Hrgović najavio nastup na OI u Tokiju! No, kolike su šanse da se to zapravo dogodi?

kolumneIZDVOJENA VIJEST 19.03.2018 17:33h Autor:

Filip Hrgović

Nakon prošlog tjedna održanog sastanka u prostorijama Hrvatskog olimpijskog odbora, poznato je kako Filip Hrgović ima plan nastupiti na Olimpijskim igrama u Tokiju. No, kada uzmemo u obzir sve što se događa u amaterskom boksu te vrtoglavi Hrgovićev uspon u profesionalnoj karijeri, treba procijeniti koliko je to zapravo moguće.

Prava sportska revolucija očekivala se nakon što je objavljeno kako će, od Olimpijskih igara u Rio de Janeiru, nastup na olimpijskom boksačkom turniru biti dozvoljen profesionalnim boksačima. Počelo se govoriti o možebitnom nastupu Vladimira Klička i još nekih poznatih imena, a nastup Mannya Pacquiao se po nekim izvorima činio kao sigurna stvar. Ipak, proces kvalifikacija je bio takav da su se u Rio de Janeiru na kraju natjecala samo tri profesionalca. Oni su svoje mjesto pronašli preko posljednjeg kvalifikacijskog turnira, APB/WSB olimpijskih kvalifikacija, održanih od 3. do 8. srpnja pretprošle godine. Dakle, u pitanju je turnir koji je završio samo mjesec dana prije početka olimpijskih igara.

Profesionalci se u Riu nisu proslavili. Niti jedan od trojice nije uspio ući među osam najboljih u svojoj kategoriji, iako su došli s velikim očekivanjima. Vjerojatno najveća od njih imao je 32-godišnji Kamerunac, Hassan N’Dam N’Jikam (36-3, 20. srednjaš svijeta po BoxRecu), koji je eliminiran već u prvom meču protiv domaćeg boksača, a na kraju je za sve okrivio suce koji su Brazilcu dodijelili pobjedu. Druga dva boksača su ostvarila jednu pobjedu, ali to je bilo to od njih. To su 36-godišnji Amnat Ruenroeng (18-2) iz Tajlanda i četiri godine mlađi Talijan, Carmine Tommasone (18-0). Tako je priča s profesionalcima u Riu završila neslavno. Potvrdilo se kako amaterski boks ipak donosi drugačije mečeve te da je u pitanju na neki način i drugačiji sport. Pa što se to može promijeniti u Tokiju i kako tamo može doći Filip Hrgović, koji će u to vrijeme biti već relativno iskusni profesionalac?

Filip niti u jednom trenutku nije sakrivao nezadovoljstvo broncom iz Ria te stav da ne namjerava svoju olimpijsku priču završiti na taj način. Vjerojatno su olimpijske ambicije bile u igri kod pregovora sa Sauerlandom i njegovi predstavnici svjesni su toga da Filip u svojoj ostavštini želi imati naslov olimpijskog pobjednika. “Moj veliki neostvareni san još živi u meni – želim osvojiti olimpijsko zlato. To je ambicija koja me drži od malih nogu. Na posljednjim Igrama nisam uspio u tome i vrhunska je stvar što sada i profesionalci mogu u borbu za olimpijske medalje“, jučer je izjavio Filip na sastanku u HOO te je time potvrdio ono što se očekivalo. Rekao je kako vjeruje da može uskladiti svoju profesionalnu karijeru sa spomenutim ambicijama te da se već sada radi na strategiji po kojoj bi se do toga došlo.

Prvo pitanje je zapravo ono glavno i o njemu sve ovisi. Hoće li u Tokiju uopće biti boksačkih mečeva? Naime, vjerojatno je većina svjesna trenutne krize i loših odnosa između Međunarodnog olimpijskog odbora i AIBA-e, ali krenimo od početka. Na igrama u Riu sve je krenulo već u ranijim rundama, kada su brazilski borci bili izrazito favorizirani u svojim mečevima i nekoliko njih prošlo je prvu prepreku ili dvije, a da po prikazanom to nisu zaslužili. Ipak, panika se nije stvarala, favoriziranje domaćina je već postalo ustaljeno i nije bilo potrebe za brigu (uz arogantan sakriveni stav kako poraženi boksači ionako nisu imali šanse za medalju, uključujući i našeg Hrvoja Sepa). Kaos je nastao u mečevima gdje su se odlučivale medalje. Svi se sjećamo irskog boksača Michaela Conlana, koji je svoje mišljenje o odluci pokazao srednjim prstom, ali kap koja je prelila čašu bila je odluka iz finalnog teškaškog meča. Tamo je Evgeny Tishchenko u potpunosti nadboksao Vasilliya Levita, no suci su pobjedu dali njegovom protivniku. Tog trenutka lagano su počele isplivavati razne afere koje su se godinama vezale uz AIBA-u i njeno vodstvo.

Sve je rezultiralo time da je MOO odlučio boks privremeno ukloniti s programa igara u Tokiju. To se dogodilo početkom prošlog mjeseca, no znamo kako to zapravo nije ni blizu konačne odluke, jer se sve to vrlo lako promijeni. Ipak, time je čelni olimpijski komitet dao do znanja da se nešto u boksu mora regulirati, odnosno dovesti na prihvatljivu razinu i nema sumnje kako će se neke stvari dogoditi. Nakon toga bi MOO trebao boks vratiti u program, ali mi trenutno ne možemo znati hoće li te promjene biti samo kozmetičke ili će uistinu doći do nečega što će “slatku umjetnost” vratiti tamo gdje bi statusom trebala biti. Da se boks ne nađe u Tokiju, trebalo bi se vjerojatno dogoditi još nešto na što AIBA više ne bi mogla dati nikakav pozitivan odgovor, odnosno nešto što bi u potpunosti degradiralo boks i vjeru u to da se mečevi mogu provoditi na pošten sportski način.

Druga najvažnija stvar je način na koji bi Filip Hrgović izborio svoje mjesto u turniru. Budući da je boks trenutno u gore spomenutom stanju, naravno da još nisu poznati nikakvi podaci o tome na koji će se način odbijati kvalifikacije. Barem one gdje će profesionalni boksači moći izboriti svoje mjesto, budući da će sistem preko kontinentalnih i svjetskih prvenstava i dalje ostati isti kao do sada. Prošli put je sve bilo zbrzano, jer je odluka donesena jednako tako pa je na taj jedini turnir došao tek manji broj profesionalnih boksača, koji u to vrijeme nisu imali dogovoren niti jedan nastup. Na kraju se dogodilo ono što smo gore naveli, odnosno samo tri profesionalca u turniru.

Kao primjer kako je izgledao turnir, navesti ćemo kako je bio posložen turnir super teške kategorije u Riu. Filip Hrgović je tamo osigurao svoje mjesto kao prvi boksač WSB ljestvice. Iduća dva bila su najbolje plasirani boksači AIBA svjetskog rankinga, dok se Tony Yoka kvalificirao kao svjetski amaterski prvak 2015. godine. Po tri sudionika dali su kvalifikacijski turniri u Europi, Americi, Africi te Aziji i Oceaniji, jedan je boksač našao svoje mjesto preko posljednjeg AIBA kvalifikacijskog turnira, dok je jedan došao preko spomenutog APB & WSB turnira, na kojem su nastupali profesionalci. Ovog puta će se ili profesionalcima morati omogućiti više prilika na tim turnirima ili će se morati uvesti još nešto, ali nigdje ne uspijevamo pronaći išta o AIBA-inim pravilima i idejama.

Također postoji mogućnost da Filip do ljeta 2020. godine u svojoj kolekciji ima neki od svjetskih naslova, možda ne neki od četiri elitna, no nešto ispod toga svakako da, to je realna situacija. Tada automatski više ne ovisi samo o sebi i svojim promotorima, nego i o organizaciji čiji je prvak. Iako, pojas se većinom može svojevoljno napustiti, tako da je i to moguće, ukoliko bude takva situacija, a Filipova želja za nastupom u Japanu i dalje tako jaka. Ipak, jasno je kako će se njegovim profesionalnim napretkom automatski povećati i njegove obaveze, koje će svakako morati uskladiti na više polja, ukoliko želi po medalju.

Ono što je sigurno je da će Filip u Tokiju svakako biti bolji boksač nego što je to bio u Riu. No, isto je sigurno kako će mu zbog svega što se oko njega dešava, put do zlatne medalje biti još puno teži nego što je trebao biti onaj u Brazilu, gdje ga je u polufinalu zaustavio Tony Yoka. Trenutno je najvažnije kako on to želi i kako će se potruditi napraviti sve što je u njegovoj moći da se tamo nađe. Ponavljamo, to neće sve ovisiti samo o njemu i upravo je u tome težina tog cijelog puta. Ali, Filip je šampion i radnik koji može sve što se stavi ispred njega te se nadamo da njegov nastup u Tokiju neće ostati samo san nego da će on tamo uistinu biti. Ali sve se prvo treba odraditi korak po korak i mi ćemo svakako detaljno pratiti cijeli proces.

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI