Veliki intervju Luke Jelčića za FS: Već sada sam jedan od najboljih boraca svijeta u svojoj kategoriji!

intervjuiIZDVOJENA VIJEST 06.06.2017 10:42h Autor:

Luka Jelčić vs Danilo Belluardo FFC 27 Zagreb/ Photo: Igor Mićić

Kada bi prije nekoliko godina u kuloarima pričali o talentiranim mladim hrvatskim MMA borcima, jedno ime se uvijek posebno podvlačilo – ono Luke Jelčića. Većina trenera i onih koji ozbiljnije prate hrvatsku i regionalnu MMA scenu je  vjerovala da će taj dečko iz zagrebačkog Španskog napraviti nešto ozbiljnije na najvećoj svjetskoj borilačkoj sceni. Bio je iznimno talentiran u svakom pogledu, tehnički već tada superioran naspram konkurencije i ustrajan u naumu da se dočepa UFC-a i postane nova hrvatska MMA zvijezda.

No, onda je stigla 2013. godina i meč protiv  tada potpuno anonimnog Mađara Laszla Senyeija na FFC-u Zagrebu. Jelčić je poražen prekidom, a u meču je izgledao prilično neuvjerljivo i inferiorno u odnosu na mladog Mađara koji će kasnije postati prvi FFC prvak u velter kategoriji. Ambicije onih koji su vjerovali u Jelčića su se ispuhale preko noći. Luka je od velike nade, postao tek jedan od…


No, težak poraz i veliko razočaranje nisu obeshrabrili upornog “Hitmana”. Rekapitulirao je situaciju i odlučio napraviti neke bitne poteze. Spustio se u sebi prirodniju laku kategoriju te je gurnuo sve karte na sredinu stola vjerujući da je to dobra odluka. Da će na kraju on biti taj s rukama u zraku. Zajedno s dugogodišnjom djevojkom Ivanom je odlučio izokrenuti život naglavačke. Ekonomska situacija u Hrvatskoje i recesija koja je gušila svaku ambiciju u mladom čovjeku su također pomogli ubrzati stvari. Odluka je pala na Irsku i Dublin.

Nekoliko godina kasnije Jelčić je FFC prvak, u kutu mu stoji najbolji trener svijeta i vlasnik slavnog SBG-a John Kavanagh, u sedam mečeva koje je odradio od odlaska u Dublin, slavio je u njih šest, a kuloari ponovno bruje – Jelčić je ponovno velika MMA priča!

U velikom intervjuu za Fight Site, hrvatski “Hitman” progovara o životu u Dublinu, o odnosu s trenerom Kavanaghom, ali i sa slavnim Conorom McGregorom, kao i o planovima za nastavak karijere.

_____________________________________

Da počnemo s “lakšim temama”. Kakav je život u Dublinu? Prema onome što se može primjetiti s tvojih postova na društvenim mrežama, dojam je da si se nakon dvije godine dobro prilagodio i da Dublin smatraš svojim domom? Koje su prenosti, a koje mane života u Irskoj?

“Život u Dublinu je odličan, moja zaručnica i ja smo ovdje nepune dvije godine i presretni smo od samog početka. Zadali smo si velike ciljeve od kada smo stigli, naporno radimo, ostvarujemo ih i nećemo stati dok ih sve ne ostvarimo. A kad ih sve ostvarimo, postavit ćemo nove i bavit se njima. Realne smo osobe i odgojeni smo radnički i skromno, tako da me krivo ne shvatite, ne pucamo na glisere, avione i zlato, nego na kuću i obitelj, da pomognemo svima oko nas, prvenstveno našim obiteljima koji su nam bez sumnje najveća podrška. Prednosti su financijska strana i okolina generalno, vrijeme je sranje, o tome ne mogu lagat niti da hoću.”


Nedostaje li ti Hrvatska i što ti najviše fali?

“Naravno, svaki dan i svake sekunde od samog početka. To ne mogu sakriti, niti želim. Volim svoj dom, narod i kulturu. Fali mi sve, obitelj najviše. Nitko sretniji od mene u Hrvatskoj, ali ne mogu se više zamisliti u financiskoj situaciji u kojoj sam bio doma, niti sebe, niti naše obitelj. Zato smo i ovdje i radimo sve što radimo. Tako je kako je, prihvatiš stanje stvari i ideš dalje, radiš za bolje.”

Mnogo si napredovao od kada si dio SBG-a, a sve polako dolazi na svoje mjesto u posljednjim nastupima. Tko je najzaslužniji za tvoj napredak u posljednjih nekoliko mečeva?

“Hvala. John Kavanagh mi je dao sve, on je definitivno najzaslužniji. Cijeli tim na čelu s trenerima i ostalim kolegama borcima je uložio i ulaže puno u mene i ovo je rezultat našeg rada.”

Koja je osnovna, a koja najbitnija razlika kada govorimo o treniranju u Hrvatskoj i hrvatskim klubovima, odnosno u jednom velikom timu kao što je SBG?

“Osnovna i najbitnija razlika je broj ljudi i cijeli sustav kako funkcionira. Sve je na jednom mjestu mjestu. Tu se nalazi 60 do 80 boraca na jednom mjestu, plus hrpa drugih koji cirkuliraju kroz dvoranu i dolaze na pripreme.”

S kime se iz kluba od zvijezda: McGregor, Pendred, Lobov, Nelson… najbolji i zašto? Od koga si najviše naučio?

“Najbolji sam s Gunnarom Nelsonom. On mi paše mi kao osoba od početka i bio mi je jedan od najvećih utjecaja i prije nego sta sam došao u SBG. On me od navedenih najviše naučio.”


Kakav je tvoj odnos s Conorom Mcgregorom? Hoćeš li mu pomagati i oko boksačkog meča i ima li uopće šanse protiv Mayweathera?

“Iskreno, ne zanima me taj meč i ne vidim nikakav smisao osim zarade u svemu tome. Pogledat ću snimku meča sljedeći dan. Mi smo u dobrim odnosima bili i ostali, no funkcioniramo potpuno suprotno i osim u dvorani ga uopće ne vidim. Sumnjam da će me traziti pomoć jer nemam fizičke, ni tehničke poveznice s njegovim protivnikom.”

John Kavanagh – Photo FFC

Tri najbitnije karakteristike Johna Kavanagha koje ga određuju kao trenera i objašnjenje?

“Uporan, pametan, studiozan. Uporan jer je bio na dnu s ovim s čim se bavi i vjerovao je da može kada su svi govorili suprotno. A sada kada je na vrhu, tako pristupa i s borcima. Dat će sve od sebe da uspijete, ostalo je na vama. Pametan jer je stvorio sve što ima sam, ne samo sebe kao trenera nego i svoje borce. Talentiran ili ne, on je od svakoga napravio nekoga, ako je taj borac bio uporan. Studiozan jer tehnike i način na koji funkcionira pričaju sami za sebe.

Uspješno si obranio pojas FFC prvaka prije mjesec i pol dana. Kako u ovom trenutku gledaš na budućnost? Planiraš li još neko vrijeme ostati u FFC-u ili žuriš prema UFC-u?

“Uskoro bih trebao na Island trenirat s Gunnijem i pomoći mu za UFC Glasgow, stalno sam u super formi i svaki UFC-ov event vidim kao priliku za uskočit kao kasna zamjena. To je trenutno stanje stvari i naravno da vjerujem u takav scenarij. Nisam tip koji radi planove, više volim postavljati ciljeve i raditi naporno za njih. Idem po onoj staroj ‘kako siješ, tako žanješ’. Što se FFC-a tiče već sam rekao da mi je savršeno tu gdje jesam, FFC kao organizacija i grupa ljudi je uložio jako puno u mene i ja se trudim vraćati na isti način. UFC je uvijek bio jedan od mojih ciljeva, znam da sam jedan od najboljih boraca na svijetu u mojoj kategoriji, radim naporno za sve sto imam i moja sigurnost u sebe je uvijek bila rezultat mog rada. Isto tako sam i svjestan koliko još puno moram raditi da bih bio najbolji i zato toliko napredujem. Neću stati sve dok se ne pobrinem za sve ljude koje volim i ne budem najbolji na svijetu.”

Gdje sebe vidiš među borcima kao što su Nurmagomedov, Ferguson, Alvarez…?

“Ne volim gledat tude borbe kao ‘fan’. Prije sam to radio, ali s vremenom je to zamrlo. Danas gledam borbe da vidim koje tehnike se koriste i kako cjelokupni sport napreduje. Tako gledam na njih, svi su mi meta, ako si u mojoj kategoriji meta si. Nisam tu da stvaram prijateljstva, nego budućnost za sebe i svoje voljene.”

Roberto Soldić te prozvao za super meč. Koliko u postocima ima šanse kada bi morao procjenjivati i zašto?

“Svi su oni isti. Potpiši ugovor, skini kile i dođi na borilište.”

Zašto smatraš da je na nedopuštenim sredstvima? Jesi li to zaključio na temelju impresivnog izgleda?

“Nemoguće je u tim godinama izgledat kako on izgleda. Naa steroidima je, većina mojih protivnika je ili bila na steroidima ili još jesu. Istina boli, a sve te varalice boli kad se to spomene. Svi su se odjednom uvrijedili jer sam spomenuo steroide, a normalno im je da se bodu u guzicu jer žele doći do cilja bržim i lakšim putem. To su sve kukavice i neradnici.”


Koga posebno cijeniš u UFC-u i zašto?

“Likovi poput Dominicka Cruza, Michaela Bispinga i Demetriousa Johnsona, govore istinu, srčani su borci s odličnom tehnikom i veliki su radnici. Nikad nisu odustali i to je nesto što cijenim kod bilo koga.”

Jedno vrijeme si bio i TV komentator i to ti je odlično išlo. Nedostaje li ti taj posao?

“Hvala, učio sam od najboljih. Nedostaje jer je to nesto što sam stvarno volio i radio od srca. Volio bih sljedeci put kada ću biti u Hrvatskoj odraditi neki prijenos, ako će to biti moguće.”

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr


Roberto Soldić – Photo by FFC

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI