Jurković-Catinas: Borba godine pred šačicom ljudi

Autor | 23 | 04 | 2013 12:42 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Final Fight Championship 3

Autor:
Objavljeno: 23.04.2013 u 12:42

Igor Jurković i Raul Catinas odradili su spektakularno bespoštednu borbu na splitskim Gripama. U do sada, barem po mom mišljenju, borbi godine uživo ih je gledala šačica gledatelja.

Ista priča prati ovaj sport dugo vremena…

Mislim da razlog za otužno prazne Gripe nije bila cijena ulaznica, kao ni kratka medijska kampanja, jer takve probleme imaju apsolutno sve kick boks promocije. Stalni problem kick boksa je gledateljstvo, promocija i stvaranje scene kakvu ima MMA. Ipak je kick boks već više od dvadeset godina prisutan na rubu mainstreama i izuzev najvećih trenutaka K-1 samo je u rijetkim trenucima iskoračio iz svoje niše. Glory trenutno troši milijune na borce i organizaciju i održava priredbe pred polupraznim gledalištem.

"Problemi" s promocijom leže i u karakteru većine kick boksera. Vrlo rijetko se mogu vidjeti boksačke ili MMA persone. Badr Hari je jedan od rijetkih, ali ne zato jer shvaća borbu kao biznis, već zato jer je jednostavno takav. Mnogi kick bokseri dolaze iz škole tajlandskog boksa i odgojeni su u skladu s tradicionalnim vrijednostima borilačkih vještina u kojima se ističe poštovanje prema protivniku. Iako se ne izvodi Wai Kru ne znači da su moralne vrijednosti izgubljene.

To je za publiku naviklu kroz medije da se od apsolutno svakog, nebitno koliko beznačajnog događaja radi spektakl prilično dosadno iako je riječ o nasilnom sportu. Dva tipa koja će odraditi svoj posao i neće borbu shvatiti osobno. Slobodna borba je svoj imidž u početku gradila stvarajući sliku bespoštedne borbe na život i smrt i samim tim stavom je privukla i one koje borilački sportovi kao takvi ne zanimaju, jer ipak većina nas smo takvi, kad čujemo da se dva tipa premlaćuju moramo pogledati. Možda je to plitko, ali tako je. Scenu su u najtamnijim danima na životu održavali najlojalniji fanovi i od njih se sport proširio na mainstream.

Glory je uspio preko noći pokupiti skoro sve najbolje borce u ovom sportu, ali nije preko noći stvorio gledateljstvo, kako putem televizije, pay-per-viewa ili uživo u dvorani. Njihov event u Londonu morao je koštati brdo love, pogotovo ako se zna da se plaće Sponga ili Bonjaskog kreću oko stotinjak tisuća eura po nastupu. Priredba u Londonu, gradu s desetak milijuna stanovnika sa zvijezdama Tyroneom Spongom i Remyjem Bonjaskim privukla je manje od tri tisuće ljudi od kojih je dobar dio dobio besplatne ulaznice. Istanbul je još veći od britanske metropole, a tamo su imali oko pet tisuća posjetitelja. U Tokiju gledatelji su počeli napuštati gledalište nakon Dreamovog dijela priredbe i prije početka Grand Slama. Turnir osmorice u Rimu predvođen domaćim borcem, a ujedno i najboljim borcem svijeta Giorgiom Petrosyanom također nije privukao preveliku pažnju Rimljana. Glory World Series na svojoj stranici navodi da je posljednji event u Milanu pratilo deset tisuća ljudi. Milano je jedno od boljih tržišta za kick i tajlandski boks u Europi, što su potvrdili Yokkao, te Fight Code koji je na meču Petrosyan – Kyshenko skupio petnaest tisuća ljudi. No, pogled na dvoranu u Milanu proteklog vikenda odaje da se vjerojatno radilo o jedva pet tisuća gledatelja.

Kako to može biti isplativo?

Ne može, ali vlasnici Gloryja imaju toliko novca da su voljni riskirati kako bi velikim ulaganjima stvorili zalog za budućnost. No, to je iscrpljujuća bitka i financijski i emotivno. Nakon svog uloženog truda i neprospavanih noći, nije lako gledati prazne.

Svaki put ima svoje prepreke i kao i sa drugim stvarima u životu dogode se situacije u kojima morate znati kada treba odustati i pustiti. Donald Trump ima love, no nakon dva neisplativa eventa i odgađanja trećeg povukao se iz Afflictiona, promocije koja je odlučila zaprijetiti UFC-u. Fight Code obilježio je 2011. sjajnim priedbama, ali pokušaj širenja i  unutarnji konflikti doveli su do gašenja organizacije.

Fanovi ne shvaćaju koliko je teško skupiti publiku na kick boks priredbama, pa odatle i klasični megalomanski stav kakav je bio prisutan nakon prošlogodišnjeg Final Fighta s Cro Copom i Rayom Sefom. Po dijelu javnosti jedanaest tisuća gledatelja u Areni Zagreb  nije bio baš neki uspjeh. Na kraju, može se pogledati i pred koliko fanova UFC održava svoje evente u odnosu na boksačke spektakle u Europi.


Jedna od stvari koja je izrazito dobra za razvoj borilačkih sportova u Hrvatskoj je polagani ulazak kick boksa i MMA na televiziju. U francuskoj je scena dobila snažan zamah prije više od dvadeset godina kada se    Canal + zainteresirao za udaračke sportove. Glory proboj na američko tržište planira uz pomoć CBS-a, a veliki ispit bit će priredba u New Yorku.

Kod nas, Fight Channel i Nova TV su se uključili u ovaj pothvat i iako je pogled na tribine Gripa bio otužan, gledanost na nacionalnoj televiziji bila je vrlo visoka. Više od trideset pet posto ljudi koji su u to vrijeme gledali televiziju odlučili su se za Final Fight 3. Borci su odradili lavovski dio posla i na najbolji način se predstavili TV publici priredivši spektakularan show i time zainteresirali gledatelje za Final Fight u Zadru. Iako su to obećavajući rezultati koji će zasigurno upoznati širu javnost s kick boksom i privući i veći broj gledatelja u dvorane, sama scena se mora podići iznutra uz podršku već postojećih fanova kojima će se pridružiti ostali, kako je to bio slučaj u MMA-u.

OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 3.9/5 | 7 glasova |