Ima li Alexander Gustafsson problema sa sucima?

Autor | 06 | 10 | 2015 19:12 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Alexander Gustafsson

Autor:
Objavljeno: 06.10.2015 u 19:12

Alexander Gustafsson još je jednom ostao bez titulu UFC prvaka odlukom sudaca, ovog puta podijeljenom. Mnogi MMA fanovi, ali i novinari te analitičari smatraju kako je napravio dovoljno za pobjedu, no koliko zapravo ima istine u tome?

Sve je zapravo počelo 21. rujna 2013. godine na UFC 165 eventu. Jona Jonesa je tad čekao po mnogima vrlo lagan ispit, tj. još jedna lagana obrana titule prvaka. Čekao ga je Alexander Gustafsson, švedski 26-godišnjak sa šest pobjeda u nizu, ali isto tako borac kojem je malo tko vjerovao. Tog dana se sve promijenilo.

Jon Jones je već tad imao veliki broj onih koji su ga željeli vidjeti na koljenima. A kad je Gustafsson Jonesa uspio srušiti u prvoj rundi, oduševljenje je krenulo. Borba je bila vrlo izjednačena te po mnogima jedna od najboljih u povijesti UFC-a. A na kraju je Jones slavio jednoglasnom odlukom sudaca i krenula je priča o krađi i zakidanju Alexandera Gustafssona.

Tek što se to pomalo zaboravilo, dogodio se meč protiv Daniela Cormiera i ovog puta podijeljena odluka, no ponovno u korist prvaka, tako da je Gustafsson ostao praznih ruku. Iako se činilo da odluka nije sporna te je čak i Dana White kritizirao suda koji je pobjedu dao izazivaču, MMA portali su krenuli s još jednim napadom na UFC, suce i sve što ima veze s tim. A koliko je to zapravo relevantno?

Vratimo se na borbu protiv Jonesa. Kako smo napisali, bilo je vrlo izjednačeno. Gustafsson je pokazao veliko srce, neupitno mu je pripala prva runda, a sav taj pristup je pomalo šokirao Jonesa, kojem nitko do tad nije pružio niti približno takav otpor. Drugu i treću rundu se čak očekivao i nokaut, no točno sredinom borbe, Jones je počeo pokazivati zašto je prvak. Publika je bila na nogama, a prvak je svoju igru potpuno pronašao u šampionskim rundama. Tad je Gustafssonu vratio za sve s početka borbe, no i dalje nije bilo sigurno da je slavio te da pojas ostaje u njegovom vlasništvu.

Posebno je napadnut bio sudac koji je čak četiri runde presudio u korist prvaka, a rijetko tko je vjerovao kako je Jones zasluženo obranio titulu. No, naravno, glave su bile vruće. Čekao se netko tko će Jonesu kvalitetno parirati, ljudi su bili pozitivno šokirani onim što je Gustafsson pokazao i već su slavili pad arogantnog Jonesa. To se nije dogodilo i u trenu je sve palo u vodu, a Jones je postao još omraženiji nego što je bio do tad. Nakon nekog vremena, strasti su sve smirile, a sve je više ljudi, ponovnim gledanjem borbe, počelo smatrati kako je druga polovica borbe pripala Jonesu te da je on tada zasluženo titulu obranio.

Dvije godine i dva tjedna kasnije, Gustafssona je savladao Daniel Cormier, još jedan prvak kojeg MMA javnost smatra arogantnim. Ovog puta je po sudačkim karticama bilo još neizvjesnije, iako se stvara dojam da borba zapravo i nije toliko neizvjesna. Pokušajmo doći do odgovora zašto.

Jedna je stvar sigurna, a to je da je Cormiera pripala prva i posljednja runda, dok je Gustafssonu pripala druga. Preostale dvije runde su mogle otići na obje strane, a takvim se i pokazalo. Jedan je sudac obje dao Gustafssonu, jedan obje Cormieru, a posljednji je dao svakome po jednu. A kako su te runde izgledale? Gustafsson se više kretao, eskivirao udarce te pogađao iz kontre te možda napravio čak i više štete, posebno u trećoj rundi, na kraju koje je Cormiera ozbiljno ugrozio, ali nije bilo vremena za nešto više.

I onda se vratimo na pravila UFC-ovog bodovanja, oliti po engleski striking, grappling, aggression i octagon control. Grapplinga, koji se sastoji od hrvanja i partera, u tim rundama gotovo da nije bilo, ako ne računamo klinč, koji nije pripao nikome. Udarački je Gustafsson možda i bio konkretniji te nanosio više štete, ali statistika kaže da je Cormier uputio i pogodio više njih. Dakle, ostaju agresija i kontrola kaveza.

Agresija je ono što je apsolutno pripalo Cormieru. On je bio taj koji je tražio borbu i čiji je korak gotovo cijelo vrijeme bio unaprijed. On je bio taj koji je pokušavao skratiti distancu i koji se želio potući. Agresije kod Gustafssona nije bilo. Kontrola kaveza je pojam koji mnogi fanovi u potpunosti ne razumiju, pa bi se moglo objasniti i njega.

Zamislite da je kavez nešto za prevlast u čemu se borite. Onaj koji je u sredini njega je na čelu i cilj mu je svog konkurenta otjerati što dalje, odnosno što bliže samom kavezu tj. njegovoj ogradi i izlazu iz njega. A Gustafsson je podosta često trčao baš uz ogradu, dok je pokušavao pronaći poziciju iz koje će moći održati distancu i tražiti svoje priliku s nje. Dakle, i kontrola kaveza je pripala Cormieru.

Iz tog dolazimo do zaključka kako je Daniel Cormier, koliko god nekome bio antipatičan, zasluženo obranio titulu prvaka, koju je osvojio ranije ove godine. Alexander Gustafsson je bio odličan, nanio je Cormieru teške batine, no po pravilima slobodne borbe, on ovu borbu nije zaslužio pobijediti, posebno protiv prvaka i posebno zato što je najslabije odradio petu rundu, kad je znao da mu to treba da bi postao UFC-ov prvak.

Nekad fanovi i mediji ne žele biti objektivni, nekad će im to donijeti dodatne klikove ili čitanja, a nekad jednostavno tako misle. No, ako se pogleda objektivno, UFC-ovi suci nemaju apsolutno ništa protiv Alexandera Gustafssona. Njemu su jednostavno nedostajale nijanse da bi postao UFC-ov prvak. No, mlad je, ima vremena za njega i sigurno će se pojaviti još koja prilika. A onda se treba i potruditi da se ovakve stvari ne dogode.

Mario Katušić
mariokatusic.os@gmail.com

Oznake | | |
OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 5/5 | 5 glasova |