Komentar: Ako pobijedi Nelsona, Cro Cop bi u 2019. mogao napasti i Bellatorov tron!

kolumneIZDVOJENA VIJEST 08.03.2018 15:25h Autor:

Nelson i Cro Cop

Oni koje je iznenadio potpis Mirka Filipovića za drugu najveću svjetsku MMA promociju Bellator, o čemu smo saznali u ponedjeljak, očito ne poznaju dovoljno Cro Copa. Jer da znaju kako funkcionira njegova kompetitivna narav, to ih nikada ne bi iznenadilo.

Upravo je takva kompetitivna priroda i dovela ovog čovjeka rođenog u malom selu pored Vinkovaca na svjetski borilački tron. Čak i u 44. godini života ona mu ne da mira i tjera ga na svakodnevne spartanske treninge kojih se nikada neće odreći. Ali i na to da povremeno provjeri gdje mu se nalazi trenutačna forma i koliko dobro se može nositi protiv aktualne konkurencije.

Sparing naravno nije dovoljan jer tek svjetla pozornice donose puni doživljaj, navalu adrenalina za koju znaju samo oni koji su stupili barem jednom u ring i sve ono ostalo što donosi slatka pobjeda ili gorki poraz. To je ovisnost! Tako će vam reći svatko tko je ikada nastupao u borilačkom meču. Jednom kada se zakačite, radi se o drogi goroj od heroina. Povratka jednostavno nema.

I baš zato vas ne smije iznenaditi podatak da ćemo Cro Copa 25. svibnja gledati u Wembley Areni na Bellatoru 200 protiv Roya Nelsona. Ukoliko pobijedi, a u očima mnogih analitičara je apsolutni favorit, nemojte isključiti ništa, pa čak niti Filipovićev pohod na Bellatorov teškaški tron u 2019. godini unatoč tome što je 31. prosinac 2018. označio kao posljednji nastup u karijeri. Uostalom zašto ne?

Ispod ovog teksta se nalazi čitav Bellatorov roster boraca u teškoj kategoriji. Tamo je ukupno 16 imena uključujući i našeg Cro Copa. Već letimičan pregled govori kako se ne radi o konkurenciji koja bi za Filipovića bila poseban problem i u 44. godini života. Niti jedan od ovih boraca za Mirka nije nesavladiv. Dapače, ako malo bolje analizirate borce koje Scott Coker trenutačno ima u kraljevskoj diviziji, jasno je da bi Cro Cop među ovom “ekipom” bio izuzetno konkurentan.

Neki će kontrirati i reći da su u rosteru čak četvorica boraca koji su u prošlosti svladali Filipovića. I u pravu su. Naravno tu je Nelson, s kojim će se Mirko suočiti u Londonu za nekoliko tjedana, a s kojim je prvi put ukrstio rukavice 2011. godine na UFC-u 137. No, tu su još i Fedor Emelianenko (2005.), Cheick Kongo (2007.) i Frank Mir (2010.). Od 2011. godine kada je izgubio od Nelsona i kada je drugi put napustio UFC, Mirko je odradio deset mečeva uz impresivnih 9-1 i uz pobjede protiv Ishiija, Gonzage, Lawala, osvajanje RIZIN-ovog Grand Prixa i IGF titule…

Što su u međuvremenu radili ostali? Uglavnom su ostarili i ispali iz ozbiljne borilačke forme. Oni objektivno više nisu niti sjene boraca koji su stali na kraj Cro Copu. Fedor je u posljednjih pet godina odradio tek tri nastupa. Uspio je savladati kick boksača bez MMA iskustva Singha Jaideepa, iskreno govoreći mu je poklonjena pobjeda protiv Fabija Maldonada, da bi u debiju za Bellator bio teško nokautiran od Matta Mitrionea. Više od skromnih rezultata njegove fanove bi trebala brinuti jako loša forma ovog ruskog genijalca. Fedor jednostavno više nije onaj stari Fedor iz Pride dana i više to nikada neće biti. Neki borci “stare bolje”, drugi stare poput Fedora. Što je nekada mučno gledati ako ste njegov fan…

Ništa bolje ne ide niti Franku Miru koji je nedugo nakon slavlja protiv Cro Copa 2010. godine dobio ponovno priliku boriti se za UFC naslov. Težak poraz protiv Dos Santosa gurnuo je njegovu karijeru u krivom smijeru pa je ovaj UFC veteran u posljednjih osam dvoboja ubilježio čak šest poraza. Kruna jako lošeg perioda inače impresivne karijere je bio pad na doping testu zbog čega i dalje izdržava suspenziju USDA-e. Još uvijek čeka na debi u Bellatoru koji će se dogoditi upravo protiv Emelianenka u prvom kolu Grand Prixa.

Ne smijemo zaboraviti niti Cheicka Konga, kojeg je Filipović trebao pobijediti već u prvom njihovom dvoboju 2007. godine, no nije iskoristio priliku koja mu se nudila u prvoj rundi. Od odlaska iz UFC-a i dolaska u Bellator 2013. ovaj Francuz postiže solidne rezultate, no daleko je to od nečega posebno impresivnog. Toliko daleko da ga Scott Coker nije želio uopće uključiti u teškaški Grand Prix koji će odlučiti o novom Bellatorovom prvaku. Kongo je neporažen u posljednjih pet mečeva, ali tu su čak tri podijeljene odluke sudaca (i dvije jednoglasne) protiv prilično skromne konkurencije. U ovom trenutku Kongo nije ništa drugo do solidnog Bellatorovog “gate keepera”, čiji mečevi su dosadniji od onih Jona Fitcha kada je bio na vrhuncu.

Istini za volju, u Bellatorovom teškaškom rosteru ima nekoliko solidnih teškaša koji bi bili konkurentni i u elitnom UFC-u. Tu valja potcrtati donedavnog UFC-ovca Matta Mitrionea koji je po mnogima najveći favorit Grand Prixa, legendarnog veterana Sergeija Kharitonova, koji se i dalje drži unatoč godinama i vrlo talentiranog Justina Wrena. Tu su i veliki potencijali poput Kirilla Sidelnikova (još nije debitirao), Valentina Moldavskog ili Tyrella Fortunea. Ali i oni su daleko od kvalitete koja bi im garantirala pobjedu protiv hrvatskog veterana koji se posljednjih godina bori mudro, taktički sjajno i vrlo efikasno. Iako su navedeni kao teškaši, Chael Sonnen, Quinton Jackson i Ryan Bader to zasigurno nisu iako bi Bader u konkurenciji ovog Grand Prixa na koncu mogao i postati Bellatorov prvak.

Mirko Filipović nikada prije u karijeri nije imao osam uzastopnih pobjeda kao što je to sada slučaj. Čak niti u legendarnom Prideu kada je bio na vrhuncu moći. Rezultat je to prije svega velikog znanja, vrijednog iskustva i strpljenja koje je gomilao  godinama u elitnim MMA promocijama. Niti ozljede ga ne muče kao ranije jer je Filipović očito pronašao odličan recept kako svoje tijelo održavati na vrhuncu i u 44. godini života. Više nije žrtva vlastitog pretreniravanja koje mu se često obijalo o glavu mnogobrojnim ozljedama i dugotrajnim rehabilitacijama. Cro Cop je, čini se, u 5. desetljeću života posložio neke stvari koje ranije, kada je bio na svom vrhuncu, nije mogao. I na tome mu treba čestitati.

Ako će se u Londonu na Bellatoru 200 pojaviti potpuno zdrav i u formi kakva ga je krasila recimo na RIZIN-ovom Grand Prixu, Royu Nelsonu se ne piše pretjerano dobro. I to nije navijačka konstatacija. To je realnost. Dolaskom u Bellator Filipoviću se širom otvaraju vrata revanša s Fedorom Emelianenkom koji je oduvijek sanjao i toliko često isticao u svojim intervjuima. Tu su i još neki stari dužnici koje smo spomenuli u ovom tekstu, ali i ostatak konkurencije koji je bez sumnje savladiv za Mirka.

Hoće li se Cro Cop nakon 31. prosinca povući u mirovinu ili će i dalje nastaviti borilačku karijeru, ovisit će prije svega o ishodima mečeva koje će do tada odraditi. Ukoliko negov pobjednički niz postane dvoznamenkasti, tko je taj koji ga može kritizirati zbog toga što i u poznim sportskim godinama i dalje pobjeđuje puno mlađu konkurenciju i ganja svoj san?

Zar to uostalom i nije smisao našeg postojanja…?

 

Marko Petrak
markopetrak@gmail.com

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI