Godišnji pregled: UFC u 2014. (2.dio)

Autor | 27 | 12 | 2014 11:45 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

TJ Dillashaw

Autor:
Objavljeno: 27.12.2014 u 11:45

Donosimo vam drugi dio godišnjeg UFC pregleda, a u njemu smo se posvetili drugom kvartalu 2014. Glavna priča tog dijela godine sigurno je bio TJ Dillashaw, koji je "ni kriv ni dužan" postao UFC prvak.

Drugi dio ovog pregleda nije raznovrstan kao onaj prvi, gdje smo se podsjetili nekih sjajnih evenata, no također i onih zbog kojih je postojala sumnja u pad atraktivnosti samog natjecanja. Proljeće nije donijelo puno velikih evenata i velikih borbi, no donijelo je iznenađenje godine, novog prvaka TJ Dillashawa.

Pad jednog i konačni uspon drugog velikog BJJ majstora

Početak proljeće doveo je UFC ponovno u Ujedinjene Arapske Emirate, a bogatim Arapima isporučeni su Roy Nelson i Minotauro Nogueira. Na kraju, sama borba nije puno ponudila. Nelson je još jednom prezentirao snagu svoje desnice, a legendarni Big Nog je potvrdio da je možda ipak vrijeme za reći dosta. Isti event je sadržavao i vjerojatno jednu od najgorih borbi u povijesti UFC-a, između Jareda Rosholta i Daniela Omielanchuka.

Drugi najveći BJJ teškaš MMA svijeta, Fabricio Werdum, tjedan dana nakon toga napravio je nešto suprotno. Potpuno je izdominirao Travisa Brownea i osigurao borbu za naslov prvaka protiv Caina Velasqueza. Bilo je to na UFC on FOX 11 eventu i sjajno je bilo vidjeti Werduma kako, u godinama kad neki razmišljaju o kraju karijere, on dostiže svoj vrhunac. Posebno kad uzmemo u obzir da je kroz cijelu karijeru bio tek blago iznadprosječan. 

Glover Teixeira ipak nije toliko opasan

UFC je odradio sjajnu najavu za borbu Jona Jonesa i Glovera Teixieire. Brazilac je bio unutar sjajne serije, iako bez pobjeda nad protivnicima iz najužeg vrha, a predstavljali su ga kao ispit kakav Jon Jones do tad još nije imao. Na kraju je ispao razočaranje, jer je Jones rutinski došao do pobjede u svojoj jedinoj obrani naslova u 2014. godini. 

Da li je borba protiv Gustafssona od Jonesa učinila još boljeg, studioznijeg i opreznijeg borca ili je Teixeira ipak bio prenapuhan od strane organizacije? Teško je znati, no ono što je sigurno je da je Glover godinama teško radio za ovakvu priliku, da bi ju na kraju propustio "bez ispaljenog metka". Bila je to sigurno najlakša obrana naslova prvaka u Jonesovoj karijeri.

TJ Dillashaw – slučajni prvak!

UFC 173 trebali su predvoditi Chris Weidman i Vitor Belfort u borbi za naslov prvaka u srednjoj kategoriji. No, došlo je do suspenzije TRT terapije, Belfort je morao odustati od borbe, a UFC je ostao bez glavne borbe za event 24. svibnja. Sjetili su se Renana Baraoa, koji je već jednom u godini obranio svoj naslov, a ovaj je pristao. Planirani protivnik Raphael Assuncao nije bio u stanju prihvatiti borbu, pa je tako najlakše bilo angažirati mladog i talentiranog TJ Dillashawa, koji je već imao ugovorenu borbu na istom eventu, protiv Takeye Mizukagija.

Dillashaw (do tog trenutka 5-2 u UFC-u) bio je veliki autsajder protiv zastrašujućeg Brazilca, koji je u borbu ušao s 32 pobjede u nizu. No, Dillashaw se nije tako osjećao i napravio je ogromno iznenađenje. Možda i veće od onog kad je Matt Serra detronizirao Georgesa St-Pierrea. Cijelu borbu je dominirao nad prvakom, da bi ga u petoj rundi i nokautirao te odnio pojas prvaka u Sacramento, sjedište Tima Aplha Male. 

Od talentiranog borca čije vrijeme tek dolazi, postao je instantna UFC zvijezda, a posebno je zanimljiv bio način na koji je to sve postigao. Stoga uopće nije kriv naziv "slučajni" prvak.

"Doubledecker eventi"

Novi izum UFC-a su i tzv. "doubledecker eventi". Riječ je o dva eventa, koji se isti dan održavaju u različitim dijelovima svijeta te tako tvore 12 sati neprekidne UFC akcije. Prvi takav pokušaj izveden je 31. svibnja. Event u Berlinu predvodili su Gegard Mousasi i Mark Munoz, uz podršku mnoštva europskih boraca, a odmah po završetku tog eventa, u Brazilu su krenule uvodne borbe finalnog eventa 3. sezone brazilskog Ultimate Fightera, sa Stipom Miočićem i Fabiom Maldonadom u glavnoj borbi.

Drugi slučaj vidjeli smo mjesec dana kasnije. Novi Zeland se predstavio s ne toliko imenima atraktivnim, koliko borbama fantastičnim cardom, da bi nakon njega kamere preselile u SAD, gdje su svoj event predvodili Cub Swanson i Jeremy Stephens. Sam koncept doubledecker evenata jako je dobro prihvaćen među hardcore fanovima, no među ostalima je, prije svega zbog toga što su to bili imenima slabiji eventi, prošlo gotovo nezamijećeno.

Toliko o ovom kvartalu,kao zagrijavanje za idući, sadržajem najkvalitetniji dio godine. Dovoljno je reći Chris Weidman, Lyoto Machida, Ronda Rousey, BJ Penn, Frankie Edgar i fantastični Dublin!

Pripremio: Mario Katušić
mario.katusic@fightsite.hr

OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 4/5 | 4 glasova |