Fight Channel predstavlja… Ljudi koji gledaju borce

Autor | 17 | 06 | 2013 16:05 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Igor Jurkovic (ilustracija: Boris Vukoja)

Autor:
Objavljeno: 17.06.2013 u 16:05

U tri mjeseca Igoru Jurkoviću, Mladenu Brestovcu, Igoru Emkiću, Tomislavu Spahoviću i ekipi dogodilo se nešto neočekivano ugodno. Razgovore i tv termine koji su uglavnom rezervirani za nogometaše pomalo preotimaju momci u rukavicama.

Protekla tri mjeseca za sve zaposlenike Fight Channela donijela su neke promjene u životu, a najvažnija je odricanje od osobnih potreba kako bi radili ono što volimo (istina, osim što volimo borilačke sportove ipak smo i plaćeni da radimo to što volimo). Nakon Cro Cop Final Fighta prošle godine kada se puno stvari rješavalo postupkom pokušaja i pogreške do Poreča proteklog petka kada je sve proteklo glatko, stvari su se usavršile i zbog onog što volimo smo zaboravili ono čega se odričemo.

U tri mjeseca nešto se zakotrljalo. Uspjeh K-1 World Grand Prixa u Areni donekle je bio i očekivan jer je Cro Cop općenito vrlo pozitivno prihvaćen u široj javnosti, a njegov borilački status je neupitan. Hlađenje je došlo vrlo rano u Splitu. Teško je opisati osjećaj kada nakon svog uloženog truda i vremena vidite sablasno prazne tribine i čujete da je prodano pedesetak ulaznica za card na kojem nastupaju Jurković, Catinas, Zhuravlev, Milanović i Delija.
No, već par tjedana poslije pozitivni pomak u Zadru i potvrda da smo na pravom putu u Osijeku.

Treba reći i da je Nova TV jedan od razloga vidnog uspjeha FFC-a u samo nekoliko mjeseci. Dok Fight Channel emitira u cijeloj regiji i ima ciljanu publiku, nacionalna televizija ima tu prednost da može privući gledatelje koji inače na televiziji ne bi tražili borilačke sportove, ali su baš prebacali na kanal kad je Spahović nokautirao Golčića i navukli se.
Podaci o gledanosti su prilično nevjerojatni jer su to brojke koje su obično rezervirane za nogometnu reprezentaciju. Samim time ljudi vide nešto na televiziji, svidi im se i žele postati dio toga uživo. Uključujući K-1 WGP, od ožujka pa do sredine lipnja više od 25 tisuća ljudi na pet priredbi u Hrvatskoj gledalo je MMA i kick boks mečeve uživo u dvorani.

Već nekoliko boraca stvorilo je svoje ime u Final Fight Championshipu. Igor Emkić u Osijek je stigao kao nepoznat borac svima koji nisu duboko u kick boksu. Poslije je bio glavna tema razgovora sljedeća tri tjedna. Ibrahim El Bouni u Poreču je odradio svoj tek treći profesionalni meč, Tomislava Spahovića svi su zapamtili nakon meča s Christianom Golčićem. Za Laszla Senyeija nisu čuli ni oni koji pobliže prate MMA, a skinuo je Ivana Gluhaka i Ivicu Truščeka. Jason Wilnis u Hrvatskoj je potvrdio svoje brutalne nokauterske sposobnosti poslavši na pod Milanovića i Majkića i najavio zvjezdani potencijal. Stara škola predvođena Igorom Mihaljevićem i Emilom Zorajem pokazuje da je se nemoguće lako riješiti, dok će neki etablirani borci poput Hesdyja Gergesa svoj povratak na sam svjetski vrh kreirati kroz FFC. Svi ti borci u Hrvatskoj razvijaju bazu fanova i s vremenom bi se uz pomoć medija mogli etablirati kao mainstream sportske zvijezde, kao što su rumunjski fajteri postali u svojoj domovini zahvaljujući SuperKombatu.

Ukupno s Cro Cop Final Fightom prošle godine FFC je održao preko 50 mečeva. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati loši. Bilo je nekoliko problema s matchmakingom, ali oni su uglavnom ležali u nedostatku vremena za pronalazak prikladnog protivnika. Većina boraca neće na kratki rok pristati na meč s nekim poput Pavela Zhuravleva, ali uglavnom borbu će spasiti onaj borac kojemu je novac prijeko potreban.

U svjetskim razmjerima, gledanost FFC-a uživo u odnosu na vodeću svjetsku kick boks organizaciju, puno bogatiji Glory su na strani hrvatske promocije. Zadnji Gloryjev 65 kg Slam u Tokiju gledalo je samo tri i pol tisuće ljudi, a posjećenost K-1 WGP u Areni je daleko nadmašila Gloryjev Grand Slam na Staru godinu. Iako govorimo o usporedbi globalne i još uvijek regionalne promocije dostupnost putem televizije i youtubea na strani je FFC-a. Ono što posebno raduje je zagrijanost publike za mečeve. Reakcija Antonija Mijatovića u Zadru naelektrizirala je gledalište i držala atmosferu dok u ring nisu ušli Bakočević i Trušček. Zbog Ante Delije u Osijeku su fanovi svojim glasovima gotovo probili krov dvorane.

Ono što nam budućnost nosi je debi čovjeka s tri pobjede u UFC-u (uključujući i onu tehničkim nokautom nad povratnikom u najjaču svjetsku MMA promociju Soom Paleleijem) Eddieja Sancheza, okršaj Miran Fabjan – Emil Zoraj, radi se na organiziranju revanša između Mladena Brestovca i Benjamina Adegbuyija, a ono što je sigurno je da će se Igor Jurković nakon još jednog meča boriti za naslov FFC prvaka u teškoj kategoriji.

Vidimo se na jesen.

OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 4.7/5 | 12 glasova |