“Meč stoljeća” potvrdio da je boks postao potpuni showbiznis

Autor | 03 | 05 | 2015 16:14 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Autor:
Objavljeno: 03.05.2015 u 16:14

Ogromni novac koji se "izvrtio" oko meča Floyda Mayweathera i Mannya Pacquiao samo je potvrdio ono što se već neko vrijeme zna. Profesionalni boks, barem na onoj najvišoj razini, prerastao je epohu sporta i postao showbiz, odnosno otišao je u puno veće mainstream vode nego što bi ijedan sport ikad trebao.

Nisam uživo gledao meč, to moram odmah reći. Kao osoba koja se redovno budi, ili probdije noć, kad je u pitanju UFC event (pa čak i većina Fight Nightova), jak Glory card, poneki Bellator i WSOF eventi, pa i boksački mečevi u kojima nastupaju Golovkin, Kovalev, Froch, Chavez, Canelo, ovo nisam popratio uživo. Probudio sam se u devet sati, malo proguglao da nađem snimku meča i preletio ga u desetak minuta napreskokce. I nisam vidio ništa manje od onih koji su ostajali budni, prvo čekali da sve to krene, a nakon toga i promotrili 12 rundi onoga što se nazivalo boksačkim mečem stoljeća.

Naravno, taj naziv je u potpunosti opravdan. Ako ćemo izostaviti sportsku crtu i gledati po financijskoj strani, pa i medijskoj. Gotovo svi borilački mediji, pa čak i oni većinom bazirani na MMA, jučer su svoju naslovnicu držali punom vijesti o Mayweatheru, Pacquiaou, Roachu, Arumu, pa čak i Michaelu Bufferu, čije "Let's get ready to rumble" meni osobno već zvuči izlizano i potrošeno.

300 milijuna dolara koji su podijeljeni među boksačima također to potvrđuje. Obojica su zaradili, za jedan meč, više novaca nego što većina sportaša, i to onih najboljih na svijetu, zaradi u cijeloj godini. A kad se uzmu samo "sportski" prihodi sportaša, ta brojka izgleda još fascinantnije. Jedan LeBron James, najbolji košarkaš svijeta, koji godišnje preleti na tisuće kilometara i odigra oko sto utakmica, ima 21.5 milijun dolara godišnju plaću. Lionel Messi i Cristiano Ronaldo, zajedno sa sponzorskim novcem, godišnje zarade svake oko 70 milijuna, a Rafael Nadal, Novak Đoković i Roger Federer "nagrecaju" oko 40 milijuna dolara godišnje svaki. Floyd Mayweather je za ovaj meč dobio 180. Kažu da je gore spomenuti Buffer, za izgovorenih par rečenica, dobio oko pet milijuna. Čisto da napomenem, Cain Velasquez je za posljednju borbu protiv Juniora Dos Santosa dobio 400.000 dolara.

No, da se vratimo na Flyoda. Za meč u kojem je 12 rundi bježao od svog protivnika i pogađao ga onako usputno, dovoljno za prikupiti bodova koji će mu donijeti pobjedu, zadržavanje statusa prvaka i neporaženost, Mayweather je dobio najveći jedinstveni sportski honorar u povijesti. I što je bitno, taj honorar je na kraju potpuno opravdan, jer nikoga Mayweather nije time pokrao. Ovaj meč je donio toliki prihod, da je na kraju taj honorar, čistim zakonom ponude i potražnje, u potpunosti pokriven!

I tu dolazimo do onoga što je i tema ovog teksta. Kako je do toga došlo i otkud se oko jednog boksačkog meča vrti toliko novaca. I tu se nalazi taj mainstream. Boksački mečevi su već puno ranije, sredinom prošlog stoljeća, postali eventi gdje važno biti viđen. Prvi redovi su i tad bili puni poznatih osoba, koji su pratili jedan od najpopularnijih sportova svijeta i naravno da su željeli, kad već imaju priliku, pogledati to iz prvih redova i biti svjedoci nečemu takvom.

Danas je situacija slična ali drugačija. Danas višestruku veće svote novaca, koje mi je osobno odvratno ovdje i spomenuti, daju osobe kao Jay Z, Beyonce, George Clooney, P Diddy, Paris Hilton, Andre Agassi, Steffi Graf, Mary J. Blige. Volio bih čuti njihov komentar meča, volio bih čuti tko od tih osoba može nešto reći o taktici, o kombinacijama Mannya Pacquiaoa ili neke osnove, kao npr. mogu li razlikovati kroše od swinga? No, to nije bitno u današnjem svijetu, gdje je boks sve manje sport, a sve više dio mainstream kulture, barem na ovom nivou.

Jer ispod tog "najvišeg" nivoa, boks propada. Boksači koji su Top 10 u svojim težinskim kategorijama zarađuju mrvice. Većina njih zarađuje manje od Top 10 UFC-ovih boraca, pa je tako Jose Cayetano, koji je jučer sudjelovao u fantastičnom meču s Leom Santa Cruzom, meču koji je bio predigra za "meč stoljeća", u svojoj prethodnoj borbi, prema izvorima koja sam pronašao, zaradio honorar od 40.000 dolara. Mladi boksači se tuku uistinu za mrvice, i što je također bitno, za njih gotovo nitko ne zna, pa čak niti boksački fanovi, osim onih pasioniranih, jer ih nema niti u medijima.

Zbog svega toga, vrhunski boks je sve manje sport, a sve više mainstream "kultura", zabava za one koji žele biti viđeni, a medijska mašinerija se dodatno pobrine za dobru prodaju. Jučer je nedostajao jedino crveni tepih ispred MGM Granda, gdje bi voditelji komentirali u kakvoj je odjeći tko došao na meč te gdje bi usput razgovarali s celebrityima koji su se tamo našli.

Boks nije mrtav, dok god se netko bavi njime, trenira i ostavlja srce da bi jednog dana možda došao na nivo gdje će se znati za njega. No, boks je sve manje sport, barem ako gledamo po onome što sport zapravo je. Nadmetanja dvije osobe ili dvije ekipe, oko toga tko će biti bolji u onome čime se bave. Zapravo, u današnjem boksu je to samo podloga za napraviti financijski spektakl kakav je bio ovaj jutros. A mi se sad, kad je to napokon gotovo, možemo vratiti MMA-u.

Prekrasnom sportu, koji je to puno više nego boks, barem na najvišoj razini. Sportu gdje fanovi bez problema mogu nabrojati po 20-ak svjetskih boraca u svakoj diviziji te sportu koji sve više napreduje. I njeguje se onaj viteški duh, koji u boksu još nekako živi kroz Golovnika, Kovaleva, Frocha i nekoliko drugih. Nedavno sam se čudio kako da mečevi Genadya Golovkina, po meni najatraktivnijeg i najboljeg svjetskog boksača, još ne privlače toliku pažnju medija. Kad bolje razmislim, sretni smo što je još uvijek tako!

Mario Katušić
mariokatusic.os@gmail.com

OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 2.7/5 | 18 glasova |