Aleksander Stankov: Ja sam borac koji nikada ne popušta, protiv Wimmera želim ponuditi meč prepun akcije

intervjuiIZDVOJENA VIJEST 29.03.2017 12:27h Autor:

Aleksander Stankov

Aleksander Stankov još je jedan povratnik u FFC ring i to godinu dana nakon sjajnog meča protiv Karima Mabrouka u Beču. Ovaj član srednje kategorije na FFC 29 ima meč protiv bivšeg izazivača srednje kategorije, Renea Wimmera.

35-godišnji slovenski borac, 18. ožujka prošle godine, publiku je digao na noge kao rijetko koji FFC debitant. Teško je tko mogao ostati ravnodušan na njegov način borbe i FFC publika je napokon dočekali novu priliku pogledati ga u ringu najjače regionalne borilačke promocije. Kako gleda na taj meč, gdje je bio proteklu godinu, gdje se vidi u budućnost te tko je zapravo Aleksander Stankov, provjerite kroz ovaj interview.

Teško je zaboraviti tvoju prvu FFC borbu i pravi rat protiv Mabrouka. Na kraju si izgubio, ali izgubila je i publika koja je zaslužila dodatnu rundu. Što možeš reći o tom meču?

Mabrouk je vrhunski borac. Kao veliki fan K-1 pratim gotovo sve mečeve, a i moj posao je da pratim svoje konkurente. Karima pratim već dugo i on, većinu svojih borbi, iz runde u rundu radi veći tempo, no najopasniji je baš na kraju, u trećoj. Isto je jako opasan sa snažnim low kickovima i to već od početka. Naša taktika je bila, kao prvo, biti spreman na low kickove i blokirati ih, ali ne samo to, nego da i mi njemu odradimo snažne low kickove, čime bi ga šokirali i natjerali da brine za nogu, da ne radi što i kako hoće. A kao drugo, trebali smo se štedjeti za treću, jer ako neko u trećoj ima dosta kondicije, a ti malo, onda može biti jako opasno, a on jeste jako opasan borac. I ne samo to, bio je plan da mi njemu napravimo takvu treću, kakvu još nije doživio i time ga isto  šokirati i pobijediti ga, možda i završiti.

No, bit ću iskren, nisam baš zadovoljan tim mečem, bio sam jako površan, ali što se tiče taktike, sve je išlo super, pogađao sam low kickovima tako da je osjetio i štedio sam se za treću. Kad je treća počela, osjećao sam se super, imao sam kondicije, krenuo sam žestoko. Onda sam primio udarac u međunožje. I tako, kada su mi dali vrijeme za oporavak od udarca, gledam preko ringa Mabrouka i vidim ga kako diše. Pomislio sam, kreni odmah, ne daj mu da se odmori. I ovdje je bila mala greška, jer sam išao nazad u meč s nekom žurbom, uglavnom izgubio sam koncentraciju.

Nakon toga je uslijedilo nešto što je sve promijenilo, bio sam neoprezan i bacio desni kroše tako da sam otvorio lijevom rukom tijelo i baš sam u toj sekundi primio snažno i precizno koljeno, za kojeg samo znam da mi je mozak dao signal,da idem na tlo, da si uzmem vremena, ali sam si rekao: ‘E nećeš, ovo ćeš odraditi pa onda umri’. Ali, posljedice su bile jake, iskreno, nije bilo samo to koljeno nego sam u to isto mjesto i prije toga dobio nekoliko koljena. Imao sam površan gard, pa nisam ni očekivao takva koljena, to je bilo očito nešto na čemu su oni radili, no to koljeno bilo je jedno previše i nakon toga mi je izrazito pala snaga i kondicija. Do kraja meča sam se borio protiv Mabrouka i samog sebe. Dao sam sve od sebe, ali žao mi je sto nisam nastavio sa jakim low kickovima. Naučio sam puno iz tog meča, od tog dana pazim na koljena, ne samo u mečevima, nego i na treninzima, jer sam i nakon meča imao još dugo vremena problema s rebrom, tako dobro me Karim pogodio.

Gdje si se borio u međuvremenu i kakve si rezultate postigao?

Nakon tog meča se jedno vrijeme nisam mogao boriti, baš zbog problema s rebrom. No, nakon nekog vremena sam se borio najprije na CFC 2 u Ljubljani, gdje sam pobijedio u drugoj rundi tehničkim nokautom, koljenom u lijevi dio, u jetru, baš kako je mene pogodio Mabrouk. Onda sam se borio na IFC X u Linzu, gdje sam također pobijedio tehničkim nokautom u drugoj rundi.

Upravo na račun tog prvog nastupa su iz FFC-a izjavili kako puno očekuju od meča tebe i Renea Wimmera, možeš li još jednom ponoviti takav meč prepun akcije?

Ja sam imao dobre predstave i loše predstave, borbe kojima sam zadovoljan i naravno borbe kojima nisam zadovoljan. Ali za sve moje borbe, kako amaterske tako i profesionalne, mogu izjaviti da sam uvijek pružio jako veliki otpor i nikada nisam popuštao do zadnje sekunde. Uvijek mi je želja bila biti borac koji hoće akciju, koji se ne povlači i koji ne popušta do zadnje sekunde i uvijek pokušava pobijediti, pa makar izgledalo loše. Ne mogu vam ništa obećati, ali pošto je u meni da nikada ne popuštam i pošto tako jako poštujem FFC, vjerujte mi da ću napraviti sve što će biti u mojoj moći te ću dati sve od sebi da tog dana odradim meč prepun akcije i pobijedim Wimmera.

Jesi li gledao Wimmerov meč protiv Marjanovića u Zagrebu, ali i njegovu iznenađujuću pobjedu protiv Sidibea u Linzu? Što si vidio u tim mečevima i kakvim ga borcem ocjenjuješ i gdje vidiš svoju priliku?

Naravno da jesam, gledao sam i njegove druge borbe. U nekima od njih je izgledao kao protiv Sidibea, kao da nema snage, kao da je jako umoran, a onda samo odjednom baci svoj snažni desni overhand i nokautira protivnika. On je boksač i taj desni overhand mu nije slučajnost, vidio sam kako je čekao borce da površno bace prednji direkt i onda bi ih prestigao te nokautirao. Tako da ću cijelo vrijeme u meču  morati držati visok stupanj koncentracije i paziti da ne radim površno, ali prva stvar je dobar gard.

Ono što je dokazao u meču protiv Marjanovića je da je jako tvrd borac kojem ne možeš napraviti puno štete. U tom me meču stvarno impresionirao tom tvrdoćom. Vidio sam i neke druge mečeve, gdje je imao visok tempo, kako mu ruke dobre rade i kako ima jako dobar boks. Ali naravno da vidim i stvari koje mu nisu baš najbolje, ali o njima ne mogu javno. Tu vidim svoju veliku priliku. Planiram ga time iznenaditi u borbi.

Vjeruješ li da bi pobjedom nad bivšim izazivačem ti mogao doći blizu napada na pojas i da li ti je to ambicija?

Meni je već jako velika ambicija napraviti stvarno vrhunski meč i pobijediti Wimmera, a kako mi ne bi bila ambicija ako mogu time doći jednu stepenicu bliže napadu na pojas. To je nešto veliko, nešto o čemu jako dugo sanjam, ali idemo polako jedno po jedno. Tako da bih ostavio te stvari ekipi FFC-a, a ja u ovom trenutku razmišljam samo o borbi protiv Rene Wimmeru i ni o čemu drugom. Moj potpuni fokus je na toj borbi.

Kako ti se čini trenutna konkurencija u kategoriji? Marjanović je odmah izgubio pojas od Andija Vrtalića, dečka koji za sada još ne zna za poraz. A tu su još neki borci, kao npr. Igor Emkić ili Nikita Chub.

Konkurencija je, kako se za tako profesionalnu i odličnu organizaciju podrazumijeva, jako snažna. Znam ih sve i pratim ih sve, i protiv koga god bi me FFC stavio boriti se, ja bih bio počašćen i sretan što imam priliku dokazati se. Nikad nisam birao protivnike i nikad neću. Uvijek sam razmišljao, ako se boris protiv stvarno odličnih boraca, možeš puno više naučiti. Andi je jako neugodan borac,  tip borca protiv kojeg se nije lako boriti već zbog samog njegovog stila, a onda su tu i njegove druge kvalitete. Ali, ja u njemu vidim nešto, za što mislim da drugi borci do sada nisu znali iskoristiti. Nemojte me pogrešno shvatiti, jako ga poštujem kao borca, ali mislim da ga pravom taktikom mogu pobijediti.

Možeš li nešto reći o klubu gdje treniraš i svojim timskim kolegama s kojima si se pripremao za ovaj meč?

Treniram u Legija Mariboru. Moj trener je Aleš Povhe. Ono što mi se najviše sviđa kod mog trenera je to da nas uči točno onaj K-1 stil kojeg ja najviše idealiziram, a to je predivno. To meni osobno najviše znači. Naš klub ima jako puno članova, a podijeljeni smo na početnike, nadarene i natjecatelje. Ja sam naravno u ovoj posljednjoj u ekipi, gdje svi momci službeno nastupaju. Svi naši momci su stvarno jako dobri, to znam po sebi, jer kad padnem iz forme, nije mi lako s njima. Pa i kad sam u formi, ako nisam dovoljno koncentriran, već je odmah netko drugi bolji od mene. To je super, jer to znači da imam snažne i dobre sparing partnere, a to je jako bitno ako želiš biti odličan borac. Ne bih htio nikoga stavljati u prvi plan, pa da nekoga drugoga time uvrijedim, jer smo stvarno jedna dobra ekipa gdje uvijek pokušavamo biti jedan bolji od drugog kad spariramo, ali kad završimo sa spariranjem, mi smo svi jako dobri prijatelji i odličan tim. Moram isto spomenuti da, pored mog glavnog trenera Aleša, imam još i svog boks trenera, Petra Makoveca, koji ima boks klub Ljutomer. S njim radim individualne treninge boksa i moram reći da mi jako puno pomaže u mojim pripremama.

A tko je Aleksander Stankov izvan ringa, možemo li saznati nešto više o tebi?

Kad sam izvan ringa, opet se sve kreče oko sporta, oko K-1. Ljubav prema tom sportu je tako velika da stvarno ne mogu zamisliti život bez toga. Naravno, jednog dana će me biološki sat natjerati da se prestanem natjecati, ali o tome ne želim razmišljati jer to previše volim. Ali, već sada mogu reći da sam otkrio također veliku ambiciju i ljubav u bivanju trenerom. Tako da već imam svoj klub, Legija Murska Sobota. Za relativno mali grad, mogu reći da sam uspješan, jer imam oko 40 članova, a mislim da to nije mali uspjeh za takav grad. I još rastemo. Nedavno su mi se prvi članovi počeli natjecati i to je predivno. Svi oni znaju da to radim sa svim svojim srcem, a meni moji momci i cure daju toliko pozitivne energije nazad da je to neopisivo. Također, treniram par ljudi individualno. Uglavnom taj sport mi daje toliko dobrih stvari, a da ne govorim od koliko toga lošeg me spasio.

Ukratko o sebi, veliki zajebant, čovjek koji vidi puno u malim stvarima, koji cijeni sve što ima u životu. Čovjek koji odaje veliko poštovanje dobrim ljudima, a koji zna biti jako zajeban ako mu dođeš s nepoštovanjem. Čovjek koji jako respektira starije ljude i koji bi dao život u ovom trenutku za mamu i tatu, oni su meni sve na ovom svijetu, pored mog sporta i svaki dan se trudim da im barem malo vratim za sve što su oni meni dali.

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI