Komentar: Bellator je postao ozbiljna konkurencija UFC-u, Coker je ponovno uspio “zapapriti” Whiteu!

kolumneIZDVOJENA VIJEST 27.09.2017 12:53h Autor:

Ilustracija

Bellatoru već neko vrijeme ide prilično dobro. Može se komotno reći kako promocija Scotta Cokera uživa u za nih izuzetno uspješnoj godini (sezoni) koja je još uvijek daleko od gotovog. Naime, za sam finiš su ostavili čak osam evenata koji bi trebali biti sjajan kraj ionako uspješne 2017. i uvod u 2018. za koju je Scott Coker već rekao da bi trebala biti prekretnica za kompaniju.

No, neovisno o tome koliko kvalitetnih boraca “ukradu” UFC-u, koliko pomalo podmaklih super zvijezda potpisali, koliko odličnih boraca koje su sami stvorili imaju u svom rosteru, još uvijek sam nekako na taj proizvod (to nije ništa drugo nego proizvod) gledao kao na nešto drugorazredno. Kao na neki K Plus proizvod koji na polici stoji odmah do brendirane primium marke. Rijetko kada bih čitav tjedan razmišljao o onome što se u njihovom kavezu sprema za vikend. Iako je, ponovno ponavljam, tu bilo sjajnih evenata i fenomenalnih mečeva.



Ali navike su nešto čega se teško rješavamo, a stereotipi su nešto s čime se svi borimo. A ja sam jednostavno fan UFC-a, kao pretpostavljam i velika većina onih koji čitaju ovu kolumnu.
UFC, Dana White i braća Fertita su nas zarazili Octagonom, stvorili su nešto posebno, nešto što vam uđe u krv, zavuče se pod kožu. Kao nekoć legendarni Pride i onaj njegov jedinstveni “feeling” za kojim i danas žalimo. A s više od 600 boraca u UFC-ovom rosteru, teško je naći vremena i prostora biti ozbiljan fan još jedne MMA organizacije. To je samo realnost, nije diskriminacija…

Ipak, Bellator 183, koji se održao proteklog vikenda u kalifornijskom San Joseu, me istinski oduševio. Kao niti jedan Bellatorov event do sada. Ne pokušavam tvrditi kako je ovo bila njihova najbolja priredba do sada, nego samo ukazati na neke elemente koji su sada sasvim očiti i jasni. Koje se više ne može ignorirati. Bellator je zaista sve bliže UFC-u i to više nije samo “tapšanje po ramenu”. To je danas realno.

Poraz UFC zvijezda

U San Joseu su nastupile dvije donedavno velike UFC zvijezde. Benson Henderson, koji je ujedno bio i UFC šampion u lakoj kategoriji, i Lorenz Larkin, borac od kojeg se očekivalo mnogo u budućnosti UFC-ove velter kategorije. Hendersona je svladao na bodove Brazilac Patricky Freire, a Larkina je nokautirao Paul Daley. Obojica su poražena u istoj noći i to u promociji za koju se smatralo da je sastavljena od boraca druge lige u odnosu na one iz slavnog Octagona. U odnosu na njih!



I dok je pošteno reći kako je Hendersona svladao istinski Bellatorov borac koji se tamo natječe od 2011. i koji u evidenciji ima čak 18 nastupa za ovu promociju (prije toga se natjecao samo po manjim promocijama), poštenja radi treba naglasiti da je i Daley nekoć bio dio UFC-a. Doduše, davne 2010. kada je tamo vladala jedna sasvim druga klima. Ako ste mislili da su Henderson i Larkin slučajno izgubili, to nije slučaj. Naime, bivši UFC prvak od prelaska u Bellator ima 1-3, a do jedinog slavlja je stigao upravo protiv Freirea, no ono je stiglo zbog ozljede noge. U mečevima protiv Koreshkova, Chandlera i sada Freirea je poražen. Ništa bolje ne ide niti Larkinu koji za sada u Bellatorovom kavezu ima 0-2 uz poraze od Douglasa Lime i sada Paula Daleyja.

Ovdje valja podsjetiti da je Larkin u UFC-ovom Octagonu uspio pobjediti Masvidala i Magnyja, a u Strikeforceu Robbieja Lawlera. O Hendersonovim rezultatima unutar Octagona ne treba posebno trošiti riječi. Nate Diaz, dva puta Frankie Edgar, Jorge Masvidal, Josh Thompson, Donald Cerrone, Jim Miller, Clay Guida, Gilbert Melendez… Sve te velikane je pobjeđivao ovaj američko-korejski MMA genijalac. Zaključak je jasan: Bellator kvalitetom top boraca u nekoliko divizija već danas može parirati UFC-u. Kako nezadovoljstvo UFC boraca bude raslo, broj prebjega iz slavnog Octagona će se povećavati, a kvaliteta će se s vremenom sve više izjednačavati onoj u UFC-u.

Slavlje Royja Nelsona

Na Bellatoru 183 smo vidjeli i slavlje izuzetno popularnog donedavnog UFC-ovog teškaša Royja Nelsona. “Big Country” je dugo vremena bio jedan od najpopularnijih UFC boraca koji je nedavno odlučio promijeniti radnu okolinu. Razlog njegovog odlaska, ali i općenitog nezadovoljstva stanjem u UFC-u, jest nešto što je često naglašavao u svojim intervjuima – narušeni ljudski odnosi.

“Hvala i molim te su riječi koje u Bellatoru mogu čuti i zbog kojih se sretan budim za posao” – izjavio je kada su ga pitali koja je najveća razlika između UFC-a i Bellatora. Njegov osvježeni elan se jasno mogao primjetiti i u nastupu protiv Javyja Ayale. Doduše, Nelson nije uspio slaviti nokautom, no učinio je nešto još bolje i za njegovu karijeru još bitnije. Kada nije išlo na nogama, demonstrirao je taktičku zrelost te je meč dobio superiornim hrvanjem i grapplingom. Bio je to najbolji Roy Nelson u dugo vremena. “Big Country” koji na svom novom poslu još nekoliko godina sigurno može uspješno nastupati i pridonositi sve zanimljivijoj Bellatorovoj teškoj kategoriji.



Primjera nezadovoljnih boraca koji u UFC-u nisu davali sve od sebe jer su jednostavno bili deprimirani vlastitim statusom unutar kompanije ili nedostatkom poštovanja i uvažavanja svojih nadređenih, je mnogo. Većina njih će vrlo vjerojatno sreću potražiti kod Scotta Cokera, a s novim osvježenim borilačkim elanom su gotovo sigurno veliko pojačanje za Bellator, ali i nova noćna mora za UFC. Upravo će Bellatorov kavez za mnoge značiti i novi, čist početak u karijeri.

Nevjerojatan nokaut Aarona Pica

Kada je Bellator Aaronu Picu, hrvačkom “wunderkindu” ponudio ugovor bez ikakvog iskustva u MMA kavezu, mnogi su se odmahivali glavom. Kada je Pico u svom debiju poražen za samo dvadesetak sekundi, isti su umirali su od smijeha. No, sve to se promijenilo na Bellatoru 183 kada je mladić s 0-1 u profesionalnoj karijeri postao autor vrlo vjerojatno najboljeg nokauta godine. Pico je preko noći katapultiran u zvjezdanu orbitu te je sada jasno da se radi o velikom blagu koji u svom sefu drže Scott Coker i njegova promocija.

Nije Pico jedini mladi talent koji je Bellator potpisao “na slijepo”. Politika dobrog skautinga mladih potencijalnih budućih zvijezda bi trebala sve više izlaziti na vidjelo u 2018. kada se od još nekih sličnih akvizicija očekuje da eksplodiraju poput Aarona Pica. To je svakako vrlo mudra politika ove promocije. Svjesni da UFC-u ne mogu financijski parirati u slučaju već etabliranih boraca, Coker se okrenuo pronalaženju mladih, još nedokazanih talenata čija bi se akvizicija trebala itekako isplatiti u narednim godinama. Uloži sad, da bi ti se kasnije isplatilo…

Odlični mečevi u uvodnom programu

Ako imate vremena i volje, svakako pogledajte i uvodni program Bellatora 183 jer se isplati. Posebno valja istaknuti meč Daniela Gonzalesa i Anthonjya Castrejona te dvoboj Brandona Laroca i Gasatona Bolanosa. Bilo je tu i drugih prilično kvalitetnih mečeva vrijednih gledanja, no ova dva će vas zasigurno oduševiti. U oba primjera se radi o vrlo mladim, još uvijek neiskusnim borcima na počecima karijere, koji su demonstrirali velik potencijal, ali i još jednom potvrdili odličan skauting Bellatora. Tu se ponovno vraćamo na primjer Aarona Pica i njegovog nokauta na Bellatoru 183. Coker očito gleda nekoliko koraka unaprijed, dok UFC-ovi skauti kupuju ono što je trenutačno najbolje na tržištu.



Zaključak

Naravno da je UFC i dalje miljama ispred Bellatora. To je neupitno. Ultimate Fighting Championship je i dalje suvereni vladar svjetske scene slobodne borbe. Oni su i dalje elitna promocija. No, više ne nužno ona u kojoj se natječu svi najbolji borci svijeta. Neke Bellatorove divizije (velter, poluteška) se već sada kvalitetom mogu mjeriti s onima u UFC-u. Neki će čak reći da je Bellatorova velter kategorija bolja od one UFC-ove. To je na kraju sasvim nebitno.

Ono bitno jest da UFC napokon stvarno ima ozbiljnu konkurenciju. Konkurenciju o kojoj i ja, kao veliki fan Octagona, počinjem razmišljati svakodnevno. Kada s nestrpljenjem iščekujete sljedeći Bellatorov event i razmišljate o porencijalnim “match upovima” koji slijede u njihovom kavezu, onda znate da nešto sigurno rade dobro. Bellator 183 možda nije bio njihov najbolji event, no on je svakako upakirano pokazao mnogo dobrih trendova koje pokušava artikulirati promocija Scotta Cokera.

Vratite se samo dvije godine unatrag, u eru Ronde Rousey, Conora McGregora i milijunskih UFC-ovih PPV-ova. Tada smo u Bellatoru gledali Kimba Slicea, Dadu 5000, Kena Shamrocka i Roycea Gracieja.

Danas je to ozbiljna konkurencija UFC-u, konkurencija koja im svakim danom sve jače i jače puše za vratom i koja ne misli stati…

Marko Petrak
markopetrak@gmail.com

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI