Kolumna: Tko su meni najdraži K-1 borci u povijesti sporta?

Autor | 27 | 12 | 2013 11:21 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Andy Hug

Autor:
Objavljeno: 27.12.2013 u 11:21

Glavni urednik Fight Channela, Marko Petrak, komentira kick boks velikane.

U prvom dijelu "novogodišnje kolumne" sam se osvrnuo na meni deset najdražih MMA boraca svih vremena. Sada je vrijeme za najbolje kick boksere koji su ikada kročili svjetskim ringovima. Ponovno napominjem da se radi o subjektivnom izboru onih boraca koji su mi prirasli srcu, a ne o objektivno baš najboljim majstorima ovog sporta.

Kolumna: Tko su meni najdraži MMA borci u povijesti sporta?

Mark Hunt

"Super Samoanac" se već pojavio u MMA izboru, no Hunt je svoje mjesto našao i među meni najdražim kick boks legendama. Zašto? Zato što samo dvije godine nakon svoje prve profesionalne borbe (1999.) osvojio K-1 WGP naslov (2001.) redom svladavši puno iskusnije i poznatije borce kao što su Jerome Le Banner, Stefan Leko i Francisco Filho.

U kratkoj profi karijeri (kasnije se gotovo potpuno posvetio MMA-ju), Hunt je uspio pobijediti i Petera Grahama, Garyja Goodridgea i Mikea Bernarda, a meni je u posebnom sjećanju ostala borba protiv Ray Sefa iz 2001. koju stavljam među tri najbolja K-1 meča svih vremena.

Jednom riječju, Mark Hunt je prava borilačka legenda.

Badr Hari

Neovisno o tome što nikada nije osvojio K-1 WGP pojas, Badr Hari je bez ikakve konkurencije najatraktivniji kick bokser današnjice. Pogledao sam veliku većinu njegovih mečeva i zaključak je da Marokanac nikada nije pružio dosadan nastup. Gubio ili pobjeđivao, mečevi "Bad Boya" su uvijek bili kick boks poslastica bez premca za sve borilačke sladokusce.

Da je Hari svoj fokus zadržao isključivo na zbivanjima u ringu, a da se u podjednakim količinama nije "mlatio" i u svakodnevnom životu, vjerujem da bi njegovi rezultati bili još znatno bolji. No, koga zapravo briga kada nam u svakom meču pruži takav spektakl. Nadajmo se samo da ga posljednji problemi sa zakonom neće koštati i preranog kraja karijere.

Mirko Cro Cop

Iako je potekao iz boksa, a vrhunac karijere dostigao u MMA-ju, Mirko Filipović je svoje ime stvorio u K-1 ringu. Na kraju je svoju senzacionalnu karijeru 2013. godine okitio K-1 WGP naslovom u svom Zagrebu osvojivši vrijedni naslov u konkurenciji, Harija, Zhuravleva, Londta, Gergesa, Zamedova…

Le Banner, Nortje, Bernardo, Greco, Feitosa, Aerts, Hunt, Bonjasky, Sapp, Sefo… samo su neka imena u relativno kratkoj kick boks karijeri koja je Cro Cop spremio "u vitrinu". Nema sumnje da bi ostankom isključivo u kick boks vodama, Filipović napravio još mnogo više. No, ovako je dokazao da se jednako uspješno, ako ne i uspješnije, može prebaciti i na MMA kolosijek. Jedan je od rijetkih majstora borilačkih vještina kojemu je to pošlo za rukom.

Ray Sefo

"Sugarfoot" je čak osam puta sudjelovao na završnici K-1 WGP-a, no nikada nije uzeo "sveti kick boks pojas". Neovisno to tome, Sefo se proslavio po beskompromisnom i vrlo atraktivnom stilu zbog kojeg je i stekao toliko borilačkih fanova. Neovisno o ispadanjima s K-1 WGP završnica, fanovi su ga uvijek željeli ponovno vidjeti, a organizatori su ga uvijek pozivali.

Već sam ranije spomenuo njegov okršaj protiv Marka Hunta iz 2001. koji, ako već niste, obavezno pogledajte. Novozelanđanin je trenutačno glavni udarački trener u Xtreme Couture timu i jedan od najpoznatijih stručnjaka za MMA u svijetu koji je trenirao ili još uvijek trenira borce poput Martina Kampmanna, Evana Dunhama, Forresta Griffina, Vitora Belforta, Robbieja Lawlera, Grayja Maynarda…

Posebno mi je drago što je ova legenda stala na suprotnu stranu ringa Mirku Filipoviću u njegovom povratničkom K-1 meču na Cro Cop Final Fightu 2011.

Gokhan Saki

Još jedan kick boks velikan koji još uvijek čeka na svoj prvi veliki naslov. No, to ga nije spriječilo da već s 30 godina postane obožavan u cijelom svijetu zbog svog atraktivnog i beskompromisnog stila koji ga je uostalom i proslavio. Baš kao što je slučaj i s njegovim klupskim kolegom Badr Harijem, Saki nikada, ali baš nikada, neće pružiti dosadan meč.

Turčin je u karijeri često puta imao problema s formom i prekomjernim kilama jer i nije jedan od onih koji vole potegnuti u dvorani. Kada je spreman, Saki može nokautirati apsolutno svakoga u datom trenutku. To je uostalom i dokazao jer su od njegovih šaka padali i borci poput Sponga, Ghite, Manhoefa, Kemaya, Ignashova…

Veliki sam fan njegove tehnike i borilačkog stila.

Andy Hug

Kada nekoga u Japanu nazivaju "Plavookim samurajem", "Iron Manom", "Tajfunom" ili "Gospodinom K-1", onda znate da se radi o čovjeku koji je svoju besmrtnost zaradio nečim posebnim. Ovaj Švicarac zaista jest bio posebna zvijezda na borilačkom nebu. Andy Hug je jedan od najvećih kick boksera svih vremena po svim kriterijima. 1996. je postao K-1 WGP prvak, a još je dva puta (1997. 1998.) gubio u samom finalu. Iako znatno manji od konkurencije (180 cm, 97kg), Hug je taj nedostatak nadomiještao superiornom tehnikom, nepredvidivim i uvijek atraktivnim potezima te nevjerojatnim srcem.

Njegov "Axe kick" koji je uvijek izazivao oduševljenje publike, ili "Hug Tornado", kružni udarac nogom kojim je redovito rušio svoje protivnike, postali su njegovi zaštitni znakovi, ali i zaštitni znakovi čitavog sporta. Teško je nabrojati sve skalpove koje je pospremio u vitrinu pa ćemo zato izabrati sao one najveće. Ray Sefo, Peter Aerts, Stefan Leko, Mirko Cro Cop, Ernesto Hoost, Musashi, Mike Bernardo, Jerome Le Banner…

2000. mu je dijagnosticirana "galopirajuća leukemija" te je samo nekoliko dana kasnije preminuo što je rastužilo čitav borilački svijet.

Melvin Manhoef

Vjerojatno ćete se pitati što još jedan član Mike's Gyma radi u ovom društvu? Možda Melvin Manhoef po svojim rezultatima ne spada u ovo ugledno društvo, no po atraktivnosti i "mudima" sigurno da. Visok samo 174 cenitmetra i težak tek 85 kilograma, ovaj Nizozemac surinamskog porijekla se čitavu karijeru doslovce mlatio s nekoliko puta većim protivnicima.

Ako ste imali nesreću naletiti na neki od njegovih krošea, vrlo vjerojatno se nećete najbolje sjećati te večeri, a možda i one prije.

Da se zadržao isključivo i kick boksu (i u svojoj prirodnoj kategoriji) Manhoef bi definitivno ostvario puno uspješniju karijeru, ali bi i zaradio puno manje novca. Vjerujem da se istinski kick boks fanovi neće buniti…

Tyrone Spong

Giorgio Petrosyan

Alexey Ignashov

> Kolumna: Tko su meni najdraži MMA borci u povijesti sporta?

Marko Petrak

OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 4.3/5 | 7 glasova |