Žene borci (3): Antonela Begonja Orlić prva je Hrvatica u Bellatorovom MMA kavezu!

intervjuiIZDVOJENA VIJEST 31.07.2018 15:59h Autor:

Antonela Begonja Orlić

Treća djevojka koju ćemo predstaviti u rubrici “Žene borci” je Antonella Begonja Orlić. Ona se prije manje od dvije godine zaputila u svijet u potrazi za svojim snovima, a iznenadnim potpisom za Bellator oni su se počeli ostvarivati.

Dok se u posljednje vrijeme hrvatska ženska borilačka scena sve više razvija, putem koje su neke djevojke pronašle svoje mjesto u medijima, jedna druga je radila u tišini. Zbog toga je mnoge iznenadio podatak kako je Bellator u svoje redove doveo hrvatsku borkinju Antonelu Begonju Orlić. Prije svega razlog toga je to što se do sada nije niti pokušavala isticati, a u medijima se znala naći tek nakon kickboxing uspjeha koje je ostvarivala kao članica reprezentacije Hrvatske. Postala je tako prva Hrvatica u Bellatorovom MMA kavezu.

Tko je Antonela, kako je postala profesionalna borkinja te sve ostalo što bi vas moglo zanimati, ispitali smo sami putem ovog intervjua. Antonela je inače članica SBG gyma u Dublinu, a u Bellatoru je završila na račun osobne preporuka glavnog trenera Johna Kavanagha.

Pozdrav Antonela, za početak nam se predstavi i reci nešto o svom borilačkom putu, odnosno tome kako si zapravo završila u sportu kojim se baviš?

“Za početak pozdrav svim čitateljima Fight Sitea. Moje ime je Antonela Begonja Orlić i moj borilački put je započeo tako što sam s devet godina prvi put ušla u dvoranu. Jedna djevojka, inače Hrvatica iz Amerike, počela je u mojoj osnovnoj školi djecu učiti japansku ju jitsu. To mi je bilo zanimljivo još i prije nego sam počela trenirati i tako je sve krenulo. Još kao dijete sam na pitanje što ću biti kad odrastem odgovarala miss Hrvatske ili karatašica. Naime, sve što sam gledala bili su karake filmovi i izbori za miss. Dvije godine sam trenirala ju jitsu prije nego se trenerica udala i vratila u Ameriku, klub je raspao, a onda sam igrom slučaja vidjela plakat za kyokushin karate klub Croatia u Zadru. Ja sam inače iz Privlake, ali otišla sam u klub, upisala se, ostala 4-5 godina i osvojila svoja prva četiri zlata. Onda je došlo vrijeme da krenem u srednju školu.”

A što je srednja donijela? Znamo da je to vrijeme najvećih promjena u odrastanju pa kako je bilo kod tebe?

“Vrijeme treninga mi nikako nije odgovaralo, odnosno nisam ga mogla prilagoditi ostatku obaveza. I onda se dogodila zanimljiva situacija. U razred sa mnom išla je cura imena Kroacija, otac joj je jedan od dva osnivača kickboxing kluba Croatia, a ja sam došla iz karate kluba Croatia. Ne ide Hrvatska od mene niti ja od nje pa sam se tako upisala u taj klub. Ostala sam 7-8 godina, a radila sam klasičan boks i muay thai, no kickboxing je bio i ostao moja najveća ljubav. Osvovila sam državno prvenstvo u boksu, jednom u muay thai, a osam puta sam osvajala državno kickboxing prvenstvo. Imam i broncu s europskog te srebro sa svjetskog prvenstva. No, onda se pojavila klasična priča gdje treneri i ja nismo imali istu viziju, a pokraj svih nesuglasica se brzo i klub raspao.”

Tada se pojavio “Pretorijan”, a nakon njega napokon odlazak?

“Tako je, tamo sam nastupala posljednje dvije godine moje kickboxing karijere. Ali, nastupala sam s ozljedom ramena te cijele dvije godine i bilo je užasno. Rame mi je ispadalo tijekom mečeva, odlazila sam liječnicima. Slali su me na dogovore za operaciju pa me na kraju nisu htjeli operirati. Ukratko, svašta se događalo. Ali, niti tamo nitko nije shvatio moju viziju i želju. Govorili su mi biti ću na vrhu, a zapravo kao da ti uopće niti ne namjeravaju pomoći. Bila sam osam godina u reprezentaciji Hrvatske, ali sam shvatila da se u domovini ništa dobro neće dogoditi dok ne uzmeš stvar u svoje ruke, tako da smo suprug i ja odlučili otići u Irsku. Naravno da je razlog bio taj što je tamo jedan od najboljih gymova u Europi. Ja sam doslovno otišla loviti svoje snove i evo, nakon skoro 20 godina kako sebe sanjam na svjetskom vrhu, napokon se nešto počelo događati.”

Kako je zapravo došlo do kontakta s SBG dvoranom i je li u pitanju bio odlazak “trbuhom za kruhom” ili prvenstveno s ciljem napretka u karijeri?

“Odlazak je prvenstveno bio radi mene i sporta, cijeli život treniram i ne znam zašto, ali ne želim to ostaviti, osjetila sam da mogu puno više od onog sto sam imala u Zadru. Kontaktirala sam SBG prije nego što sam došla i objasnila sam im što želim. Kada sam došla, prvo sam morala proći početno hrvanje i BJJ. Nisam radila s pro timom nego s ljudima koji normalno treniraju. Prošlo je šest mjeseci, a ja nisam imala apsolutno nikakvu komunikaciju s Johnom Kavanaghom sve dok nije došao test sparing. Tada me stavio s curom koja je već imala MMA iskustva, odlično sam to odradila i svidjelo mu se. Tri mjeseca nakon toga, pozvao me u svoj pro tim, na trening koji baš on vodi i koji je samo za profesionalne borce. Tamo su Luka Jelčić, James Gallagher, Sinead Kavanagh, pobjednik Ultimate Fightera Brad Katona, Johnova djevojka Katie Saull i još veliki broj profesionalnih boraca. I evo, nakon godinu i pol se čini kako smatra da sam spremna za Bellator jer me inače sigurno ne bi pustio.”

Radiš li trenutno u Irskoj neki posao ili samo treniraš?

“Trenutno samo treniram i u potpunosti sam posvećena tome.”

U klubu te dočekao Luka Jelčić. Koliko ti je pomogao u prilagodbi i družite li se možda i izvan dvorane?

“Luka i njegova djevojka Ivana su me savršeno primili. Što je najbolje, naučili su većinu Iraca u klubu par hrvatskih riječi i svi su me počeli pozdravljati na Hrvatskom jeziku. Povezala sam da su njih dvoje “krivi” za to. Luka je glavni za treninge kada je John na putu, on vodi Johnov trening i uvijek me ispravlja kada vidi da nešto krivo radim ili da mogu napraviti još bolje. Cura mu je isto super, radi u SBG na recepciji tako da i nju vidim svaki dan. Konstantno komunicirano i ako u budućnosti negdje odu, jako će mi nedostajati. Baš su mi legende. No, ne družimo se izvan dvorane.”

Budući da još uvijek nemaš pro MMA iskustva, poziv u Bellator bio je iznenađenje. Kako je došlo do njega?

“Bellatoru me preporučio John Kavanagh. Naime, ne mogu se natjecati u amaterskom MMA jer imam profesionalnih kickboxing borbi, a pravilo je da ne možeš biti amater ako si profesiolnano nastupao u bilo kojem borilačkom sportu. Plan je bio odraditi par profesionalnih MMA borbi pa da on onda vidi situaciju s Bellatorom, no oni su rekli da će me odmah uzeti kod sebe. Rade mi vizu za Ameriku, ugovor je dobar. Zadovoljna sam!”

Znači li to da te namjeravaju koristiti u Americi, a ne na europskim eventima?

“Koliko znam, planiraju da se borim i tu, ali i u Americi.”

Kako si zadovoljna svojim cjelokupnim napretkom i gdje smatraš da najviše trebaš raditi?

“Jako sam zadovoljna svojim napretkom. Imam vrhunske trening partnera, a najviše radim s Katie Saull koja se bori u King of The Cage. Radim i sa svjetskom viceprvakinjom u amaterskom MMA-u, Danni Neilan, a tu je i Bellatorova borkinja Sinead Kavanagh. Imamo još dobrih cura, ali ovo su one s kojima najčešće radim. Međusobno si pomažemo, pogotovo kada nekoj od nas slijedi borba. Onda spariramo, a nalazimo se i izvan treninga, radimo svoje vlastite treninga. Da sam ih tražila, ne bi ih mogla naći bolje, konstantno su tu za mene za što god ih trebam. Ako vide da se mogu izvući iz neke pozicije ili ja doći do boljeg zahvata, i da je usred treninga, one će stati i reći mi što i kako mogu napraviti bolje. Stvarno sam im zahvalna. Naravno da su hrvanje i BJJ stavke na kojima trebam najviše raditi. Sam John mi je rekao da više uopće ne moram ići na udaračke treninge nego samo hrvanje i BJJ.”

Koju bi borkinju uzela kao neku vrstu uzora, prije svega ponašanjem prema sportu i onome što on predstavlja, a koju prema vještinama koje posjeduje i načinom na koji odrađuje svoje borbe?

“Meni je Rose Namajunas vrh vrhova. Tako je skromna, draga i dobra, nikakav trash talk. Cura ima svoj film i gura ga, predobra mi je zbog toga. Rose mi je kraljica i po ponašanju i po načinu borbe.”

Na kakav način vidiš svoj napredak kroz Bellator, odnosno kako bi ti voljela da izgleda? Trenutno razmišljaš samo o tome ili negdje u podsvijesti postoji UFC?

“Voljela bih doći do pojasa, naravno da mi je to cilj, ali sve u svoje vrijeme. Samo Bog zna kako će se sve ovo odvijati, ali ja se naravno nadam kako će biti po mojim željama. Vidjet ćemo sve s vremenom. Što se tiče UFC-a, iskreno mislim da UFC malo po malo propada, a Bellator raste. Dok ja dođem i ako dođem do borbe za pojas, možda će do tada već Bellator biti broj 1, a UFC iza njega. Za sada ne razmišljam o UFC-u.”

Planiraš li povratak u Hrvatsku i pod kojim uvjetima?

“Što se tiče Hrvatske, dok ne vidim kako će ovo sve ići, kući planiram samo za praznika. Iako, o Hrvatskoj razmišljam svaki dan. Isto tako razmišljam o možebitnoj borbi u Hrvatskoj. To bi mi bio san snova i bilo bi krasno da Bellator dođe u Hrvatsku i to omogući.”

Antonela Begonja Orlić Instagram profil

Razgovarao: Mario Katušić

The King and his warriors.🇮🇪 🇭🇷

A post shared by Antonela Begonja Orlic 🇭🇷 (@antonela.makaveli) on

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI