FS intervju – Leo Cvetković: “San mi je otići u profesionalce, ali neću žuriti!”

intervjuiIZDVOJENA VIJEST 13.04.2018 12:56h Autor:

Screenshot

Europsko prvenstvo u boksu za mlađe seniore (U22), koje je završilo prije desetak dana u rumunjskom Targu Jiuu, za Hrvatsku je bilo izuzetno uspješno. Naši reprezentativci su se u domovinu vratili s tri odličja; dva srebra i jednom broncom.

I dok je Toni Filipi u teškoj kategoriji zapeo u polufinalu (osvojio broncu), tek u završnim dvobojima turnira su posrnuli super teškaš Marko Milun i poluteškaš Leo Cvetković. To su daleko najveći uspjesi u njihovim dosadašnjim karijerama koji dokazuju ogroman potencijal u ovim sjajnim mladim hrvatskim boksačima.

Nakon što smo porazgovarali s Milunom i Filipijem, na red je došao i Riječanin Leo Cvetković. Ovaj student Kineziološkog fakulteta je oduševio u Rumunjskoj. Čak je i finalni meč bio toliko izjednačen da su ga mnogi bodovali za Hrvata, pa je lako zaključiti da ga su ga od zlata dijelili milimetri.

No, član riječkog Predatora ne žali previše, već se okreće novim izazovim koji slijede…

U intervjuu za Fight Site, Cvetković otkriva dojmove s EP-a u Rumunjskoj, ali i najavljuje planove za nastavak karijere – najprije amaterske, a onda i profesionalne!
______________________________________________________

Koliko si zadovoljan nastupom u Rumunjskoj, ovo je daleko najveći uspjeh u tvojoj karijeri?

” Prošlo je već deset dana od povratka i nakon nekoliko prospavanih noći, osjećaji su se napokon slegli u potpunosti. Naravno da sam zadovoljan s uspjehom koji sam ostvario. Trud i odricanje koje sam uložio u ovo su se isplatili i ne mogu biti nezadovoljan. Naravno, ostaje žal za zlatnom medaljom jer je bilo jako blizu. No, nema veze, ne želim se vraćati natrag! Što je, tu je…”

Dojam je da je finalni meč bio blizu i da si mogao pobijediti. Kako je to iz tvog kuta izgledalo?

“Iznutra je to izgledalo kao jako blizu. Kada sam pogledao snimku nakon par dana, izgledalo mi je još bliže. Što reći osim da je moglo otići na obje strane. Mislim da je presudilo to što sam ja više bio na konopcima pa je protivnik ostavio bolji dojam. Poštujem sudačku odluku i čestitam suparniku na pobjedi.”

S kakvim očekivanjima ste odlazili na ovo Europsko prvenstvo s obzirom da uoči natjecanja nisi bio jedan od favorita za zlato?

“Nakon silnih priprema, treninga i odricanja, nadali smo se medalji iako nismo bili favoriti. Odbili smo nastup u WSB-u tjedan dana ranije kako bi mogli otići na ovo prvenstvo svježi i bez ozljeda. Kada sam stigao do polufinala, samo na meni je bilo da odaberem koje će boje medalja biti. Nažalost, na mene je malo utjecao i umor od svih mečeva. I to fizički i mentalni. Tako je naravno bilo i mom protivniku pa ne treba tražiti opravdanja.”

S kojim segmentima nastupa u Rumunjskoj ste zadovoljni, s kojima ste najmanje sretni i gdje treba najviše raditi?

“Nikada nismo zadovoljni do kraja. Naravno da uvijek ima pogrešaka i nekih nedostataka na kojima ćemo sada pokušati poraditi. Ubacit ćemo malo više treninga fizičke snage jer smatramo da nam je toga nedostajalo. Ideja je da protivnika natjeramo da se kreće unatrag što nam je i bio plan. No, nismo ga u potpunosti uspjeli ostvariti. Što se tiče kondicije i mentalne snage, u to ne sumnjamo i tu nastavljamo istim radom.”

Koji su ti planovi u kratkom razdoblju, a koji u dužem, kada govorimo o aktualnoj sezoni?

“Govoreći o kraćim planovima cilj je osvojiti Prvenstvo Hrvatske u boksu koje je u svibnju. Zatim otići na Mediteranske igre i sljedeće godine se kvalificirati za Olimpijske igre. Najveći prioritet mi je ipak završiti Kineziološki fakultet.”

Osim tebe u Rumunjskoj su medalje osvojila još dva hrvatska boksača. Dojam je da nam boks ide prema gore i da ostvaruje sve veće uspjehe?

“Točno. Toni Filipi je uzeo broncu, Marko Milun srebro. Ovo je povijesni uspjeh jer smo osvojili čak tri medalje na Europskom prvenstvu. Vidi se ogroman napredak što se onda ostvaruje kroz uspjehe iz godine u godinu. Naši boksači sada redovito osvajaju brojne medalje na najvećim natjecanjima.”

Pratiš li mlade hrvatske profesionalce, Hrgovića, Smakićija, Sepa, Čalića… koji su krenuli u profi karijeri? Planiraš li i kada i ti taj potez?

“Naravno do pratim. To su dečki koje sam ja kao mali pratio na prvenstvima, ligama i ostalim natjecanjima. Sada znam odraditi i pokoji sparing s nekima od njih kada su neke pripreme za natjecanje. Svakako da planiram otići u profesionalce, to mi je životni san. Ali prvo mi je cilj otići na Olimpijske igre, a onda razmišljati o profesionalizmu. Valja biti dobro potkovan u amaterskom boksu, da bi bili uspješni kao profesionalac.”

Koji su tvoji boksački uzori? O kojem boksaču razmišljaš kada zamišljaš savršenog boksača?

“Nemam previše boksačkih uzora. Najviše volim pratiti naše profesionalce, ali o boksaču o kojem najviše razmišljam, kada zamišljam idealnog boksača, jest Vasyl Lomachenko. Njegov stil boksa i mekoća koju posjeduje me jednostavno ostavljaju bez teksta.”

 

Marko Petrak
markopetrak@gmail.com

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI