Kako odabrati prave proteine?

Autor | 27 | 03 | 2013 09:46 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Whey protein

Autor:
Objavljeno: 27.03.2013 u 09:46

Za razliku od profesionalnog sporta u kojem je to oduvijek normalna i neophodna stavka, suplementacija amatera sve do nedavno smatrala se nečim lošim, štetnim po zdravlje i nepotrebnim. Oni koji su uzimali bilo kakve dodatke prehrani, a pogotovo proteinske pripravke bili su predmet rasprava i polemika pa su nečesto i oni sami to skrivali od ostalih.

Danas se slika znatno promijenila, dodaci prehrani su normalna stvar i rijetko po teretanama možemo naći rekreativca koji ne koristi neki od proizvoda kojih je sve više na tržištu. Iako se osobno zalažem i tvrdim kako je svakome tko na bilo koji način izlaže svoje tijelo fizičkom naporu i stresu, neophodno upotpunjavati prehranu određenim dodacima, moram nažalost i reći da većina njih u sebi sadrži i sastojke koje ne bih preporučio niti ih osobno konzumirao. E baš se tu treba malo više zadržati i posvetiti ovu kolumnu svakome tko treba pomoć pri adekvatnom i pravilnom odabiru suplementa te ideji kako razlučiti kvalitetne proizvode od onih koje je bolje izbjegavati.

Postoje razni mitovi i legende o sportskoj suplementaciji te zakonitostima i pravilima koji se vežu uz taj pojam. Nažalost, najveći broj ljudi koji se amaterski bave sportom  prilično je neupućeno i svoje znanje o tome što, kada i zašto uzimati određeni dodatak prehrani, temelji na priči nekog prijatelja koji je najčešće "vrhunski znalac". Upravo takvi svakojaki znalci su i napravili popriličan kaos po pitanju informacija koje kruže  po teretanama i fitness centrima. Vrlo često krivu poruku odašilju i sami proizvođači i distributeri određenih suplemenata koji u nastojanju za što boljom prodajom svjesno i neodgovorno kroz agresivan marketing obasipaju svoje kupce krivim i nestručnim tvrdnjama.

Ono u što najčešće dileri lošim i jeftinim preparatima žele uvjeriti potencijalne kupce, jesu činjenice kako su svi proteini jednaki i da u cijeloj toj priči nema neke znatne razlike. Istina je ipak nešto drugačija.

Protein ili bjelančevina može biti u različitom kemijskom obliku, različite čistoće, brzine resorpcije i različitog porijekla. Tako se na tržištu mogu naći proteini soje, jaja, mlijeka, ali definitivno onaj koji je zadnjih godina najviše "in" je protein sirutke ili whey protein. Uvjerljivo najbržeg resorpcijskog svojstva, aminokiselinskog udjela i postotka čistoće, whey protein postao je nezaobilazan dodatak prehrani svakog imalo ozbiljnijeg vježbača. Ono što razlikuje whey jedan od drugih je način i postupak kojim je dobiven i koji utječe na njegovu čistoću.

Dakle, postoje koncentrati proteina sirutke koji su najsporiji, imaju nizak udio aminokiselina u svom sastavu, a njihova proizvodnja i postupci dobivanja su najjeftiniji. Sukladno tome, takvi proteini su i na tržištu najjeftiniji. Iza njih slijede izolati koji su dobiveni postupkom izolacije iz sirutke i imaju znatno brži i bolji efekt, njihova proizvodnja je skuplja, ali su i rezultati i učinci mnogo djelotvorniji. Definitivno najbolji, najbrži i najčišći whey proteini su hidrolizirani proteini koji su dobiveni mikrofiltracijom pri niskim temperaturama. U njima je zadržan vrlo visoki udio aminokiselina pogotovo onih esencijalnih na kojima se i temelji izgradnja i rast mišića. Takvi proteini su i naravno najskuplji i danas ih na tržištu posjeduje samo nekoliko brendova.

Glavni kriterij za određivanje kakvoće proteina je taj da se on mora vrlo brzo rastopiti u vodi ili mlijeku, a to znači da bi se u što je moguće manjoj mjeri trebao lijepiti za stijenke shakera ili stvarati grudice u njemu. Još jedna vrlo važna stavka je ta da se protein ne smije pjeniti nakon što ga protresemo jer to znači da je u njemu visoki udio šećera što naravno nije poželjno. Jedna od velikih zabluda koju ljudi najčešće čine je ta da kvalitetu proteina određuju po okusu. Čak štoviše, određeni brendovi koji proizvode loše i nekvalitetne proizvode veliku pozornost usmjeravaju ka usavršavanju okusa kako bi na taj način prikrili nedostatke samog sastava i doprinijeli subjektivnom doživljaju onoga tko kuša njihov preparat. Tu se najčešće radi samo u usklađivanju i pojačavanju količine zaslađivača i kakao praha.

Vratit ćemo se sada na ono što bi se trebalo izbjegavati i na onaj dio suplementacije koji u sebi sadrži štetne i nepreporučljive sastojke.

Svakao prvi na toj listi su zaslađivači koji se nalaze u većini proizvoda koji su zastupljeni u prodaji. Kao najotrovniji od njih nameće se aspartam za kojega ćete, ako samo malo proguglate, naći niz medicinski neoborivih dokaza o štetnosti, izazivanju karcinoma pa čak i sljepila. Nakon te spoznaje i jake antikampanje koja se povela protiv tog otrova, američka agencija za kontrolu hrane FDA odobrava jednako tako otrovan i štetan zaslađivač po imenu acesulfam. Ponukani time mnogi proizvođači kreću u jake "aspartam free" kampanje stavljajući u isto vrijeme acesulfam u svoje proizvode i na taj način obmanjujući milijune svojih kupaca. Ako samo malo bolje obratite pozornost na deklaracije proizvoda koje konzumirate, na većini njih ćete pronaći jedan od navedenih zaslađivača. Osim zaslađivača bilo bi poželjno izbjegavati i laktozu i soju.

Dakako da na našem tržištu možete pronaći brandove koji itekako paze da u svoje proizvode ne stavljaju gore navedene sastojke, ali oni su zaista rijetki.

Ako se sada nakon ovih saznanja vratimo onima koji tvrde da su "svi proteini isti" i da je svejedno koji od njih kupiš, te ako kupiš malo skuplji i kvalitetniji proizvod bacas novac, shvatit ćemo o kakvoj se zapravo zabludi radi.

Izbjegavajte koncentrate proteina, birajte izolate ili hidrolizate, nipošto ne konzumirajte aspartam ili acesulfam i potražite ISO9001 certifikat na ambalaži jer on je dokaz kvalitete. I za kraj – čitajte deklaracije i "suplement facts" na omotu proizvoda jer u tome grmu leži zec.

Dejan Ćopić
dejan.copic@fightchannel.hr

Oznake | | | | |
OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 4.9/5 | 11 glasova |