FS Matchmaker: No Sleep After Brooklyn, odnosno što slijedi Khabibu, Rose i ostatku?

kolumneIZDVOJENA VIJEST 12.04.2018 16:49h Autor:

Nurmagomedov, Namajunas i Magomedsharipov

Prošlo je pet dana od UFC 223 eventa, ali upravo toliko bilo je dovoljno da se kvalitetno saberu dojmovi i da se nakon nekog vremena vratimo FS Matchmaker rubrici. Naravno, u njoj je cilj pretpostaviti ili predložiti kvalitetna uparivanja u vezi idućih borbi UFC članova koji prethodnog vikenda nastupili. I barem na kratko ući u cipele Seana Shelby i Micka Maynarda, odnosno onog najljepšeg dijela njihovog posla.

U naslovu je iskorištena varijacija na pjesmu “No Sleep Till’ Brooklyn” grupe Beastie Boys, koja krije jednu zanimljivu činjenicu. Naime, Beastie Boys su u prvom planu bili rap bend, ali ova pjesma sakriva jedan od najvećih i najpoznatijih gitarističkih rifova u povijesti rock n’ rolla. To je samo još jedan od znakova kako u životu pa tako i u glazbi te na kraju i u sportu, ništa nije po pravilima. I sve to uvod u priču o novim vjetrovima u UFC-u, vjetrovima koji posljednjih godina pušu s nekih drugih krajeva. Sve više iz Europe, a posebno ovog vikenda, kada je zapuhalo s onih krajeva koji geografski čak više pripadaju Aziji. Khabib Nurmagomedov došao je do šestog europskog UFC naslova i to četvrtog u posljednje tri godina. Bas Rutten uzeo je titulu 1999., Andrei Arlovski posljednji put držao ju je 2005. godine. Deset godina čekalo se na Joannu Jedrzejczyk da UFC zlato donese u Europu, a nakon što je ona to uspjela, nastavili su Conor McGregor, Michael Bisping (ne zaboraviti na Stipu Miočića, sina hrvatskih roditelja) te posljednje Khabib Nurmagomedov. I tu Europa (jer Rusija pravno ipak pripadanja njoj) ne misli stati.



Na istom programu vidjeli smo još jednog ruskog borca od kojeg se mogu očekivati velike stvari. Ako u prva dva UFC nastupa javnost nije dobro upoznala Zabita Magomedsharipova, činjenica da je zbog svih događanja završio na glavnom programu, njemu je i više nego pomogla. Svijetu je pokazao koliko je raznovrstan i atraktivan, što dodatno otkriva činjenica da se uopće nije moglo zaključiti da nastupa sa slomljenom rukom. Do ozljede je došlo u svlačionici, no on je bio toliko raznovrstan da se nije niti primijetilo da je ne koristi. Napokon je na rankingu i biti će više nego zanimljivo vidjeti što slijedi njemu. Ne zaboravimo i na europske korijene potvrđene prvakinje Rose Namajunas, koja sve kvalitetnije gradi svoj zvjezdani status. Njeni roditelji su iz Litve, europska priča slična onoj Stipe Miočića. Sve je ovo poslužilo kao uvod ne toliko bitan za temu, ali svakako bitan za znati kako se u UFC-u mijenjaju stvari. Na bolje? Svakako, ovo je pravi znak globalizacije MMA-a. I mislim kako ovo zapravo i nije loš uvod u ostatak teksta, gdje slijedi “matchmaking”. Za sam matchmaking ne toliko bitan, no spomena vrijedan. Pa krenimo redom oko tema protiv koga upariti UFC 223 pobjednike (ipak ne samo njih).

Khabib Nurmagomedov vs. Tony Ferguson

Da, ovo je čisto subjektivan odabir. Nisam praznovjeran, ne vjerujem da ova borba ima neko prokletstvo, jednostavno sam siguran da je u pitanju splet nesretnih okolnosti, čak sve glupljih nesretnih okolnosti (tiramisu, ozljeda na snimanju…). Ali, ovo je borba koja se jednostavno MORA dogoditi. Khabib Nurmagomedov je fantastičan, Khabib je prvak, ali Khabib jednostavno nije pravi prvak dok ne savlada Tonya Fergusona. Naravno da treba uzeti u obzir koliko UFC financijski gubi kada se ugovorena borba ne održi i iz toga je razumljiv stav Dane Whitea da tu borbu ne namjerava uskoro dogovarati. No, iz sportskih razloga ona se mora održati. U nekom idealnom svijetu bi se ugovorala sve dok se iza njih dvojice napokon ne zatvore vrata kaveza. Dogovorilo bi se zamjenskog borca koji bi trenirao (recimo Eddie Alvarez) da uskoči kao zamjena ukoliko zatreba (ukoliko se borba održi, Alvarez dobiva protivnika za event u roku četiri do šest tjedana). Opet ponavljam ovo je subjektivan stav, nikakav Conor McGregor, nikakav GSP, a posebno ne ostatak potencijalnih protivnika. Na UFC-u je da smisli kako da ovu borbu održi. Ja osobno o drugim mogućnosti neću niti pisati, jer za mene kao autora ovog teksta ih nema. Ja želim vidjeti ovu borbu i biti ću razočaran s bilo kojim drugim izborom za Khabiba Nurmagomedova. U otkazivanju su 2:2, treću šansu možda ipak obojica zaslužuju.



Rose Namajunas vs. Jessica Andrade

I ovo je “no brainer” te koliko god mi Rose bila i više nego draga, mislim kako ju se mora poslati na ovo potencijalno “klanje”. Andrade je oduševila u ovoj kategoriji i čak je došla do toga da je bila favorit na nekim kladionicama protiv Joanne Jedrzejczyk, koja je u tom trenutku iza sebe imala četiri obrane naslova prvakinje. U toj borbi je bila u potpunosti nadmašena, odnosno pala je pod sjajnom taktikom tadašnje prvakinje. I kada se mislilo da je sve to bio samo hype, uslijedila su više nego briljantne pobjede nad Claudiom Gadelhom i Teciom Torres. Kroz dvije borkinje koje su do sada gubile samo od bivše, odnosno sadašnje prvakinje, i to u vrlo neizvjesnim borbama, Andrade je prošla dominantno i rutinski, zapravo može se reći da ih je figurativno uništila. I time je opet sebe stavila u poziciju prve izazivačice, ovog puta druge prvakinje. Poznata je izreka “styles makes fights” i dvije pobjede Namajunas nad Jedrzejczyk ovdje ne moraju značiti apsolutno ništa. Biti će zanimljivo vidjeti kako će Rose reagirati na snagu i eksplozivnost Brazilke, koja je u ove dvije borbe izgledala sve bolje kako je vrijeme protjecalo. No, Rose nam je već pokazala koliko je inteligentna borkinja i kako u svaku borbu ulazi potpuno spremna. Iako u startu ovog puta (protiv Joanne nisam) Andrade smatram favoritkinjom ove borbe, naravno da Rose nije bez šanse. Uostalom, ona je ona kod koje je pojas, Andrade ipak ima uspon ispred sebe da bi došla do njega. Valjda neće “krenuti na planinu bez opreme”.

Renato Moicano vs. Josh Emmett

Iako sam ovdje imao u planu Moicanu, devetom borbu ljestvice do 66 kilograma, namijeniti pobjednika borbe između Cuba Swansona i Frankiea Edgara, ovo je možda ipak realniji meč, posebno ukoliko ga je ugovori za neke od evenata unutar iduća dva mjeseca. Moicano je vikend iza nas imao ispit ugasiti blagi hype koji je UFC pokušavao stvoriti oko Calvina Kattara. I u tome je u potpunosti uspio. Izvedba Moicana bila je tehničko savršenstvo i ovo je jedan od onih primjera kada možemo iskoristiti toliko drag izraz, školovanje. Jer upravo to je Moicano napravio Kattaru. S tim da ovog puta nije napravio ogroman kiks kao u trećoj rundi borbe protiv Briana Ortege, kojem je također u prvih deset minuta priuštio nešto slično kao Kattaru. Kada uzmemo u obzir da ima pobjedu nad Jeremyem Stephensom od prije točno godinu dana, da je nanio jedini UFC poraz Zubairi Tukhugovu te da je imao čistih 2:0 u borbi protiv idućeg izazivača, jasno je kako se u ovom Brazilcu krije potencijal za Top 5. Emmett je borac koji se tamo (nezasluženo) našao pobjedom protiv Lamasa, a poraz od Stephensa ga je spustio na šesto mjesto. Pošto će Top 5 borci i prvak na kraju biti upareni međusobno, ovo je dobra opcija za Moicana, da napadne Emmetta i osigura sigurnu poziciju za napredak. Dovoljno je mlad da ne mora preskakati stepenice, a Emmett je u svakom slučaju jako dobar ispit.



Zabit Magomedsharipov vs. Yair Rodriguez

Give us that #RealNinjaShit! Ne mora se ovdje previše toga govoriti. Tko je gledao ijednu borbu bilo kojeg od ova dva borca (uz možda iznimku Yairove borbe protiv Frankiea Edgara), zna zašto je ovo savršeno uparivanje te zašto je Zabit napravio najbolje moguće prozivanje nakon borbe. Rodriguez se nije borio već dosta dugo, od spomenute borbe protiv Edgara i možda će prije toga tražiti borbu protiv nekoga tko nije u takvom naletu kao ovaj dagestanski arsenal borilačkih vještina. Ali, ovo je borba na kakve prave fanove ne treba dodatno nabrijavati, ovo je potencijalni MMA festival. Za održavanje je potrebno samo dva uvjete. Prvi je da se ta borba sviđa UFC-u, a drugi je da taj isti UFC nagovori Meksikanca na prihvaćanje iste.

Karolina Kowalkiewicz vs. Tecia Torres

Duel četvrte i pete djevojke ove kategorije itekako ima smisla. Jedna je već ranije napala titulu prvakinje, dok je druga došla na korak od toga. Obje imaju tek po dva UFC poraza, Torres ima šest pobjeda, dok Poljakinja ima jednu manje. Ono što obje imaju u svom skoru je pobjeda protiv prvakinje, Rose Namajunas. No, dok je Torres to uspjela u Invicti, da bi joj se Rose u UFC kavezu osvetila, Karolina je to napravila upravo u oktogonu, kada ju je u lipnju 2016. godine savladala podijeljenom odlukom. Vrlo dobar nastup protiv Felice Herrig stavio ju je u jako dobru poziciju i ovo bi trebala biti borba za prvu izazivačicu, posebno ukoliko prvakinja ostane Namajunas.

Olivier Aubin-Mercier vs. Paul Felder

Aubin-Mercier je već u samom početku borbe došao do pobjede protiv Evana Dunhama i nije primio nikakvu štetu u borbi gdje je došao do najvažnije pobjede karijere. Felder je ostao bez nastupa u Brooklynu i što prije će htjeti odraditi borbu. Zanimljivo je kako su obojica, unatoč tome što se Felder nije borio, novi članovi Top 15 poretka, iz kojeg su ispali Dunham i Francisco Trinaldo. Nalaze se na 14. i 15. mjestu, a obojica bi mogli biti spremni uskoro se boriti, posebno Felder koji je već izrazio želju za što skorijim nastupom. Tako da ova borba svakako ima smisla, posebno ako se pogleda ranking i uzme u obzir činjenica da će borba Michaela Chiese i Anthonya Pettisa vjerojatno biti ponovno ugovorena.



Joe Lauzon – Mirovina (ili oproštajna borba)

Zbog načina na koji je odrađivao svoje borbe te samog ponašanja u kavezu i izvan kaveza, Joe Lauzon neupitan je kandidat za mjesto u UFC-ovoj Kući slavnih. Borac je to koji dijeli prvo mjesto u povijesti UFC-a po broju osvojenih bonusa, a jednako kao on osvojio ih je tek Nate Diaz. Nažalost, borac je to koji u posljednjih pet nastupa ima tek jednu pobjedu, onu protiv Marcina Helda, za koju je sam odmah izjavio kako je nije zaslužio. UFC mu je za event u Brooklynu dao na papiru lakog protivnika, Chrisa Gruetzemachera, u nadi da će Joe uspjeti doći do pobjede koja bi dala smisao nastavku njegove karijere, ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, Lauzon je deset minuta primao batine, bez ikakve šanse da nešto napravi u toj borbi te je njegov kut reagirao tako da mu nije niti dozvolio ulazak u treću rundu. Možda bi mu se mogla osigurati oproštajna borba, nakon što je 12 godina član UFC-a te je odradio 26 borbi (14-12 UFC), no ukoliko Lauzon bude izgledao kao u ovoj borbi, teško je naći protivnika s kojim bi ta oproštajna borba mogla proći onako kako Joe Lauzon zaslužuje. Nekako najljepši scenarij bilo bi uvrštavanje u Kuću slavnih te umirovljenje na pozornici. I odlazak prekrasnoj obitelji koja ga čeka kod kuće. U karijeri je vjerojatno zaradio dovoljno, prema podacima stranice Sports Daily je to oko dva milijuna dolara.

Al Iaquinta vs. pobjednik borbe Barboza vs. Lee

“Muda do poda” prezentirao je “Raging Al” samim uskakanjem u borbu protiv Khabiba Nurmagomedova, iako je on zapravo u toj borbi imao samo za dobiti. Ono najvrjednije nije dobio, no svakako je dobio poštovanje, dozu samopouzdanja, ali i veći honorar nego što bi dobio da se borio protiv Paula Feldera. Tako da, unatoč porazu, dobar je vikend iza Ala Iaquinte, koji se u kavez vratio nakon godinu dana. Njegov ranking ipak nije takav da bi se uskoro mogao nadati novom napadu na titulu, trebati će tu spojiti dvije ili čak tri impresivne pobjede. Jedna od opcija za startati taj niz bilo bi protiv pobjednika gore navedenog duela. Opcija je i borba Dustina Poiriera i Justina Gaethjea, no ovo ima više smisla, jer nebitno hoće li pobjednik biti Lee ili Barboza, taj borac neće odmah biti kandidat za izazivača. Posebno je ovo zanimljivo ukoliko pobjednik bude Lee, koji želi osvetiti poraz od Iaquinte s početka svoje UFC karijere.

Joanna Jedrzejczyk vs. Alexis Davis

Ovo je borba navedena pod uvjetom da Poljakinja odluči napustiti dosadašnju kategoriju te pristupi muha diviziji. Smatram kako ne bi trebalo tamo biti previše testiranja za nju nego može odmah na Alexis Davis, bivšu bantam izazivačicu, koja se nalazi na četvrtom mjestu ljestvice, a njega je osigurala pobjedom nad Liz Carmouche. Ova borba vrlo je intrigantna zbog toga što bi se Joanna ovdje susrela s protivnicom koja će pod svaku cijenu ići na to da borbu odvede u parter, gdje je svakako jedna od najboljih na cijelom UFC rosteru. Iako je Joanna ima posla s odličnom BJJ borkinjom, Claudiom Gadelhom, koja je crni pojas, ovo bi bilo drugačije, budući da je Gadelha tu borbu prihvaćala duel na nogama. Osim toga, u pitanju je kategorija gdje Joanna ne bi imala toliko problema sa skidanjem kilograma, što je još jedna vrlo zanimljiva situacija, koju bi valjalo promotriti. Čak niti borba protiv borkinja plasiranih dva mjesta ispod, Roxanne Modafferi i Barb Honchak ne bi bila loš izbor. Muha bi zapravo mogla postati jako zanimljiva kategorija, ukoliko joj Joanna pristupi već od svoje iduće borbe.

Ostatak

Calvin Kattar vs. Michael Johnson
Kyle Bochniak vs. Alex Caceres
Chris Gruetzemacher vs. Damir Hadžović
Felice Herrig vs. Randa Markos
Evan Dunham vs. Francisco Trinaldo
Ashlee Evans-Smith vs. Priscilla Cachoeira
Bec Rawlings – otkaz
Devin Clark vs. Abdul-Kerim Edilov
Mike Rodriguez vs. Marcin Prachnio

Mario Katušić

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI