Glasne misli MMA fanatika: “Weight cut? Najradije ne bih, ali protivnik će, pa moram i ja!”

kolumneIZDVOJENA VIJEST 04.10.2017 18:52h Autor:

Rezanje kilograma Georgea Sullivana

Trenutno u svijetu nema ozbiljnijeg MMA borca koji prije svojih borbi ne ulazi u proces “rezanja kilograma”, popularni “Weight cut”. I svi borci znaju zbog kojeg razloga to čine, no kada se bolje pogleda, oni do željenih rezultata zapravo ne dođu, a svoje tijelo prepuštaju svojevrsnom uništavanju.

Weight Cut ili rezanje kilograma jedan je od glavnih dijelova procesa priprema za nastup u nekog borilačkom sportu, u prvom planu se tu misli na MMA. Ovaj opasan proces borci su počeli koristiti s ciljem da se dobija fizička prednost ispred protivnika na dan borbe. No, danas je taj proces doveden na takvu razinu da rijetko koji borac uspije doći do prednosti, iz razloga što ga svi koriste. Dovoljno je samo platiti nutricionista koji dobro poznaje tehnike rezanja kilograma i borac će izaći iz toga tako da će na dan borbe zapravo biti jednak svom protivniku, koji je učinio to isto. Dakle, zaključak je jasan, borci se podvrgavaju izuzetno opasnog procesu, uništavaju svoje zdravlje i dovode u pitanje na kraju samo održavanje svoje borbe, a zbog čega? Zbog prednosti koju zapravo rijetko tko tako uspije ostvariti?



Da odmah razjasnim, ovo nije mišljenje borca ili nekoga tko se ikada uputio u takvo što. Ovo je razmišljanje MMA novinara široke palete znanja i informacija, ali i razmišljanje jednog velikog MMA fanatika, koji rezanja kilograma i njihove posljedice, neovisno o kojem je borcu riječ, doživljava na svoj način. Svakako da to boli manje nego što boli borce, ako to i mogu nazvati boli, svakako da nemam trajne posljedice za razliku od njih i svakako da ne mogu pisati o samom procesu kada nisam prošao kroz njega, niti ikad imam namjeru proći. Ali, mogu reći kakav to utjecaj ima za sport i vidjeti da zapravo krajnji rezultat rezanja kilograma rijetko kome donese one rezultate zbog kojih je u to krenuo. Jer jedna stvar je jasna. Ona koja se nalazi u posljednjem odlomku ovog teksta.

Uzmimo prvo u obzir činjenicu da je rezanje kilograma štetno za zdravlje. Ovo nije pretpostavka, ovo zapravo govore i nutricionisti koji “prodaju” tu nauku i svaki koji drži do sebe prvo upozori na sve posljedice, pa mnogi čak i borce pokušavaju odgovoriti od nekih ekstremnih tehnika. Prvi je zapravo o tome pričao Mike Dolce, bivši borac, a danas nutricionist koji je zapravo uveo ekstremni weight cut u svijet MMA-a. On se proslavio radom s Chaelom Sonnenom i Johnyem Hendricksom u vrijeme kada su ta dva borca u tjednu borbe skidala i preko 15 kilograma. Hendricks je sam priznao kako je u jednu od svojih borbi, nakon što je dan ranije izvagao 77 kilograma, ušao s točno 90 kilograma. Dolce je tada govorio kako su njegovi borci svjesni posljedica, posebno onih koji dugoročno mogu utjecati na njihovo zdravlje. Izjavio je kako njegove usluge borcima ne donose puno toga dobrog, osim u sportskom smislu, ali kako bi oni to učinili i bez njega, pa je svoje “pranje ruku” pronašao u tome da on ima priliku barem ih kontrolirati i pomoći im da to učine na što bezbolniji način.



Kako sam već naveo, o samom procesu ne znam puno, ali iz razgovora i proučavanja znam dovoljno da mogu laički objasniti o čemu se tu radi. Jedna mogućnost rezanja kilograma je topljenje sala, no ta je u MMA-u rijetka, budući da je kod većina boraca definicija takva da im prevladava mišićna masa. Tu onda koriste onu opasnije metodu, a to je izbacivanje tekučine iz tijela. Početak tog procesa je konzumiranje velike količine vode s razlogom da bubrezi dođu do preopterećenja i krenu izbacivati natrij. Nakon toga kreće proces izbacivanja tekučine znojenjem. To se radi kombinacijom kupke, saune, preznovanja u za to prilagođenoj odjeći, u kombinaciji s konstantim vježbanjem, s ciljem da se kroz znoj izbaci maksimalna količina tekućine koja je moguća. Zajedno s njom se borci, oni koji ga ipak imaju, rješavaju i viška sala. To je izuzetno naporan i bolan proces, koji kao svoju glavnu posljedicu ima pad imuniteta, ali nerijetko dolazi i do privremenog zatajenja ponekih organa, u prvom planu bubrega. Spomenuti pad imuniteta često dovodi do infekcija, viroza ili jačih prehlada, zbog čega su borci nerijetko prisiljeni otkazati svoju borbu samo dan ili nekoliko njih prije borbe. Pokraj svega toga se jedna od češćih posljedica rezanja kilograma, a to je gubitak svijesti, čini kao sitnica. Iako je i ona npr. spriječila nastup Renana Baraoa u revanšu protiv TJ Dillashawa, kada je borac pri gubitku svijesti udario u kadu te se ozlijedio.

I sve to da bi na kraju često oba borca na vagu došla potpuno “ispijena” i potrošena, nakon tjedan dana muke, kako kroz prehranu, tako kroz sam kraj procesa. I odmah čim siđu s vage, doslovno iste sekunde, kreće vraćanje onoga što je izašlo, bilo samom vodom, proteinskim šejkom, izotoničnim napitkom ili nekim suplementom koji pomaže pri rehidraciji. Doslovno, borci na toj težini budu jedno nevjerojatno kratko vrijeme te odmah krenu to vraćati na staru razinu. Svima je jasno kako se zapravo niti jedan borac, kada je u pitanju MMA, ne bori na težini koju propisuje njihova kategorija. Ali je isto tako činjenica kako većina boraca opet u kavezu teži podjednako, uz tek male razlike, ovisno o tome kako čije tijelo podnosi proces. I umjesto da to bude vodilja prema zaključku da je sve besmisleno i da se nekako to treba zaustaviti, borci idu u sve veće ekstreme, s ciljem da dobiju barem malu prednost. I pri tome, kao što već navedeno, dovode svoje tijelo do opasnih granica te ga ujedno i trajno uništavaju. Posljedice se možda ne moraju vidjeti odmah, ali će se vidjeti s vremenom, to je sigurno i mnogi su već posvjedočili tome kako ih osjećaju.

Osim MMA-a, ovaj je problem dosta čest i u hrvanju, dok je primjerice u boksu manje izražen, ponajviše zbog drugačijeg načina odvijanja mečeva. U boksu je, zbog dinamike borbe te dužine iste, kondicija nevjerojatno bitna, a proces rezanja kilograma najviše utječe na nju. Tu će se mnogi odmah sjetiti Conora McGregora i kondicijskog pada u meču protiv Floyda Mayweathera. Isti ti su primijetili kako je Irac bio krupniji borac te vjerojatno i snažniji u trenutku kada su ušli u ring. Upravo zbog toga je prve tri runde izgledao sjajno, da bi nakon toga pao i svakom minutom meča izgledao sve gore. Pretpostavlja se kako je u meču imao sedam ili osam kilograma više od Mayweathera. Vidjeli smo koliko mu je to pomoglo. U MMA borbi je ipak malo drugačija stvar, no opet se vraćamo na ono što je zapravo poruka ovog teksta. U MMA borbi te prednosti rijetko kad ima, jer weight cut rade svi.



Najbolja stvar za zdravlje boraca bila bi na neki način spriječiti rezanje kilograma, no ja ne znam način na koji je to moguće provesti, o tome bi se trebale brinuti atletske komisije. Naravno da nije moguće borce kontrolirati oko toga, osim s više vaganja tijekom određenog vremena prije borbe, no to košta. Atletska komisija Kalifornije je dala jedan primjer svojim pravilima, no za sada ostale atletske komisije ne pokazuju namjeru ista prihvatiti. Naime, oni su prije UFC 214 eventa organizirali kontrolno vaganje. Ono se dogodilo točno 30 dana prije eventa, a na njemu borci nisu smjeli imati više 10% težine propisane za kategoriju u kojoj su trebali nastupiti. To je sjajan prvi korak, no i dalje nije dovoljno, jer u mjesec dana se može zadržati tu težinu, čak i vratiti pokoji kilograma, a velika je vjerojatno da su borci i prije tog kontrolnog vaganja odradili nekih manji “cut”, da bi skinuli pokoji kilogram, koji su onda vrlo lako vratili.

ONE FC promocija je, nakon smrti 21-godišnjeg kineskog borca Yang Jian Binga, 2015. godine, uvela jednu restrikciju. Pomakli su granice svojih težinskih kategorija te su svojim borcima naredili da moraju ostati u njima, odnosno nije im bilo dozvoljeno odlaziti u kategoriju niže, odnosno kategoriju koja je bila bliže njihovoj dotadašnjoj kilaži. Tako npr. velter prvak Ben Askren, umjesto na dotadašnjih 77 kilograma, svoju titulu od tada brani na 80 kilograma težine. Primjera radi, srednju kategoriju su digli s 84 na 90 kilograma, a polutešku s 93 na 100 kilograma. I to je na neki način dobro radilo, no već sada postoje problemi. Kategorije su ugovorom mogli diktirati samo borcima koji su tada bili dio njihovog rostera. Dolaskom novih boraca, oni mogu birati svoju kategoriju te automatski time odlaze u spomenute niže kategorije i počinju imati prednost nad ONE FC borcima koji se moraju pridržavati te regulative. Jednostavno, pravi način još uvijek nije pronađen, a to je podosta tužno, jer se borci uništavaju, bez da dobivaju ikakve koristi od toga. I automatski uništavaju sam sport i evente, putem otkazivanja borbi radi problema uzrokovanih skidanjem kilograma.

Naravno, najbolja solucija bila bi kada bi borci to sami shvatili i odustali od takvih stvari, no to su nažalost iluzije, odnosno to je nešto što se sigurno neće dogoditi. Jer su jednostavno proces uveli u svoj standardni način priprema za borbu. A možemo samo zamisliti kako bi izgledao razgovor na tu temu s bilo kojim borcem. Pitao bi ga kako se osjeća tijekom rezanja kilograma, a većina boraca bi o tome rekla sve najgore, ali bi rekli kako je to nešto što moraju proći. Nakon toga bi ga pitao za posljedice i je li ih svjestan, da bi ponovno dobio odgovor kako je i kako svjesno stavlja svoje zdravlje na kocku nauštrb rezultata i napretka u karijeri. Kao pretposljednje pitanje bi ga pitao je li svjestan da to isto radi i protivnik te da na kraju prednost ne postoji i opet bi dobio potvrdan odgovor. Posljednje bi pitanje bilo zašto onda radi rezanje kilograma kada to stvara tolike problema te bi dobio zapravo onaj tužan odgovor:

“Ja to ne bih, ali protivnik ga radi, pa moram i ja”. 

I to je zapravo najtužnije. U kavezu dobijemo dva borca koji svoje tijelo dovode do granica izdržljivosti, borce koji automatski tako vjerojatno ne mogu niti pružiti svoj maksimum, posebno oni koji su prošli kroz malo teži proces. Prednost ne postoji, postoji samo pogled na ono što je svaki on njih prošao da bi na vagu došao s kilogramima kategorije kojoj ne pripada. I to zato da bi pokušao prevariti prirodu, pokušavao prevariti neke regulative s ciljem prosperiteta. Nažalost, na taj način varaju samo sebe, ali kao što je navedeno u citiranom, oni to moraju. Rezanje kilograma je krenulo s ciljem da se stvori prednost ispred protivnika, danas to više nije slučaj. Danas se kilogrami režu da se ne dozvoli prednost protivniku…

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI