Veliki intervju Cro Copa: Volio bih se još jednom potući s Fedorom i Minotaurom!

intervjuiIZDVOJENA VIJEST 08.11.2013 09:11h Autor:

Mirko Filipović (foto: Sergey Baranov)

Sportski tjednik Večernjeg lista pod nazivom MAX u svom posljednjem izdanju objavio je veliki intervju s najboljim hrvatskim borcem svih vremena, ali i jednim od najboljih u cijelom svijetu, Mirkom Filipovićem.

Cro Cop je tom prilikom otkrio mnoge zanimljive stvari koje su mu se dogodilo u posljednje vrijeme, pohvalio je napore FFC-a, ali i priznao da bi volio još jednom ući u ring s legendama kao što su Fedor Emelianenko i Minotaur te vam prenosimo najzanimljivije dijelove.

Ovog petka očekuje ga nastup na sjajnom eventu Legend 2, a prijenos uživo može se pratiti od 17 sati na Fight Channelu.

Čime su Mirka osvojili čelnici Legend organizacije?

Napravili su nekoliko ljudskih gesti koje su nekome sitnica, no ja sam na njih obratio pažnju. Nakon što smo odradili presicu i jedno televizijsko gostovanje, otišli smo u klub u kojem je vlasnik organizacije Ruslan Sulejmanov slavio rođendan. Sačekao sam ponoć da mu čestitam i kazao da sada moram ići, a on je inzistirao da me osobno prebaci iako je klub bio pun njegovih gostiju. Mala stvar, ali za mene velika.

Nešto slično dogodilo mu se i sljedeće jutro, u predvorju moskovskog hotela u kojem je odsjeo.

Već za sedam sati imao sam naručeno vozilo za zračnu luku, a Ruslan je s partnerima došao poželjeti mi sretan put. Znate kada je morao ustati da bi se spremio i u odijelu došao ispratiti me. To je gesta kakvu nisam doživio ni u Japanu. Novcem me se kupiti ne može, ali tom malom gestom kupio me kao čovjeka i upravo je to jedan od razloga zbog kojeg sam odlučio ne otkazati nastup

Na jednoj večeri u Rusiji Mirku je prišao čovjek koji se predstavio kao prijatelj Fjodora Jemjeljanjenka čije mu je pozdrave prenio. Mirko je pak tog dana na presici prezentirao svoju veliku želju vezanu upravo uz Fjodora.

 Izjavio sam da bih se, ako se ikada dogodi da se Fjodor vrati iz mirovine, volio opet boriti s njim baš kao što bih se s guštom borio i s Minotaurom. Spremio bih se i s guštom odradio borbu protiv Fjodora. Doduše, ona se vjerojatno neće dogoditi, no u ovom sportu vrijedi ono pravilo “nikad ne reci nikad”. I ja sam nekoliko puta najavljivao mirovinu, no uvijek je nešto bilo jače od mene.

Što je to što je bilo jače od Mirka i zadržalo ga aktivnim?

Koliko god ne volio stres i nervozu vezane uz izbivanje od kuće, sve je to zapravo dio mene. Pa čak i ta opasnost da mi svaka borba bude posljednja.

Kad je bilo najteže?

Puknuta tetiva i biceps uoči posljednje borbe u UFC-u. Ta je ozljeda tražila hitnu operaciju i dr. Hudetz uspio je to pokrpati. Zapravo, on je na meni izveo čak šest operacija. Četiri puta koljeno, ruku i jednom stopalo kada mi se od jednog udarca otkinuo komad kosti.

Gledao je, dakako, i treći ogled Velasqueza i Dos Santosa.

Očito je da Velasquez ne leži sjajnom Dos Santosu s kojim sam se i sam imao priliku boriti. Cain je našao pravi recept za Brazilca, nije mu dopustio da se razmaše svojim opasnim boksačkim tehnikama. Velasquez je dobar kik-boksač, odličan hrvač, borac kojem je najveća vrlina njegova izdržljivost. On radi visok tempo svih pet rundi, zatvara distanciju, radi puno na žici, bilo da te udara ili pokušava srušiti, i tome se teško oduprijeti. Cain je svakim takvim udarcem Junioru oduzimao snagu i volju za borbom. No sve to ne umanjuje vrijednost Dos Santosa i on s Velasquezom još čini tandem koji u smislu kvalitete u UFC-ovoj teškoj kategoriji nema premca.

Pratio je Mirko i Final Fight Championship održan u Zagrebu.

Drago mi je da se takva organizacija pojavila u našoj regiji i to kao ideja mog dobrog prijatelja i poslovnog zastupnika Orsata Zovka. FFC je izvrsna stvar za borce s ovih prostora. Prilika da se promoviraju i nešto zarade, prilika kakvu dosad nisu imali.

Kad je već spomenuo Orsata, koliko mu prijatelj pomaže kao poslovni zastupnik?

Kamo sreće da nam se putovi u poslovnom smislu nisu razdvojili, gdje bi mi bio kraj. Srećom, privatno smo ostali i tada dobri pa smo lako obnovili suradnju kada se prilika za to pružila. Orsat i ja smo prijatelji još od 1994. i naš odnos uvelike prelazi relacije poslovnog. On je moj iskren prijatelj u pravom smislu te riječi.

Mirko smatra Orsata vrlo važnom osobom za svoj borilački identitet.

Upravo je Orsat 1999. organizirao moj odlazak u Japan kada sam tamo imao loš imidž jer me je jedan hrvatski dušobrižnik pokušavao onemogućiti svim silama. Nakon što sam već 1996. nastupio u Japanu, dotični je slao pisma da sam ovakav i onakav, da kradem automobile, da sam kukavica i da nisam dostojan nastupa u Japanu i tada je Orsat pokrenuo afirmativnu priču. Prikupio je videomaterijala iz mog amaterskog boksa, ali i s kik-boks turnira u Pragu na kojem sam pobijedio trojicu u jednoj noći, napravio je kompilaciju i promotivne materijale, sjeo na zrakoplov i o svom trošku otišao to predstaviti Japancima. Srećom, uspio ih je razuvjeriti u ono što je o meni govorio i pisao čovjek koji je mislio da se nakon njega nitko iz Hrvatske ne smije zaputiti u Japan ni turistički, a kamoli se tamo boriti. Samo, malo se prevario.

Učinio je Zovko još nešto važno za Mirka, osmislio je ono po čemu ga danas poznaje cijeli borilački svijet.

 On je osmislio moj kompletan imidž. Moje današnje i dugogodišnje ime Cro Cop njegova je ideja. Osim toga, i glazba na koju ulazim u borilište, “Wild Boys” od Duran Durana, također je bila njegova ideja.
Koliko je za popularnog boca današnjice važno imati okretnog i spretnog poslovnog zastupnika?

Pravilo je da borac ove razine nikad sam ne pregovara jer uvijek ćete bolje prezentirati netko drugi nego što ćeš ti to sam – karikirao je Mirko.

Za najveći dio njegovih nastupa u Japanu pobrinuo se jedan Japanac.

Dok sam se borio u Japanu, taj je posao obavljao Ken Imai. On mi je dogovarao sve borbe, dogovorio mi je i prve nastupe pod kapom američkog UFC-a. Nakon što se ugasio Pride i nakon što sam ja prvi put otišao iz UFC-a, Ken se okrenuo privatnom biznisu pa sam povratak u UFC ispregovarao sam.

Čini se da je pred Lorenzom Fertittom, suvlasnikom UFC-a, bio uvjerljiv.

Možeš ti biti ne znam kakav pregovarač, no ako promotor nema interesa za tebe, od toga neće biti ništa. Oni uvijek povuku crtu iznad koje se ne ide, a uvijek je pitanje je koliko čovjek s druge strane pregovaračkog stola može osjetiti gdje je ta crta. Borca to opterećuje, psihološki iscrpljuje i zato je bolje da to radi netko drugi.

Ne dogovara menadžer samo borbe nego i štošta drugoga.

On se brine za kontakte s medijima, sponzorima, organizira putovanje. On procijeni što je za borca najbolje, recimo kojim je medijima nužno dati intervju, a kojima ne. Primjerice, ne mogu ja sada u Rusiji dati 20 intervjua, već će moj zastupnik izabrati tri-četiri nama najzanimljivija medija. On je, dakle, i neka vrsta brane.
 

Dražen Brajdić/MAX

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI