Dezorijentirani bivši UFC prvak pobrkao lončiće i izazvao novinare “da isprobaju weight cut”

kolumneIZDVOJENA VIJEST 29.12.2016 11:53h Autor:

Johny Hendricks

Bivšem UFC prvaku u velter kategoriji Johnyju Hendricksu ne ide pretjerano dobro posljednje dvije godine. Ili je možda bolje reći da mu ide katastrofalno. Od kada je podijeljenom odlukom sudaca izgubio pojas prvaka od sada već bivšeg šampiona Robbieja Lawlera na UFC-u 181, Hendricks je ubilježio tek slavlje protiv Matta Brownea te je u posljednja dva nastupa deklasiran od Stephena Thompsona (prekid) i Kelvina Gasteluma uz činjenicu da je izgledao neprepoznatljivo. Ako tome dodate podatak da nije uspio nastupiti na UFC-u 192 protiv Tyronea Woodleyja zbog problema sa skidanjem kilograma, dojam je još malo gori.

U takvom raspoloženju ulazi u okršaj protiv uvijek opasnog i vižljastog Neila Magnyja na posljednjem UFC-ovom spektaklu u 2016. godini, UFC-u 207. Dapače, najavio da bi mu meč u Las Vegasu mogao biti i posljednji u karijeri, ako ne uspije stići do vrlo bitne pobjede. Osim Magnyja, izazov za Hendricksa su uvijek kilogrami, odnosno skidanje istih. Poznat kao borac kojivoli “omastiti brk” hranom koja ne bi trebala biti na meniju sportaša čak i izvan natjecanja, Hendricks je uvijek bio jedan od onih UFC-ovaca koji je muku mučio s teškim “weight cutom”. Upravo je jedno takvo teško skidanje kilograma (protiv Woodleyja) rezultiralo i zdravstvenim problemima zbog kojih je bio i hospitaliziran.

No, neovisno o teškoj situaciji, o očitim nakupljenim frustracijama i činjenici da je druženje s novinarima zakazano samo dan prije službenog vaganja za UFC 207, Amerikanac nema opravdanja za nadasve čudan nastup pred pripadnicima sedme sile koji se noćas dogodio, a koji možete pogledati u videu niže od teksta. Očigledno izvan elementa, Hendricks je neprijatelje ponovno našao u novinarima smetnuvši s uma da se radi samo o ljudima koji rade svoj posao i pitaju logična pitanja koja se, kada je u pitanju Hendricks, nameću sama od sebe. Nije bivši UFC prvak bio samo otresit u svojim odgovorima, nego je ovaj put otišao korak dalje te je svima dao do znanja da novinari uopće nemaju pravo postavljati određena pitanja jer oni naime – “nisu borci i ne mogu razumijeti te stvari”. Pa je tako na pitanje o tome “je li prošao svoj ‘prime’?”, odlučio odgovoriti da tako što ne mogu razumijeti ljudi koji se nisu nikada profesionalno borili, nego su eventualno plavi ili smeđi pojas u nekoj od borilačkih disciplina (aludiravši da se neki novinari ipak okušali u borilačkim treninzima). Kasnije je bizarnom nastupu dodao dodatnu dimenziju kada je Ariela Helwanija (i sve ostale) izazvao da do sljedećeg velikog UFC-a skine petnaestak kilograma kako bi zadovoljio gornju granicu kategorije do 70 kila. Tek tada, kaže Hendricks, može razumijeti tako nešto i postavljati pitanja na tu temu.

Johny Hendricks bi morao shvatiti nekoliko stvari ili bi mu ih netko dobronamjeran trebao objasniti. Prije svega to da nitko, a posebno novinari ne tjeraju borce da skidaju velik broj kilograma kako bi zadovoljili vagu za svoje nastupe. Njihov je slobodan odabir motiviran isključivo vlastitim benefitom, da se gotovo u pravilu natječu u kategoriji koja je ispod njihove prirodne. Benefit je, dakako, u tome da su u samom borilištu u trenutku samog natjecanja što teži i da imaju fizičku prednost pred svojim protivnikom. Stoga je potpuno suludo frustraciju i nervozu zbog očite dehidriranosti prebacivati na novinare. Umjesto smiješnog ataka na sedmu silu, Hendricks bi mogao razmisliti o tome da se čišće hrani tijekom pripremnog perioda bi bi i muka koju prolazi tijekom skidanja kilograma bila kudikamo manja. Ili bi, poput mnogih u posljednje vrijeme (radi se o svojevrsnom trendu), mogao odlučiti da mu je bolje boriti se u srednjoj kategoriji gdje vrlo vjerojatno ne bi uopće morao dehidrirati svoje tijelo uoči mečeva. Valja još jednom ponoviti da nitko iz organizacija, promocija i medija ne tjera borce da iscrpljuju svoje tijelo, riskiraju zdravlje i bave se suludim “weight cutovima” koji od njih mogu napraviti trajne invalide. Dapače, većina uglednih MMA medija se zalaže za to da se odustane od takve prakse i da se kao u nekim drugim borilačkim sportovima borci važu na sam dan natjecanja. Svima je u interesu da u borilištu gledamo najbolje verzije sportaša, a to je teško očekivati kada su ti isti sportaši samo dan ranije bili doslovno na rubu smrti zbog nerazumnog dehidriranja vlastitog tijela.

Teoriju da novinari ne mogu postavljati neka pitanja i razumijeti neke stvari jer nikada nisu bili borci je toliko suluda da je nije potrebno niti posebno elaborirati. U toj je izjavi Hendricks zazvučao kao jedan hrvatski istaknuti političar kada je nedavno odbrusio novinaru “da se on kandidira na izborima i pobijedi, ako misli da treba raditi drugačije”. Takve riječi govore više o onome iz čijih usta izlaze te samo pokazuju nagomilanu frustraciju i nezadovoljstvo vlastitom situacijom u kojoj se nalaze. Ovakvi obrambeni mehanizmi su svakako nešto što bi svaka javna osoba, a to UFC-ove zvijezde sigurno jesu, trebalo izbjegavati. Borci moraju shvatiti da je njihov ulazak u borilište tek dio posla koji svaki sportaš na vrhunskom nivou mora odraditi. Svi oni žive isključivo od publike koja konačni proizvod plaća kroz ulaznice, PPV, TV pretplate, merchandising… Kriviti novinare koji su samo kanal kojim se UFC-ov “proizvod” približava publici i odnositi se prema njim kao remeteći faktor nije niti pošteno, niti korektno. I uvijek, ali baš uvijek, se poput bumeranga odbije žestoko u lice autora.

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI