Veliki intervju Marka Čalića za FS: Profi boks je za mene, kako kaže Diaz – u 6 ili 9 minuta svatko ima šanse!

intervjuiIZDVOJENA VIJEST 30.08.2017 15:32h Autor:

Marko Čalić

Marko Čalić je profesionalnu boksačku karijeru započeo 24. rujna prošle godine slavljem protiv Tomasa Kuglera na boksačkoj priredbi u Mariboru. Gotovo godinu dana kasnije ovaj sjajni hrvatki boksač iz Pule na boxrecu ima još tri nova slavlja na svom kontu. Početak je to iz snova profi karijere za boksača koji je godinama bio na samom vrhu hrvatske amaterske scene i od koga se mnogo toga očekuje u budućnosti.

U velikom intervjuu za Fight Site, Čalić otkriva početne dojmove u novoj karijernoj ulozi, komentira aktualne teme na domaćoj i internacionalnoj boksačkoj sceni i najavljuje planove za budućnost. “Od mene očekujte samo pobjede” – poručio je Čalić za naš portal.

__________________________________________________________



Nakon što si sada već godinu dana boksački profesionalac, što možeš reći o razlici između dvije karijere: amaterske i profesionalne?

“Razlika između amaterske i profesionalne karijere je ta što u profesionalnom boksu nema turnirskih mečeva i dakako, ima više rundi. U amaterskom boksu moraš biti spreman čitave godine, dok se u profesionalnom spremaš za meč, pa imaš pauzu. Doduše, ja baš i nemam pauze, volim trenirati i jednostavno…to je moj život. Tako da i nakon meča uzimam samo aktivnu pauzu, što znači da sam uvijek u nekom treningu. ”

Gdje se osjećaš ugodnije, gdje vidiš više smisla?

“Ugodnije se osjećam sada u profesionalnim vodama jer prije svega boksam u nižoj kategoriji nego kao što je bio slučaj u amaterima. To mi više odgovara jer sam ranije boksao u kategoriji do 91 kilograma što je nekoliko kila niže od moje prirodne kilaže. Fizički sam uvijek bio slabiji od svojih protivnika, a sada to nije slučaj kada boksam u poluteškoj kategoriji do 79.4 kilograma. Vaganje je dan ranije u odnosu na meč, pa se stignem regenerirati do sljedećeg dana i mogu se ravnopravno nositi snagom s ostalim protivnicima. Osim toga, više mi odgovara ovaj sistem gdje ima više rundi. Tu do izražaja dolaze tehnika i taktika. Tempo je sporiji. U amaterskom boksu boksaš samo tri runde, daš odmah sve od sebe i u tih devet minuta se zaista svašta može dogoditi. Tu nema previše taktike i tehnike jer je meč vrlo brzo gotov. Kako bi rekao Nate Diaz, svi imaju šanse šest ili devet minuta. (smijeh).”

Nedostaje li ti amaterski boks, a tu prije svega mislimo na veću frekvenciju mečeva i natjecanja koju nudi, kao i nastupe na raznim prvenstvima što na nacionalnoj, što na europskoj i svjetskoj razini?

“Ne bih rekao da mi nedostaje ameterski boks, ali opet, s druge stane, bilo mi je i tamo lijepo. Sva ta putovanja, poznanstva, druženja, stvarno je bilo lijepo. S obzirom da se sada i profesionalci mogu natjecati na amaterskim turnirima, nikada se ne zna. Možda se i ja vratim na koje veliko natjecanje. Ostaje mi žal što nisam osvojio neku svjetsku ili europsku medalju i što se nisam uspio plasirati na OI, a bio sam toliko blizu u dva navrata. Posebno prije IO u Riju. Moram priznati da ranije, dok sam bio amater, a tu ne mislim na zadnje tri
ili četiri godine, nego na sve godine ranije, nisam bio toliko dobro psihički pripremljen. Uvijek su u glavi bile neke nedoumice, da li imam dovoljno kondicije, da li ovo, da li ono. A ono o čemu razmišljaš na kraju i privučeš k sebi. Stoga vjerujem da se sada vratim, sigurno bih uzeo neku medalju. Nikada se ne zna. Ako se vratim u amatere, očekujte medalju.”



Koliko je težak i koji su svi problemi koje nosi početak profesionalne karijere? Početak naime nosi velik broj malo plaćenih mečeva kako bi se nanizao dobar “score”.

“Početak profesionalnog boksa stvarno nije lagan. Ne govorim tu o protivnicima jer realno na startu dobiješ kante za napucavanje iako sam i tu imao dva solidna i čvrsta protivnika. Tu govorim o tome da honorari na početku stvarno nisu nešto, ali to sam znao da će tako biti. Sada kada sam se odvažio u profesionalne vode, ne želim žaliti previše. Na meni je da se dokažem, da napravim score i da boksam za koju titulu. Vjerujem u sebe i vjerujem da ću se dokazati. Već sada mi je rečeno da mi više ne predstoje više kante, nego teži protivnici jer sam dobar i već gotov boksač. Nema mi smisla davati kante. Problem je taj što kada nisi Nijemac, a boksaš u Njemačkoj, relano ljudi nisu previše zainteresirani za tebe. Ne doživljavaju te previše, ali s time me upoznao Stipe Drviš pa sam i to znao ranije. Vjerujem u sebe, dokazat ću se, pa me tada neće moći izbjegavati.”

Za sada si odradio četiri profi meča te si ubilježio četiri uvjerljive pobjede. Koliko ste zadovoljni s dosada odrađenim poslom, a koji su planovi za dalje?

“Točno. Odradio sam četiri meča, zadovoljan sam rezultatom, ali kao što sam rekao, iskreno govoreći protivnici nisu bili nešto posebno. Od mene se očekivalo da ću slaviti u tim dvobojima. Da sam to izgubio, sam bi sebi rekao hvala i doviđenja (smijeh).”

S kim sada radiš, gdje najviše spariraš, tko je zadužen za menadžerski dio karijere?



“Oduvijek treniram s istim ljudima. Otac mi je glavni trener boksa, s njim odrađujem tehniku i taktiku. Kod Zelga u Trojanu radim treninge snage i kondicije, a dečki iz Trojana već četiri ili pet godina znaju uletiti na sparinge kada imaju prilike. Nekih dvadesetak dana prije meča odem u Njemačku i tamo odrađujem zadnje treninge i zadnje sparinge. Nakon toga slijedi povratak kući. Kao što bi Conor McGregor uvijek rekao: treniram s istim ljudima s kojima sam i od početka ovdje. Oni koji stalno mijenjaju trenere, to je njihov znak slabosti. Zadnje mečeve sam boksao za SES Team i oni žele da i dalje boksam za njih. Nemam još uvijek ugovor, no on me čeka na stolu i samo moram potpisati. Ne žurim se, gledam sve opcije i u međuvremenu boksam.”

Pratiš li profesionalne karijere drugih hrvatskih boksača iz svoje generacije. Tvoj veliki rival iz amaterskih dana Hrvoje Sep ide otprilike istim putem kao i ti, još uvijek se čeka debi Filipa Hrgovića?

“Normalno da pratim karijere naših boksača, ne samo profesionalaca, nego i amatera. Ipak su to sve moji prijatelji. Sa Sepom sam jako dobar prijatelj i mi si već godinama pomažemo kod spariranja. Hrgovića jedva čekam vidjeti u profesionalnom ringu i nadam se da će se to dogoditi što prije. On ima veliko znanje, malo se odužio njegov profi debi, ali ne sumnjam u njega. Kad jednom krene, samo će nizati pobjede.”

Da se vratimo na trenutak na amatersku scenu. Upravo u tvojoj kategoriji Damir Plantić je ostvario velik uspjeh na Europskom prvenstvu. Nažalost na SP-u je poražen u drugom kolu i jako je nezadovoljan suđenjem? Ponovno isti problemi vezani uz AIBA-u…

“Damira Plantića naravno također pratim. On je jedan izuzetno dobar boksač i vrhunski čovjek. Zaista smo dobri prijatelji. Uvijek pratim gdje boksa i gdje nastupa te ga bodrim kada god je to moguće. Kada govorimo o AIBI, priča je uvijek ista, pa nema smisla baš previše trošiti riječi na njih.”

Kako gledaš na projekt Hrvatske u WSB ligi koji bi trebao zaživjeti 2018.? Imamo li što uopće tražiti u toj ligi u kojoj si i sam nastupao?

“Na taj projekt, Hrvatske u WSB ligi, gledam s velikim zanimanjem. Imamo jako dobru ekipu boksača i vjerujem da bi mogli parirati drugim ekipama bez ikakve sumnje. Taj bi projekt vratio publiku u dvoranu jer su mečevi u WSB ligi izuzetno kvalitetni. Radi se o priredbama i mečevima koji su u rangu boksa na samom svjetskom profesionalnom vrhu.”



Show McGregor vs. Mayweather je gotov. Kako si doživio taj meč iz sportskog i općenito iz zabavnog kuta?

“Osobno sam uživao gledajući meč između Conora McGregora i Floyda Mayweathera. Iako sam znao kako će na koncu završiti. No, ukupno govoreći, smatram da je to bila sjajna stvar i za boks i za slobodnu borbu. Svi su pričali o tome i svi su na kraju bili na dobitku. Interes za ovaj meč je bio ogroman te se stvorila win-win situacija, kako za UFC i MMA, tako i za boks. Ipak, moram priznati da sam očekivao malo više od McGregora.”


Slijedi nam meč Canelo vs. GGG. Kako vidiš taj dvoboj koji mnogi smatraju najvećim u ovoj godini? Tko je tvoj favorit?

“Canelo vs. GGG…uf! Jedva čekam taj meč. Po meni je Canelo bolji boksač, ima bolje kombinacije i veću boksačku inteligenciju. No, nisam baš siguran hoće li moći zaustaviti silovite napade od zvijeri kakva je Glovkin. Čovjek je iznimno jak, gdje udari, tamo trava ne raste. Tako da ne vjerujem da će taj meč ići do sudačke odluke. Zaključno, Canelo je bolji boksač, navijat ću za njega, ali na kladionici bih se kladio za Golovkina.”

2017. je godina velikog povratka boksa na tron borilačkog sporta. Zašto je uopće bio u krizi?

“Ja se ne bih s tim složio i ne mislim da je boks bio u krizi. Po meni je problem bio drugačiji. U našojh zemlji smo na televiziji samo mogli gledati Klička. Ti mečevi su zaista bili dosadni, a on je boksao protiv loših boksača. Osim zadnjeg dvoboja protiv Joshue. Nažalost mečeve u manjim kategorijama nikada nismo imali prilike gledati pa ljudi niti ne znaju koliko danas ima kvalitetnih boksača i atraktivnih dvoboja za pratiti.”

Što možemo očekivati od profesionalne karijere Marka Čalića?

“Od profesionalne karijere Marka Čalića očekujte samo pobjede i nadam se uskoro koji meč za titulu.”

 

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI