Bojan Veličković: U SAD sam došao s jednim ciljem – da budem najbolji na svijetu!

intervjui 30.12.2015 16:07h Autor:

Bojan Veličković (Facebook)

Bojan Veličković, najbolji srpski MMA borac, nastupit će 16. siječnja na Resurrection Fighting Alliance (RFA) eventu koji će se održati u Broomfieldu, Colorado. Njegov četvrti nastup za ovu američku promociju donijet će mu okršaj s Benjaminom Smithom i priliku za osvajanjem pojasa u velter kategoriji.

“Srpski čelik” se za ovu borbu priprema u uglednom Elevation Fight Teamu gdje formu brusi u elitnom društvu koje sačinjavaju borci poput UFC-ovog prvaka u bantam kategoriji T.J. Dillashawa, Clayja Guide i Matta Browna. Trenutno je na nizu od tri pobjede, a posljednju od njih ostvario je nakon što je samo pet dana prije samog eventa prihvatio borbu s Vardanom Sholinianom.

Talentirani 27-godišnjak je prvi srpski borac koji je ostvario pobjedu u SAD-u. Trenutno je na omjeru od 12 pobjeda i tri poraza, a svoj prvi pojas osvojio je pred očima legendarnog Fedora Emelianenka. Borac koji rodom dolazi iz Novog Sada, u intervjuu za Fight Site otkriva detalje o svom idućem protivniku, susretima i treninzima s MMA elitom, ali i progovara o teškom odvajanju od obitelji te odlasku u SAD gdje se u potpunosti posvetio MMA-u, sportu u kojem namjerava ostvariti svoje snove.

Je li meč za RFA titulu najveći u Vašoj karijeri i kako teku pripreme za taj nastup?

“Svaki meč koji je ispred mene gledam kao najveći u karijeri! Mišljenja sam kako je svaka borba u MMA-u vrlo važna iz razloga što ne postoji vremenski ograničena sezona kao u nogometu ili košarci. Tako da nikada ne mogu reći kako mi iduća borba ne znači ništa i da ju mogu izgubiti. Što se tiče napada na RFA pojas, mislim da sam ga stvarno zaslužio. Poslije prve borbe i poraza od Gilberta Smitha sam povezao tri pobjede, a posljednju od njih sam ostvario nakon što sam borbu prihvatio samo pet dana prije početka eventa. Time sam sebi dokazao da fizička priprema nije ono što uvijek donosi pobjede. Ovime sam stavio točku na proces sazrijevanja te mislim kako sam spreman za iduću stepenicu, a to je, u ovom trenutku, RFA titula. Same pripreme teku odlično. Nisam ni prestajao trenirati od posljednjeg meča, samo sam polako počeo podizati formu i sve se više fokusirati na protivnika.

Pripreme za ovu borbu odrađujem u Denveru, u koji sam se nedavno preselio i počeo trenirati s Elevation Fight Teamom, u kojem, osim par UFC-ovih boraca, nastupa i velik broj njih iz drugih, solidnih, američkih organizacija. Konkretno, na ovom eventu, gdje nastupam u glavnoj borbi večeri, borit će se još šestorica iz mojeg tima.”

Što sve znate o Benjaminu Smithu, koje bi bilo njegovo najjače oružje, a gdje ste Vi u najvećoj prednosti?

“Prilično sam dobro upoznat s njegovim stilom jer smo se već dva puta borili na istom eventu. Riječ je o snažnom borcu koji se voli hrvati uz kavez, rušiti protivnike te kontrolirati borbu u parteru. Mislim da će mu to biti taktika i u meču sa mnom. S druge strane, moja bi najveća prednost bila ta što sam kompletniji borac, volim nametati svoj tempo i lomiti protivnike time što im ne dozvoljavam da rade ono što im najviše odgovara. Također, volim ih dominirati u područjima za koja smatraju da im donose prednost.

Siguran sam da će se Ben pojaviti maksimalno spreman. On je nedavno izjavio kako u ovom meču vidi posljednju priliku za odlazak u UFC jer je već došao do 35. godine. To će mu sigurno biti dodatni motiv. S druge strane, ja nisam pod pritiskom, idem u kavez po još jednu pobjedu i još jedan pojas. Želim dokazati sebi, a onda i drugima, da sam napustio Srbiju te došao u SAD samo s jednim ciljem – da budem najbolji u ovom sportu u kojoj se god organizaciji borio!”

U svom debitantskom nastupu za RFA ste, u prilično izjednačenoj borbi, izgubili u Gilberta Smitha, borca koji je kao prvak napustio organizaciju. Žalite li za time što nećete imati priliku za revanš?

“Da, donekle sam se nadao da će moja borba za pojas biti protiv njega jer bih imao priliku osvojiti naslov prvaka time što bih pobijedio protivnika koji me je porazio u debitantskom meču, ali za to nažalost neće biti prilike.”

Preselili ste se u SAD, gdje točno odsjedate i koliko se teško bilo odvojiti od obitelji i Novog Sada?

“Prvi puta sam u SAD došao u 2011. godini te sam tada shvatio da moram napustiti fakultet, u potpunosti se posvetiti sportu i po mogućnosti se preseliti ako želim napredovati i doći do najboljih svjetskih organizacija. Preselio sam se nedugo nakon toga, uz veliku pomoć ljudi koji su vjerovali u mene te mi u tom razdoblju financijski pomagali. Što se tiče obitelji, u početku je bili jako teško, ali kako je vrijeme prolazilo i kako sam počeo primjećivati da svakim danom postajem sve bolji trenirajući s najboljim borcima na svijetu, osjetio sam sreću jer sam shvatio da postajem jedan od njih, a to je i bila svrha mojeg odlaska iz Srbije i udaljavanja od obitelji.”

Trenirali ste u ATT-u, s kojim ste poznatim borcem proveli najviše vremena, kakav je dojam ostavio na Vas?

“American Top Team je bio prvi tim u kojem sam trenirao po dolasku u Ameriku i definitivno je ostavio najveći utisak na mene. Toliko velikih boraca na jednom mjestu vas ne mogu ostaviti ravnodušnim čak i ako niste veliki ljubitelj MMA-a. Borac koji je ostavio najveći utisak na mene i koji mi je u samim počecima najviše pomagao je Hector Lombard. Mišljenja o njemu su dosta podijeljenja i definitivno nije najomiljeniji borac u ATT-u jer zna biti vrlo nezgodan i grub te nije nimalo lako biti njegov sparing partner. Unatoč svemu, ja ću mu uvijek biti zahvalan jer mi je zaista puno pomogao. On me je poslao spremnog u borbu protiv Jasona Leeja kojeg sam tom prigodom pobijedio i stavio točku na ‘Put ka vatrenom ringu’. Također, čovjek mi je pronašao smještaj kod svojih prijatelja, vozio me na treninge i naučio me jednu veliku životnu lekciju.”

Sada trenirate u Elevation Fight Teamu, kakav su dojam na Vas ostavili T.J. Dillashaw, Clay Guida i Matt Brown, imate li neku zanimljivost koju biste mogli podijeliti s nama?

“Od tri borca koja ste spomenuli najveći utisak na mene je ostavio Matt Brown, iskreno, ostavlja ga svakim danom. Čovjek je čista motivacija! Iako je nedavno imao operaciju šake i potrgane ligamente zgloba desne noge, on svaki dan dolazi u dvoranu i radi ono što može, udara vreću i fokusere s koljenima i laktovima, pokušava raditi hrvanje i snagu. Kondicijske treninge uopće ne radi, štoviše mrzi ih, ali kada se sprema za meč onda je među posljednjima koji napuštaju dvoranu i definitivno je jedan od najvrijednijih boraca koje sam upoznao.”

Jedan Vaš meč gledao je i legendarni Fedor, koliko Vam je značilo nastupati pred takvom veličinom?

“Moram priznati da mi je bila nevjerojatna čast nastupati pred takvom veličinom, iako u tom trenutku nisam dopustio da me to optereti ili nametne pritisak. No, nakon borbe, kada je posao bio uspješno odrađen, osjećao sam se nevjerojatno ispunjeno činjenicom da je osvajanju mojeg prvog pojasa prisustvovala jedna sportska i ljudska veličina poput Fedora.”

Jeste li imali priliku razgovarati s njime?

“Nismo baš imali prilike razgovarati jer on ne priča engleski, a ja ne znam ruski, ali sam zato imao priliku osjetiti njegovu snagu i vještinu. On je dan nakon moje borbe održao seminar te je, iz meni nepoznatih razloga, sve udaračke tehnike odlučio pokazivati na meni, a to je definitivno bilo jedno veliko, zanimljivo, ali i donekle bolno iskustvo.”

Bili ste jedan od kandidata za ulazak u The Ultimate Fighter kuću. Jeste li imali prilike razgovarati s Danom Whiteom i kakav je utisak na Vas ostavilo sve što se događa oko TUF-a?

“Prilika za ulazak u TUF kuću je bilo jedno veliko iskustvo, možda čak i prekretnica u mojoj karijeri. Sve vezano uz taj događaj je ostavilo nevjerojatno velik utisak na mene. Njihova organizacija je iznimno profesionalna i precizna te za to imam samo riječi hvale. S Danom Whiteom nisam imao prilike previše razgovarati. Njegova komunikacija s borcima je bila uglavnom u kontekstu šale, a sve je to radio s ciljem da nas malo rastereti i motivira kako bi izvukli ono najbolje iz nas.”

Nastupali ste po europskim i američkim promocijama, gdje po Vama leže najveće razlike i sličnosti?

“Kao najveću razliku bih izdvojio profesionalizam i pažnju koju borci u Americi dobivaju, ali i količinu novca koja se ulaže u marketing i sponzorstva. Ipak, moram napomenuti kako se nisam imao priliku boriti u europskim organizacijama poput FFC-a i KSW-a pa ne mogu ništa govoriti za te dvije organizacije, već samo govorim na temelju svojih iskustava.”

UFC već neko vrijeme planira napraviti event u regiji, a najviše se spominje Zagreb. Biste li voljeli nastupati na toj priredbi i koliko bi to značilo za Vas, ali i cijelu MMA scenu u regiji?

“UFC je najbolja MMA promocija na svijetu i najveći razlog zbog kojeg sam došao u SAD. Sudjelovanje i debi na njihovom eventu i to na našim prostorima, bilo bi ostvarenje mojih snova. Zagreb je grad u koji sam više puta dolazio trenirati i na mene je ostavio jako lijep dojam, također, siguran sam i znam da Hrvatska, kao i kompletna regija, željno iščekuju dolazak UFC-a. Uvjeren sam da bi jedan takav event donio fenomenalnu atmosferu.”

Bojan se za kraj zahvalio Fight Siteu na intervjuu i ovim putem pozdravio sve regionalne MMA fanove te im poželio sretne božićne i novogodišnje praznike, ali i poručio kako se nada skorom susretu u Zagrebu.

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI