Slovenski Dana White, Zlatko Mahič, poručuje svojim protivnicima: Popijte pilule, WFC ide na vrh!

intervjuiIZDVOJENA VIJEST 21.07.2011 11:23h Autor:

Alistair Overeem i Zlatko Mahič

[nggallery id=30]

Ovim intervjuom vlasnik i glavni operativac slovenskog WFC-a, možda će mnogima stati na žulj. No, on o tome ne mari jer kaže kako vjeruje u svoje stavove i ciljeve.

Borilački promotori su osebujne osobe, no možda je upravo to potrebno da bi uspješno obavljali svoj posao. Dana White, Scott Coker, legendarni Don King…svi su oni bez dlake na jeziku. Uvijek britki, ne boje se nikome stati na žulj i reći mu što o njemu misle. Ipak, na koncu su upravo oni opstali i probili su se na svjetski borilački tron, a njihove promocije ili borci su na vrhu. Upravo je to cilj slovenskog promotora Zlatka Mahiča. Vlasnik i glavni čovjek regionalnog lidera kada su u pitanju borilačke promocije, WFC-a, u intervjuu za Fight Site, najavljuje napad na europsko tržište. Balkan ga, priznaje Mahič, ne zanima jer se radi o siromašnom tržištu, no zato ga zanima stvaranje regionalnih zvijezda koje bi naslijedile legende na odlasku poput Mirka “Cro Copa” Filipovića. Netko, smatra Mahič, mora nositi scenu i u narednim godinama!

Ovo je intervju koji definitivno ne smijete propustiti

WFC je sigurno regionalni lider i najjača borilačka promocija u regiji, koliko je trebalo truda da stignete do pozicije gdje ste danas?

“Uglavnom se radilo o mnogo atletskih treninga jer sam morao preskakati sve prepreke koji su bile ispred mene. Prva dva eventa nisam niti znao što radim. Tada mi je to prvenstveno bio hobi. Nakon toga sam shvatio da se od WFC-a može napraviti mnogo više. Oko sebe sam skupio pravu ekipu za marketing, dizajn, PR, oglašavanje, videoprodukciju…Trebalo nam je mnogo vremena i odricanja, a pogotovo potrošenih novaca. No, imali smo jasan cilj do kojeg smo morali stići. Prvih devet priredbi nije bilo nikakve zarade i sa sponzorima je bilo vrlo teško. Poslije  WFC-a 10,  i svih tih godina oluje i grmljavine, došlo je sunce. Mogu vam samo reći kako je WFC tek počeo i da još niste do sad ništa vidjeli!”

Gdje je bilo najviše posla i koji su najveći problemi kada je u pitanju organizacija kvalitetne borilačke priredbe?

“Ako nešto radiš sa strašću, nije ti ništa teško. Ali ako radiš nešto samo da radiš, onda ti sve smeta. Ja sve šta radim radim sa strašću, tako da uživam u svemu, bilo to WFC ili sportovi koje volim. Zbog toga sam perfekcionist  i na kraju se mogu vidjeti rezultati. Najveći problemi su bili na početku u marketingu i oglašavanju. Trebalo je objasniti svim tim ‘fosilima’ koji su bili na visokim funkcijama da je to SPORT, jer svi su prvo vidjeli neku agresiju, nasilje, krvoproliće…Evo, na tome sam najvise izgubio živaca i vremena. Trebalo je prihvatiti ovo kao sport. Mnogo se toga promijenilo u zanjih par godina i WFC je postao veliki brand. Sada više ne gubim vrijeme na što i kako, nego se samo dogovaramo za suradnju. Mnogo sponzora i medija se nam javlja sami jer žele surađivati. Morate znati da je WFC jedan od najposjećenijih sportova u Sloveniji iako ulaznice koštaju od 25 eura, pa sve do 100 eura. Trenutačno, problemi više ne postoje. Samo uživamo u onome što radimo.”

Kada podvučete crtu, radi li se o profitabilnom poslu? Naime, problem većine hrvatskih organizatora je da ne mogu zatvoriti financijsku konstrukciju i na koncu su u minusu.

“Ja isto kada napišem LOTO listić, mislim da ću se obogatiti preko noći. No, to ne ide tako lako. Prvo treba puno posla, dosta ulaganja i dobar plan. Moj radni dan traje 16h i to već 6 godina non-stop. A što se tiče hrvatskih organizatora, nisam o tome informiran, niti ne znam kako oni rade. Znam da ih je bilo mnogo, a bilo je još više priredbi o kojima sada više nema niti glasa. WFC je profitibilan, a bit će još profitabilniji u budućnosti. Kad smo radili WFC u Dubrovniku, sve je bilo odlično i na visokom nivou. Krenuli smo i s pripremama za novu seriju turnira. Radit će se i Challenger priredbe gdje će se mladi borci moći dokazati.”

U prošlosti su na vašim turnirima nastupali mnogi vrhunski borci, čak bi ih mogli nazvati i svjetskim i europskim zvijezdama? Je li to način da se privuče publika ili je bolji recept stvaranje lokalnih zvijezda?

“Borci dolaze i odlaze, a WFC ostaje. U Sloveniji će publika doći neovisno o tome kakve borce dovedem – poznate ili manje poznate. To su fanovi koji znaju da će dobiti prvoklasnu zabavu 3 sata; druženje, glazba, light show i dobre borbe. Način da se privuće publika je marketing. Baš kao i u svakom drugom poslu. U zadnje vreme mnogo ulažemo u promociju, a tako će biti i u budućnosti. U početku su nam trebala imena da postanemo malo poznatiji u svijetu. Kod nas su se borili: Pele Landy, Cyborg, Denis Siver, Francois Botha, Jorgen Kruth,  Paul Daley, Rafael Feijao i mnogi drugi. A moja ideja je stvaranje lokalnih zvezda u svakoj EU drzavi i to nam uspjeva.”

Tko je od boraca (zvijezda) na vas ostavio najbolji dojam?

“Evangelista ‘Cyborg’ Santos je bio vrlo cool tip. Jorgen Kruth miran i povučen…Ma svi su bili super i svatko je na svoj način ostavio neki dojam na mene. Volim raditi sa zdravim ljudima.”

Ima li boraca s kojima više ne bi radili i koji su zbog svog ponašanja, prohtjeva…u vašim očima stvorili negativan dojam?

“Iz WFC-a smo izbacili prvaka u srednjoj kategoriji, Brunu Carvalha, jer je njegov menadžer počeo dirigirati kojeg mu protivnika moramo dati. Odmah sam ga odrezao jer mi je svejedno radilo se o deseterostrukom prvaku ili običnom borcu. Već neko vrijeme radimo ugovore s borcima u kojima postoje članci koji govore o pravilima ponašanja. Svatko tko ih krši – bit će kažnjen.”

Što možete reći o hrvatskim borcima? Mnogi su nastupali na vašim turnirima, mnogi još uvijek nastupaju?

“Hrvatska je zemlja borilačkih sportova i ima mnogo dobrih talenata. Neki su uspjeli, neki nisu imali šanse. Što se tiče hrvatskih boraca s kojim surađujemo, mogu reći samo dobre stvari o njima. Šteta mi je Damira Mirenića, on je bio dobar borac. Definitivno, za mene, trenutačno najbolji hrvatski borac je Ivica Trušček. Tip nije normalan, da ga pozovem dođi se sutra boriti, on neće pitati protiv koga se borim i koliko ću zaraditi. Pitat će samo u koliko sati mora biti tamo. Ivica je za mene jedan od najbolji boraca s kojima sam ikada surađivao. Nikada ne komplicira. Na zadnji borbu je došao  bolestan. Molio sam ga da se ne bori jer je kašljao na doručku i vidio sam da mu nije dobro. Htio sam mu naći zamjenu. Odgovorio mi je da nije trenirao cijeli tjedan, ali da ne brinem jer će ‘kao kamikaza – uletiti i razbiti protivnika.’ Tip ima dvoje dijece i radi svaki dan, a trenira kao luđak. Svaka mu čast.”

Jeste li pokušali angažirati i neke od većih hrvatskih imena poput Zelga Galešića, Gorana Reljića ili čak Mirka Filipovića kada nije bio pod ugovorom?

“O Zelgu nisam nikad razmišljao. Sada je prestar jer ima 32 godine i ne znam što bih mogao dobiti s njim.  Moja taktika je angažman boraca koji imaju oko 25 godina. S Goranom sam pregovarao nedavno i htio sam mu dati ugovor na dvije ili tri borbe koje bi odradio, a onda se možda vratio u UFC. No čovjek je mitomanijak, postavio je cifru kao Lepa Brena. Lijepo sam mu objasnio da tako ovdje stvari ne funkcioniraju i da imam boraca po Europi koji će se boriti za pet puta nižu cijenu. On mi je odgovorio da oni nisu kvalitetni kao on i da nisu UFC vidjeli niti na televiziji. Vidio sam da nema smisla trošiti energiju na njega i pomagati mu. Neka živi u svom svijetu i igra LOTO. Čovjek ima score od 1-3-0. Ne brojim ono prije UFC-a, jer su mu protivnici bili smiješni. Ne želim ga pljuvati, no to je istina – pogledajte Sherdog. Mirko bi me interesirao samo radi posla, ako bi napravili neki WFC u zagrebačkoj Areni, a on da se bori protiv Fedora. Veće zvijede od Zelga i Reljića su Maro Perak i Igor Juroković. Perak ima više borbi od ove prve dvojice zajedno, a Jurković je najbolji hrvatski kick bokser.”

Nedavno ste odradili turnir u Beogradu. Kakva su bila iskustva? Vraćate li se ponovno?

“Mi smo sve odradili vrhunski, kao i uvjek. Borbe su bile fantastične. Nisam bio zadovoljan s posjetom i mislim da Srbija nije za nešto takvo kao što je WFC. Mislim, da nas više neće tamo vidjeti.”

Planirate li dolazak na hrvatsko tržište i organizaciju turnira u Zagrebu ili nekom drugom hrvatskom gradu?

“Kao što sam rekao, ako Mirko prihvati borbu protiv Fedora. Za sada me Balkan ne interesira jer se radi o slabom tržištu. WFC ide prema sjeveru.”

Navodno postoje ljudi u Hrvatskoj koji se ne slažu s dolaskom WFC-a u hrvatske gradove. Što njima poručujete?

“Pa da i dalje uzimaju tablete koje im je psihijatar propisao. Ako to ne učine, onda će opet doći do problema, spojit će se na neki forum i pisati svoje frustracije. Ako WFC bude imao interesa raditi event u Hrvatskoj, onda ćemo ga i raditi. Zabraniti nam može jedino hrvatski zakon kojeg nikada nećemo kršiti. Pokušali su nas spriječiti u u Srbiji. Tome je kumovao Srpski kick boksing savez, a predsjednik je Arkanov kum i srpski radika Borislav Pelević (http://en.wikipedia.org/wiki/Borislav_Pelevi%C4%87) Izglasali su neki zakon da zabrane MMA u Srbiji, ali im nije uspjelo. WFC se ipak održao. Rečeno nam je da je MMA prebrutalan i da nije sport. Molim vas odite na Wikipediju pa pročitajte kakvi nam ljudi žele zabraniti sport.”

U prosincu je na rasporedu WFC 15, već je poznato tko će se otprilike natjecati. Hoće li biti još iznenađenja i dodatnih okršaja?

“Glavne tri borbe večeri su sigurno: Nandor Guelmino vs. Aleksandar Radosavljević – borba je za WFC Heavyweight titulu , WFC titula u srednjoj kategoriji između Svetozara Savova i Bora Bratovža, te borba za WFC titulu do 77kg između Ivice Truščeka i Lubomira Gedjeva. Za hrvatske fanove će biti zanimljiva i borba između Ajlina Ahmića i Geralda Tureka. Na razporedu će biti 10 vrhunskih borbi. Sad sklapamo ugovore s novim borcima, među njima su i Jnas Billstein, Norman Paraisy, Andre Galvao i mnogi drugi. Norman je trenutno najbolji borac u Europi do 84kg. Želimo pojačati bazu boraca i napravit još više priredbi u narednim godinama.”

WFC je već sada stvorio odličan image, no vjerujemo da konstatno radite na poboljšanju. Tko vam je uzor kada su u pitanju borilačke organizacije?

“Ne radim nikakav copy-paste ničije organizacije. Sad je UFC najbolja promocija i sviđa mi se njihov rad i potpuno podržavam Danu Whitea s potezima poput izbacivanja Overeema i mnogih drugih boraca u zadnje vrijeme. A ostale organizacije mi se baš niti ne sviđaju, niti me zanimaju.”

Najdraži borac i zašto?

“Ma u svakom borcu je nešto što mi se sviđa. Najbitnije mi je kad borci daju sve od sebe i pruže dobru borbu u kojoj publika uživa. Nisam neki fan nekog posebnog borca. Volim sve koji se bore u WFC-u.”

MMA ili K-1?

“MMA definitvno, jer je to prava borba. K-1 je na izdisaju, isto kao i boks. Samo se po našim zemljama održavaju još uvijek K-1 priredbe. K-1 (onaj pravi iz Japana) je propao zbog Nizozemaca, jer su se u zadnje vrijeme samo oni borili. Pa tko će non-stop gledati ista lica. To nije zanimljivo. Zbog toga je pao interes i gledanost. WFC polako smanjuje obujam K-1 mečeva. Za sada ćemo na WFC-u 15 još gledati dvije ili tri K-1 borbe, a nakon toga je to vjerojatno kraj. Profili MMA boraca, trenera i dvorana su sasvim drugačiji od onih K-1.”

Potpisali ste ugovor s Fight Channelom? Upoznati ste s cijelim projektom…Što on znači za WFC, ali i za zemlji iz okruženja s obzirom da se radi o regionalnom projektu?

“Projekt kojeg si je gospodin Zovko zadao je vrlo dobar za sve nas promotore, ali i sa borilačke fanove. Prije svega, on je biznismen i zna što radi. Zbog tog razloga smo i dogovorili suradnju. Mnogo sličnih projekata nas je htjelo uzeti, no nismo bili zainteresirani. Fight Channel za nas znači dugoročnu suradnju i vidimo se u budućnosti na tom kanalu.”

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI