih mana. U boksu se uvijek htjelo da se za dobar meč zna da je dobar meč, a za loš da je bio loš. U boksačkom svijetu postoje novinari koji čitav život prate samo taj sport, oni su vrlo educirani i ne možete ih prevariti produkcijom. MMA je kao novi sport vrlo brzo postao interesantan i uspio se probiti ovim stvarima koje sam već spomenuo i tako na jedan način malo zasjeniti boks.”

No nije samo MMA uzrok pada boksačkog sporta. Nedostajalo je i pravih zvijezda koje su se sada ponovno pojavile?

“Uvijek se nakon Olimpijskih igara pojave neka nova imena, a njima ipak treba nekoliko godina da stasaju. Joshua je dobar primjer, on je vrlo brzo stasao i postao svjetski prvak. Tu su i Usyk i Lomachenko, koji su također brzo stigli do svjetskih titula. Ovo je godina velikih mečeva i boks se svakako vrlo snažno vratio na veliku scenu. Uostalom nije niti loše da je MMA postao određena konkurencija što je natjeralo boks da se malo trgne, pa čak i da se produkcijski malo potrude. Vidite da se sada na vaganjima nekih boksačkih mečeva pojavi više gledatelja nego na nekim nogometnim utakmicama.”



Kulminacija sjajne boksačke 2017. je mega meč između Conora McGregora i Floyda Mayweathera. Radi se o dvoboju koji će srušiti sve rekorde gledanosti i zarade…

“Ja sam bio u Kanadi kada se održavala jedna od promotivnih press konferencija za taj meč i tu se radilo o tisućama gledatelja koji su samo to došli uživo pratiti. To je svakako fantastičan potez kada govorimo o samoj promociji i popularizaciji sporta. No, kada govorimo o samoj sportskoj strani priče, smatram da to Mayweatheru nikako nije trebalo. Da, on se ovim vratio u središte pažnje i ako govorimo o zabavnom dijelu čitave stvari, on je tu svakako ispunio svoj cilj. I financijski će sigurno sjajno proći iako tu nisam siguran koliko će mu to primijeniti život jer je već do sada zaradio toliko novca da ne znam hoće li uopće primjetiti razliku. Novac koji je zaradio ionako ne može potrošiti za deset života. Svakako mu nije bila sila boksati ovaj meč. To je njemu bio jedan novi izazov i zato je odlučio u njega ući.”

Što od ovog meča može dobiti Mayweather, a što McGregor?

“Organizacijom ovog meča Mayweather je napravio ogromnu uslugu MMA-ju i McGregoru jer u sportskom smislu on u ovom meču ne može dobiti apsolutno ništa. MMA, s druge strane, bi mogao biti veliki dobitnik u slučaju da se nešto neplanirano dogodi, da Mayweather bude nemotiviran te večeri i da padne neki slučajni udarac koji bi mogao biti koban za Mayweathera. To će naravno biti jako, jako teško. Lako je zaključiti da su u ovoj priči isključivi dobitnici McGregor i UFC. Dobit će novac koji nikada prije nije zaradio, dobit će slavu koju bez Mayweathera nije mogao niti sanjati. Čak je i Dana White došao na svoje kao promotor jer je izašao iz te neke sjene i sada promovira jedan boksački mega meč.”

Kako uopće prognozirati meč nekoga tko ima 49-0 i nekoga tko je boksački početnik barem na papiru?

“Ja se nadam i vjerujem da će na koncu ipak sve sjesti na svoje mjesto. McGregor nema nikakve šanse protiv Mayweathera. Smatram da u ovom trenutku u svojoj dvorani imam barem tri boksača s kojima McGregor ne može niti sparirati. I to vam mogu garantirati. No, za McGregora je bitno da je uopće došao do pozicije da može boksati protiv Mayweathera u tako velikom meču. To pokazuje da se radi o velikom sportašu koji ima ogromnu karizmu. On nedvojbeno ima hrabrosti i intelekta da se u pravo vrijeme nađe na pravom mjestu. Nadam se da će Mayweather pametno odraditi ovaj meč jer je to bitno i za sam boks. Treba se pobrinuti da ga McGregor prve dvije ili tri runde uopće ne može dotaknuti, a pitanje je koliko će nakon tih početnih rundi Irac uopće moći boksati dalje jer je ovo prvo takvo iskustvo za njega u karijeri. Mayweather bi ga trebao deklasirati. Nadam se samo da u svojoj eventualnoj nemoći McGregor ne pokuša nešto prljavo napraviti čime bi zasjenio sportski dio priče. Tu će se zapravo pokazati kakav je on karakter.”

Je li ovo tek početak “crossover” mečeva iz MMA-ja u boks? Javili su se Manuwa, Miočić…svi sada žele u boksački ring?

“Da, sada su se pojavili neki drugi MMA borci koji također traže mečeve protiv profesionalnih boksača, ali smatram da to neće proći. Okolnosti su te koje su dovele McGregora da može doći uopće u poziciju boksati s Mayweatherom. Osvojio je dva UFC pojasa, prerastao je na određeni način svoju promociju i nije bio adekvatno plaćen u odnosu na svoju popularnost i slavu. To nije slučaj s ostalim MMA borcima koji sada traže mečeve u boksu. Barem se to neće dogoditi tako brzo. Vidimo da sada Stipe Miočić želi boksati s Anthonyjem Joshuom, ali to su sve samo utopije. No, da budem iskren i ja bi to tražio na njihovom mjestu jer u takvim mečevima mogu zaraditi deseterostruko više nego u MMA meču.”



U rujnu slijedi analitičari smatraju najkvalitetniji boksački okršaj u 2017. Onaj između Canela Alvareza i Gennadyja Golovkina? Dugo se čekalo na meč boksača ovakvog kalibra kada su na samom vrhuncu svojih karijera?

“Ovdje možemo govoriti o pravom boksu i pravim boksačima na vrhuncu karijera. Ja smatram da se najbolji boksači na koncu uvijek nađu na suprotnim stranama ringa, samo je pitanje da li se to dogodilo onda kada mi to želimo ili se ipak malo kalkuliralo. Pravi prvak svijeta je onaj koji je ujedinio sve četiri titule i koji je pobijedio sve boksače koji su u tom momentu u samom vrhu. Stoga smatram da nije bitno da li će se dva boksača naći sada ili za godinu dana u istom ringu. Najbolji izazivač će sigurno dobiti priliku boksati protiv najboljeg, to je uvijek bilo tako. Stvarno se rijetko kada u povijesti boksa dogodilo da se najbolji boksači meusobno nisu sastali. To je na koncu svima u interesu jer je upravo u takvim mečevima i okreću najveći novac i najveća slava. Boksači koji su uzeli titulu i nisu htjeli boksati protiv najboljih izazivača su vrlo brzo nestali i danas su zaboravljeni. Takvi mogu pričati samo po lokalnim kafićima da su bili prvaci svijeta. Takve niti ne spominjemo i njih se brzo zaboravlja. Ovo će biti pravi meč i jako mu se veselim.”

Tko je bolji Golovkin ili Canelo?

“Ja sam nesuđeni menadžer Golovkina, tada je još boksao u Njemačkoj. Nudio sam ga Don Kingu, ali ga King tada nije htio. Moja je greška bila što tog momka nisam posjeo na avion i doveo ga ovdje. Ali tada sam već imao prilično dobro posložene stvari u Americi i ovdje u Hrvatskoj. Za Golovkina tada nitko nije znao iako je bio sjajan amater. Nedostajala mu je karizma, može se reći da je uopće nije imao. Pa i danas ga na cesti vjerojatno nitko ne bi prepoznao. No, radi se o fantastičnom momku i sjajnom boksaču. Zbog nedostatka karizme čitavu karijeru se mora dodatno dokazivati unatoč rezultatima. I kada je osvojio svjetsku titulu, nisu mu davali kredita za to. Pa čak i sada mu se ne prizna da je velikan dok ne dobije Canela ili slične. To je nažalost križ koji nose takvi boksači kojima nedostaje karizme. Obojica su svjetske klase sa samog vrha i vjerujem da ćemo gledati fantastičan meč. Ne bih htio predviđati meč nego ću pustiti da ljudi uživaju u njemu. Radi se o meču rijetko podjednakih vrhunskih svjetskih boksača.”

Nedavno se umirovio Vladimir Kličko – boksač koji je obilježio teškašku scenu proteklih deset godina. Od kuda takva odluka prije revanša s Joshuom koji je gotovo bio dogovoren?

“Klično je prije svega prepametan boksač da ne bi napravio jednu dobru analizu nakon poraza od Joshue. Ja sam već u meču protiv Furyja, a to se posebno vidjelo protiv Joshue, primjetio da njemu nedostaje tim, nedostaje mu trener koji bi ga vodio kroz sam meč. On je dosta trenirao sam, dosta odluka je donosio sam, što nikad nije dobro za boksača. Po meni je zato normalno da je odlučio stati. Izgubio je već dobiven meč s Joshuom jer u ključnim trenucima nije znao kako boksati, a nije imao nikoga tko mu je mogao dati pravi savjet. Prve tri runde je Joshua previše respektirao Klička što bi pravo trenersko oko sigurno primjetilo. I kada ga je uspio rušiti, nije dovršio posao kako je trebao. Dobivao je potpuno krive upute u kutu u tim trenucima. Za to ne treba nikoga kriviti nego njega. On sam je kriv što mu je u kutu bio njegov brat, koji je odličan boksač i sjajan čovjek, no nije trener. Biti trener je nešto sasvim drugo. Tako da je Vladimir sam shvatio sve ove stvari i mislim da je dobra stvar što se povukao.”



Boksači su poznati po svojim povratcima? Hoće li se Kličko vratiti?

“I to je moguće. Vladimir je sam rekao da nije siguran što će sada raditi u životu. Ako ne nađe neki smisao života, neki hobi ili neku novu karijeru, nije isključeno da se neće vratiti. Mislim da je rekao da trenutačno radi na nekoj novoj karijeri. Je li u pitanju glumačka karijera ili nešto drugo, ne znam. Ako na njegovu adresu sleti neka bosnoslovna ponuda, recimo od strane Joshuinog tima, mogao bi se vratiti u akciju. Joshua je već sada toliko velika zvijezda i veliko ime, da se u njihovom revanšu mogu vrtiti ogromne cifre. Ukoliko Joshua svlada Wildera i ujedini sve titule, za što će mu trebati i slavlje protiv Ortiza, onda bi se moglo dogoditi da se ponovno digne ogromna prašina oko revanša s Kličkom. Vladimir će tu ponovno biti u problemu jer nema kvalitetan tim oko sebe, a za stvaranje dobrog tima trebaju godine. Još od Emmanuela Stewarda Kličko nije našao, ali nije niti tražio, ozbiljnog trenera. To je trenutačno njegov prijatelj Johnathan Banks. Ja ga dobro poznajem, radi se o dobrom momku, ali on nije trener.”

Kako komentirate činjenicu da je Kličko više fanova stekao u posljednjem porazu od Joshue nego u lošim mečevima u kojima je pobjeđivao godinama?

“Nije Vladimir imao loše mečeve jer je bio loš, nego zato što na drugoj strani ringa nije imao dobre protivnike. On je sjajan u opstrukciji borbe i to je primjenjivao u svojim dvobojima posljednjih godina. Kada je boksao protiv dobrih boksača, gubio je nokautom. Recimo protiv Lamona Brewstera, koji je vrhunski protivnik. Taj sam meč gledao uživo i doživio je težak nokaut. I protiv Coreyja Sandersa je doživio nokaut. Bio sam i u Ukrajini na jednom njegovom meču kada je boksao protiv Rossea Purittiya kada je od iznemoglosti izgubio meč. Nije bio lošiji, ali se toliko iscrpio u prvih šest rundi da više nije mogao. Tada smo bili zajedno u pripremnom kampu i vidio sam da nešto nije u redu s njim. Razgovarali smo i sugerirao sam mu da je pretreniran. Odgovorio mi je da sam u pravu, ali da su njemu rekli kada je umoran da treba stisnuti još jače. Ne znam za tu filozofiju, ali meni ona baš i nema smisla. Posebno uz sva moderna saznanja koja danas imamo o pripremi boksača. Tako da je on boksao u mnogo mečeva u kojima si je mogao dozvoliti taj neki dosadan boks. Njegovi protivnici nisu imali rješenje i dobru taktiku za njega. Stoga je i na takav način uspjevao pobjeđivati. Došao je na metu kritika jer nije završavao mečeve ranije, što nije nokautirao neke protivnike koje je mogao. Ali to je Vladimir Kličko, boksač koji je ipak doživio svojevrstan šok nakon tih teških nokauta. I zato je boksu pristupao na više ziheraški način, malo opreznije. Upravo to ga je dugo vremena držalo kao pobjednika na vrhu. Sada je pokazao da može raditi i atraktivnije mečeve, ali da mu za to treba i takav protivnik kao što je Joshua.”

Hrvatska bi sljedeće sezone trebala sudjelovati u vrlo ambicioznom projektu WSB lige. Kako komentirate ulazak u ligu koje ste bili dugo dio, ali i pobjednik?

“WSB liga je odličan projekt koji je na svoj vrhunac imao prije par godina, no nažalost AIBA ga nija znala oplemeniti i dignuti na još jedan viši nivo. Taj projekt je to svakako zaslužio jer je pružao tako kvalitetne mečeve kakve niste imali prilike vidjeti niti u profesionalnom boksu. Nažalost zbog malodušnosti AIBA-e neka finala WSB lige su se održavala na mjestima koja nisu zaslužila takva velika natjecanja. Ja nisam mogao svojim očima vjerovati gdje su smjestili finala takve lige umjesto da su se održavala u Madison Square Gardenu ili MGM Grand Garden Areni. No, ideja je bila da se to financijski isplati i da nešto zarade pa makar morali zbog toga često i podilaziti domaćinima. Nažalost, priča nije otišla na nivo koji je mogla. Radi se o ligi koja je godinama bila sjajna tranzicija i priprema iz amaterskog u profesionalni boks. Mnogi boksači su mogli živjeti od te lige i ostali su puno duže u amaterskom boksu, nego što bi to inače bio slučaj.”

Ima li šanse Hrvatska okupiti kvalitetnu i kompetitivnu momčad za to natjecanje?

“Hrvatska u WSB-u je… Ne znam čija je to ambicija, pretpostavljam našeg Saveza i vodstva čime su pred sebe stavili jako velik teret i veliku obavezu. Prije svega jer se radi o velikom financijskom trošku koji će netko morati platiti. A šanse da budemo u vrhu su jako male, ili bolje rečeno – nikakve. Ja sam bio dio momčadi Kazahstanu gdje je bilo 50 vrhunskih boksača u timu. To je koštalo deset milijuna dolara po sezoni, ako želite imati takav roster boksača. Stoga ćemo mi moći tek sudjelovati u toj priči. To će sigurno biti dobro za neke boksače, a ja ću pokušati da i moji dečki boksaju za našu momčad. Ako su mogli boksati za Kazahstan, zašto ne bi boksali za Hrvatsku. Drago mi je da sam pomogao velikom broju hrvatskih boksača koji su htjeli boksati u raznim WSB timovima, ja sam bio taj koji je to isposlovao. Od Milana, preko Londona, pa do Kine… svi su boksali, neki više, neki manje uspješno. Ja ću svakako dati sve od sebe da Hrvatska bude uspješna u WSB ligi i naravno da će moji boksači boksati. No, to nije još nivo kvalitete kojim bi mogli parirati Rusima, Kubancima, Kazahstancima… Projekt je OK, prilično ambiciozan, možda i preambiciozan. Ne znam koliko će se Savez moći nositi s time, ali skidam kapu svakome tko se planira s tim uhvatiti u koštac. Daj bože da budemo uspješni u tome, no skeptičan sam jer sam bio dio WSB lige pet godina i znam koliko je to teško.”

BK Leonardo ulazi u jednu novu eru s obzirom na stasanje velikog broja mladih boksača koji prelaze iz juniorske u senirosku konkurenciju upravo ove godine. Što možete reći o tome?

“U novoj sezoni ću imati zaista jaku ekipu koja stiže nakon što je u klubu bila određena smjena generacija. Moji boksači imaju relativno malo mečeva jer smatram da ih ne treba previše trošiti. Volio bih da imaju više mečeva, ali to uvijek nije moguće. Ne puštam boksače na natjecanja gdje bi mogli gubiti, pred ispite za koje još nisu spremni. Ne želim da moji boksači steknu krivu sliku o ovom sportu i da dobiju pogrešan gubitnički mentalitet. Uvijek ih šaljem samo na natjecanja koja odgovaraju njihovom trenutačnom znanju. Ne volim puštati niti svoje boksače na natjecanja gdje nisam s njima, gdje ih ne mogu kontrolirati i voditi. To je i nekakav dogovor s roditeljima jer smatram da je najbitnije da djeca ostanu zdrava i pozitivna s nekakvim pozitivnim razmišljanjem o boksu, nego da završe s nekim traumama pod cijenu rezultata. Ali konačni rezultat nije osvajanje neke medalje, nego osiguravanje boksaču duge i kvalitetne karijere kojom će moći osigurati egzistenciju. Sada stiže nova generacija mojih boksača, neki od njih prelaze u seniore poput Josipa Gečevića. Tu je i Mladen Sobjeslavski, jedan od najtalentiranijih bosača svoje generacije. Tu je i moj sin Erik Pijetraj koji stasa, a koji je dugo vremena imao dosta problema sa zdravljem i ozljedama. Sada dugo vuče jedan virus zbog kojeg nije mogao ići na Europsko prvenstvo. Tu je Alen Babić, koji također stasa, Ivan Prskalo, Marko Milun, Hrvoje Čibarić koji ima tek par mečeva, no već sada je opasan za svakoga. Sve su to boksači koji stasaju, no koji nemaju previše iskustva. Treba im sada dati vremena i prostora da postanu pravi boksači.”

Čuli smo da osim boksačke posljednjih godinu dana “ganjate” i drugu karijeru?

“Da, priznajem, postao sam ovisnik o gitari. Ja sam inače čovjek koji ne voli ovisiti o ničemu. Nikada se nisam volio probuditi i razmišljati o tome da nešto moram, da moram popiti kavu ili pivu. Zbog toga sam sretan čovjek i smatram da nitko ne bi trebao ovisiti o ničemu. Ali sam ipak shvatio da nisam savršen niti u tom smislu. Naime, postao sam ovisan o gitari. Svako jutro kada se dignem pomislim prvo na gitaru. Neki popiju kavu kada ih počne boliti glava, ja uzmem gitaru u ruke. Na glazbu sam se navukao zbog ljudi koje sam upoznao u njoj. Davno sam na televiziji vidio jedan band ‘Trio’ kako su svirali ‘ZZ Top’ i pomislio sam si kako ovi praše. Zatim sam ih vidio na jednom koncertu u Novom Zagrebu kako su svirali AC/DC, a ja sam lud za tim bandom. Pratio sam gdje god su svirali i dolazio sam na koncerte. Nakon nekog vremena sam se upoznao s dečkima, najprije s bubnjarem Hrvojem Stiščakom. I dalje sam odlazio na sve njihove gaže po Zagrebu i uživao sam u njihovoj glazbi. Dečki su saznali da i ja nešto sviram pa su predložili da odsviramo nešto zajedno. Ja sam im odgovorio da sam još uvijek početnik u sviranju gitare, no oni su rekli zašto ne bi jedan dan ipak probali. To mi se onda počelo vrtiti po glavi. Kako su oni to predložili, ideja je dobila težinu u mojoj glavi.”



Kako ste u godinu dana uspjeli skupiti već devet koncerata?

“Dečki su bili toliko dobri da su inzistirali da ipak nešto odsviramo zajedno. Najprije je kod mene u kuću došao gitarist Boris ‘Dugi Zamba’ Novački te smo malo zajedno vježbali. Rekao je da to nije loše. Pa su jedan dan došli i bubnjar i basist pa je to bilo prilično loše jer sam shvatio da je potpuno drugačije svirati s bandom, nego solo. Tada smo trebali na televiziji zajedno prvi put odsvirati nešto, ali zbog tehničkih razloga to nije bilo moguće. U međuvremenu sam mnogo vježbao i sam i s bubnjarem Hrvojem. Prvu svirku smo zajedno odradili u Savskoj ulici, u Biker’s klubu. Kada sam izašao na pozornicu i počeo svirati, sve je stalo. Taj osjećaj me doslovno lupio u venu, nisam mogao sebi doći koliko sam uživao svirajući. Koliko sam sanjao da je dobro, toliko je i bilo. Inače imam stav da ne radim ništa u čemu nisam vrhunski, no ovdje sam shvatio da mi treba još dvadeset godina da bih postao vrhunski gitarist za što nemam više vremena (smijeh). Tako da sam išao na blef i pokazalo se da sam dobro odsvirao. Nedavno sam svojim dečkima rekao rečenicu koja ih je jako nasmijala. Ja sam jedini muzičar, a ne mogu niti reći da sam pravi muzičar, u svijetu, koji ima više nastupa od probi. Naime, zajedno smo odradili tek tri probe i to nismo sve odradili u punom sastavu, a za sada već imam devet nastupa. Mnogi se čude, a i ja sam se sam sebi čudio, što sam uopće imao hrabrosti izaći na scenu pred publiku. Ali ako svoje boksače učim da izađu u ring i da daju sve od sebe svaki put, morao sam i ja isto napraviti. Gitara je nešto što ću svakako nastaviti ‘ganjati’ jer je muzika nešto što me odmara i opušta. Osim toga, ti moji dečki, Tihomir Ban, Boris Novački i Hrvoje Stiščak su toliko dobri momci i ugodno društvo da kada s njima idem na svirku se osjećam kao da idem na meč u Las Vegas.”

 

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI