Veliki intervju Filipa Pejića za FS: “Vratit ću se u UFC, ali ovaj put pametniji i kvalitetniji!”

intervjuiIZDVOJENA VIJEST 04.10.2017 11:19h Autor:

Filip Pejić

21. listopada Filip Pejić će drugi put braniti svoj pojas FFC prvaka u perolakoj kategoriji. Na jubilarnom 30. eventu Final Fight Championshipa, u austrijskom Linzu, suprotstavit će mu se iskusni Brazilac Fabiano “Jacarezinha” Silva. Bit će to još jedan ozbiljan test za “hrvatskog Conora McGregora”, kako su Pejića na početku profesionalnog puta prozvali naši mediji.

Srčan, direktan, u nastupima uvijek atraktivan, Pejić je još na samim počecima svoje karijere, kada je nastupao u MMA ligi, skrenuo pažnju javnosti na sebe. Kvalitetu je dokazao u FFC-u, a onda je na priredbi u Zagrebu stigla velika prilika na najvećoj mogućoj pozornici – onoj elitnog UFC-a.



No, danas 25-godišnji nokauter je svoju priliku prokockao i prije nego što je stupio u slavni Octagon. Brutalno skidanje kilograma zbog prelaska u bantam kategoriju jer rezultirao brutalnim porazom u UFC debiju od Poljaka Damiana Stasiaka. “Nitro” je u kavezu trajao tek nešto više od 2 minute. UFC-ovi “match makeri” ovaj put nisu imali milosti i Pejić je dobio otkaz i bez prilike na popravnom ispitu.

S novim timom iza sebe, Pejić nikada nije bio odlučniji pokazati i dokazati gdje mu je mjesto – među elitnim MMA borcima svijeta.

U velikom intervjuu za Fight Site jedan od najboljih hrvatskih MMA boraca i FFC prvak otkriva je li spreman za povratak u Octagon te najavljuje vatromet akcije na FFC-u 30 u Linzu…
__________________________________________________________

Jedan jedini poraz od 2012. ili u zadnjih 13 mečeva. Zvuči jako jako impresivno… Kako gledaš na tih pet godina profesionalne karijere? Jesi li zadovoljan ostvarenim?

“Tako je. Jedan jedini poreaz, ali poraz u UFC-u, baš tamo gdje nisam smio izgubiti. No, sve je to škola, ako prihvatiš to kao lekciju. Možda glupo zvuči sada ovo, ali mislim da je bolje bilo izgubiti tada, nego kasnije u karijeri. Tih pet godina me ispunjava, to je moj život i moj posao koji volim. Normalno, bilo je i teških trenutaka, ali život je takav. Uvijek su tu usponi i padovi. Kada padneš, digneš se i ideš dalje još jači. Koliko god sam zadovoljan ostvarenim, toliko znam da moram još uvijek mnogo raditi. Ako si postaviš visoke kriterije za uspjeh, onda ih moraš i ostvariti. Moraš se truditi i žvrtvovati.”

Jedini poraz u ovom periodu je bio onaj protiv Damiana Stasiaka u UFC-u. Razmišljaš li opće više o tom meču ili si ga potpuno stavio sa strane? Koliko teško si psihološki doživio poraz u svom Zagrebu?

“Svjestan sam da ću uvijek u sebi nositi taj meč, no više ne razmišljam previše o tome. Ne želim gledati unatrag jer sam od tada naučio mnogo. Želim samo ići prema naprijed. Želim učiti i ostvarivati svoje ciljeve. Lagao bih kada bih rekao da me to nije pogodilo, ali mi smo sportaši. I to borci. Ovo je sastavni dio tog sporta. Kao što sam već rekao, smatram da je bolje da se dogodio tada nego kasnije u karijeri.”

Čini se kako si taj meč izgubio pije nego što si se i krenuo boriti. Skidanje kilograma za bantam kategoriju je od tebe učinilo “živog mrtvaca”? Gdje ste pogriješili ili ta kategorija jednostavno nije za tebe?

“Pretpostavio sam kako će to i završiti i prije nego što je počelo. Kao što ste rekli, bio sam ‘živi mrtvac’. Prirodno imam 75 kila, nekada i više. Skidanje u bantam kategoriju me zaista isrcpilo te sam znao kako će meč završiti jer sam doslovno jedva disao prije meča. Slušao sam druge ljude, a nisam slušao sebe. Smatrao sam da je to u redu radi iskustva i jer sam imao podršku tadašnjeg trenera. No, uz sebe nisam imao nikakvog nutricionista, nisam znao koliko takve stvari mogu biti opasne. Bilo pa prošlo, sada je glupo uopće govoriti tko je tu fulao. Idemo dalje…”

Nakon otkaza u UFC-u stigao si u American Top Team gdje sada treniraš otprilike godinu i pol dana. Kakvi su dojmovi?

“Od početka sam trenirao kod Bernarda Bana. Tako je bilo godinama. On je odličan trener do jedne granice. Naučio me mnogo stvari i iako će se on vjerojatno sada naljutiti, ali moram ovo reći… Ako sam osjeti da negdje više nemam što naučiti, imam pravo otići jer se radi o meni. Radi se doslovno o mom životu. Ovdje ne plešemo balet. Nekada poludim kada čujem priče o krađi boraca jer mene nitko nije ukrao. Mene nitko ne može okrenuti, ako smatram da mi je negdje dobro. U ATT-u imam sve moguće uvjete na raspolaganju. Imamo mnogo kvalitetnih sparing partnera, imam trenere za svaki segment borbe. Atmosfera je točno onakva kakva se i pretpostavlja – ATTFamily. Sretan sam i zadovoljan u American Top Teamu.”



Nakon polugodišnjeg izbivanja iz borilišta slijedi ti nastup na FFC-u u Linzu i obrana pojasa prvaka. Na čemu si posebno radio ove pripreme i što očekuješ od nastupa u Austriji?

“Smatram da moram napredovati u apsolutno svim segmentima borbe pa smo radi toga i trenirali na svemu. Očekujem pobjedu jer ću i u ovom meču dati 200 posto od sebe. Iskreno govoreći, nedostajale su mi pripreme i nedostajalo mi je ovo uzbuđenje oko borbe. Jednostavno, ovo je moj život.”

Razmišljaš li u ovom trenutku o povratku u UFC? Nakon otkaza imaš tri meča, dvije pobjede i jedan neodlučen dvoboj. Misliš li da je vrijeme za povratak u Octagon ili imaš neke druge planove?

“Naravno da razmišljam o povratku u UFC. Mislim da je to nešto čemu svi borci teže i da je to svima cilj. Želim završiti započeto i nadam se da ću uskoro ponovno biti u toj organizaciji. Ali ovaj put puno bolji i puno pametniji.”

Vjerojatno pratiš regionalnu MMA scenu. Tko su i zašto borci koje posebno cijeniš i za koje vjeruješ da će biti dio elitnih promocija poput UFC-a?

“Poštujem sve svoje kolege borce jer znam koliko je tu znoja, krvi i suza uloženo. No, posebno bih izdvojio Roberta Soldića i Aleksandra Rakića koji je već stigao do UFC-a. To su borci koje pratim. Izdvojio bih i svog klupskog kolegu Ivana Erslana. Njega bih također volio vidjeti pod reflektorima najvećih organizacija.”



Gdje procjenjuješ da se trenutačno nalaziš u odnosu na najbolje borce svijeta u svojoj kategoriji? Gdje ti predstoji još rada, a gdje vjeruješ da im možeš parirati ili da si čak bolji od njih?

“Kao što sam već rekao, moram raditi na svim segmentima slobodne borbe. Želim se unaprijediti na svim poljima, želim postići mnogo toga. Nema smisla u ovom trenutku sebe hvaliti ili omalovažavati. Želim raditi na svemu i učiti. Tek tada, kada ponovno dođem u UFC, moći ću tamo pružiti najbolje od sebe i moći ću uspješno parirati konkurenciji u svojoj kategoriji.”

Kad si počinjao MMA karijeru, mediji su te nazivali hvatskim Conorom McGregorom? Ima li istine u tome i kako uopće gledaš na karijeru najpopularnijeg borca svijeta?

“Kada sam tek kretao u profesionalnu karijeru, bio sam mlad i lud. Nisam se u mnogo situacija znao kontrolirati jer sam bio dijete ulice, ali sam u međuvremenu naučio dosta toga. Ovo nije sport u kojem se ljudi samo mlate, kako mnogi misle. Ovo je sport koji na vas utječe i psihički i mentalno. Ipak, volim zapaliti onu vatru prije borbe. Nekada se to nešto samo probudi u meni. To nije povezano uz nepoštovanje mog protivnika. Ja sam jednostavno srčan i nekada se ne mogu iskontrolirati. Conor McGregor je prirodni šoumen i to je njegov stil. Radi toga ga čak i njegovi hejteri prate. Svjet očito voli ludosti. Zaslužio je u svakom slučaju sve što je dobio. Volim njegovu ludost, cijenim njegov stav. Bez njih ne bi bio toliko zanimljiv svijetu kao što je to sada slučaj.”

Tko su tvoji borilački i sportski uzori i zašto?

“Moj borilački uzor je na prvom mjestu Jose Aldo. Prvi put kada sam gledao njegovu borbu, bio sam doslovno zadivljen. Još kao klinac sam govorio da želim biti kao on. I naravno, tu je naš Mirko Cro Cop Filipović.”

 

Marko Petrak
markopetrak@gmail.com

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI