Komentar: Evo zašto Denis Stojnić niti u najluđim snovima ne vrijedi 50 tisuća eura!

Autor | 28 | 10 | 2015 16:59 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Ilustracija

Autor:
Objavljeno: 28.10.2015 u 16:59

Priča ide otprilike ovako. Tomislav Spahović je javno prozvao svog sugrađana iz Sarajeva Denisa Stojnića prilikom najave meča za titulu FFC prvaka protiv Marcina Prachnija. Razlog je taj što su Stojnić i Prachnio klupski kolege iz Golden Gloryja te mu "The Menace" pomaže da bi se ovaj što bolje spremio za meč protiv Spahovića.

Da ne prpričavamo sve detalje koje možete pročitati u hrvatskim i BiH medijima, Stojnić je prihvatio izazov u FFC-u, no izvjesio je cifru od 50 tisuća eura nazvavši je pritom "povoljnom prilikom" za organizatore. Kao argument da zaista toliko i vrijedi je naveo svoje rezultate od odlaska iz UFC-a, kao i novac koji bi organizatori zaradili od ulaznica, TV prava i marketinga. Ranije se usporedio s Mirkom Filipovićem koji je navodno za njihov međusobni meč tražio 250 tisuća.

Najbitnije je biti "glavni baja u svom gradu"

S obzirom da sam pritom i ja indirektno prozvan kao "match maker" FFC-a, red je da javnosti objasnim zašto Denis Stojnić ne vrijedi niti približno novac koji traži za svoj nastup i zašto je njegova ponuda tkz. alibij ponuda za koju zna da neće biti prihvaćena.

Nažalost, ovo je jedna od sličnih situacija koja se konstantno događa organizatorima borilačkih priredbi, a na koncu se obično samo na njih sasuje drvlje i kamenje, dok se borci ugalavnom provuku čistog obraza. O čemu pričamo? O tome da je većini boraca (ne svima, čast iznimkama kojih nasreću ima) najbitnije da su najjači u svom selu, mjestu ili gradu. Tamo gdje ih prijatelji i sugrađani tapšaju po leđima i obasipaju superlativima. Kada sami organiziraju priredbe, onda ne samo da sami sebi dovode protivnike za koje misle da će sigurno pobijediti, nego se pobrinu i za osigurače, poput vlastitih sudaca koji su im prijatelji ili rođaci. I ostalim njima bitnim borcima koji sudjeluju na njihovom eventu se obično prinose žrtve u vidu protivnika koji su potpuni amateri. Ako mislite da nisam u pravu, probajte se sjetiti kada je neki lokalni borac poražen u svom gradu, na svojoj lokalnoj priredbi. Teško, zar ne? A svejedno se priča o borilačkim spektaklima na kojima domaćini uglavnom mlate protivnike koji bi teško stigli do pobjeda i u kafanskim tučama.

No, FFC je s druge strane, redovito kritiziran zbog toga što se događaju "mismatchevi" i što se najbolji borci ne bore međusobno. Kritike su, svakako, uvijek dobro došle jer su korektivni faktor koji promotore tjera da rade bolje i ulažu više. Ipak, većina prosječnih fanova ne zna najbitniju stvar, a to je da borci za prihvaćanje dvoboja s protivnicima barem sličnih kvaliteta, u najvećem slučaju traže nerealan novac nadajući da pritom da organizator to neće moći platiti. Ili jednostavno rečeno kalkuliraju i biraju samo one protivnike za koje su sigurni da će svladati! Sada ćete se vjerojatno pitati što je to nerealan novac?

Cijenu svakog borca, kao i bilo čega drugoga uostalom, određuje tržište. Tršište funkcionira na principu ponude i potražnje ili laički govoreći situacija je sljedeća: Borci vrijede onoliko koliko mogu prodati karata, marketinga, TV prava ili su dio nekog drugog prihoda od samog eventa. I naravno da se svatko normalan slaže da su borci itekako potcijenjeni recimo u odnosu na plaće nogometaša ili zubara. Riskiraju život u borilištu, prolijevaju krv i znoj na treninzima, iscrpljuju svoje tijelo do krajnjih granica, a većina zarađuje izuzetno malo. Nažalost, tako će biti dok šira javnost ne prestane gledati na borce i borilački sport kao na hrpu divljaka i nasilnika. U tome se ponešto i napredovalo posljednjih godina, no put do cilja je i dalje jako dugačak.

50 tisuća zarađuju Big Foot, MacDonald, Arlovski, Browne

Da se vratimo na temu s koje smo skrenuli. Denis Stojnić za meč protiv Tomislava Spahovića u Sarajevu traži 50 tisuća eura. Teško je uopće jednostavno predočiti koliko je ta cifra besmislena i napuhana, no nakon par podataka ćete i sami shvatiti o čemu govorimo. Ako na stranu stavimo činjenicu da Stojnić kvalitetom niti približno ne spada u rang boraca koji toliko zarađuju, a to su recimo Antonio Big Foot Silva, Travis Browne, Andrei Arlovski, Rory MacDonald, Gunnar Nelson, Nate Marquardt, Rafael Cavalcante (njihove zarade su javne i mogu se provjeriti)… i koncentriramo se samo na njegov marketinški potencijal, možemo odmah ustvrditi da niti jedna promocija na svijetu na njegovom imenu ne može ostvariti potencijalnu zaradu u iznosu preko 50 tisuća eura. Uzmite u obzir cijene ulaznica u Sarajevu koje se kreću od 10 do 20 konvertibilnih maraka, pomnožite to s kapacitetom i shvatit ćete da se zradom od prodaje svih mjesta u dvorani može eventualno pokriti trošak produkcije kakvu na svakoj priredbi ima FFC. O zaradi je tu bespredmetno govoriti…

No, ono najbitnije tek slijedi. U obraćanjima javnosti Stojnić voli naglašavati svoja dva UFC nastupa protiv Caina Velasqueza i Stefana Struvea nakon kojih je dobio otkaz. Tvrdi da je namučio bivšeg prvaka, a da je meč protiv "Nizozemskog nebodera" bio najkrvaviji u povijesti elitne promocije. Zašto onda usput ne kaže koliko je u tim mečevima i zaradio? Ako neće on, onda ćemo mi s obzirom da se ne radi o tajnim podacima. Dapače, svi honorari UFC boraca su prema propisima Atletskih Komisija javni te ih ona nakon svakog eventa otkriva medijima. MMA Manifesto, portal koji se bavi financijskim segmentom MMA svijeta, tako redovito ažurira tablicu zarada apsolutno svih boraca koji su se ikada natjecali u UFC-u. Ako želite analizirati brojke, usporediti honorare boraca ili ste jednostavno znatiželjni, čitav popis potražite OVDJE.

Tako je Denis Stojnić trenutačno 1026. borac na ljestvici zarada u povijesti UFC-a. U svoja dva nastupa je zbrojeno zaradio 10 tisuća dolara. Ako to preračunate u eure, dobijete oko 9 tisuća eura po trenutačnom tečaju, a od toga valja oduzeti i porez jer se radi o bruto iznosima. On u SAD-u iznosi oko 30 posto, dok se u ostatku svijeta uglavnom ne oduzima.

E pa Denise, kako ti je uopće palo na pamet, nakon što si u elitnoj svjetskoj promociji, na tako bogatom tržištu, u najkvalitetnijoj organizaciji svijeta, protiv najboljih mogućih protivnika zaradio 10 tisuća dolara za dva meča, FFC-u se ponuditi za 50 tisuća samo za dvoboj protiv Spahovića? Osim ako, kao što smo rekli na početku, se ne radi o alibij ponudi za koju znaš da neće biti prihvaćena jer je apsurdna.

Možemo se osvrnuti i na usporedbu s Mirkom Filipovićem, koju je Stojnić često volio upotrijebiti. Cro Cop na istoj tablici zarade UFC boraca drži 24. mjesto svih vremena s preko 2 milijuna zarađenih dolara, a toj cifri valja dodati i bonuse koje je zasigurno dobio od elitne promocije jer se radi o svjetskoj super zvijezdi i jednom od najvećih imena u povijesti sporta. Jasno je da su ova dva borca neusporediva te da je Filipović, ako je i tražio 250 tisuća dolara za meč protiv Stojnića, tražio nešto što je mnogo realnije i u okviru onoga što je zarađivao u drugim promocijama.

Nije sramota izgubiti, nije sramota niti odbiti meč protiv nekoga za koga smatraš da je iznad tvoje kvalitete. No, nekorektno je prebacivati odgovornost na drugoga, ovaj put na promotora, a pritom pričati da si najbolji i najjači. FFC je uvijek zainteresiran za organizranje mečeva koji intrigiraju borilačku javnost, kao i za spariranje najjačih mogućih protivnika. No za to ipak treba i malo hrabrosti boraca koji će navući rukavice i onda kada nisu sigurni da će pobijediti. Možda onda neće biti najjači u selu ili gradu, ali će ih fanovi poštovati…

Marko Petrak

OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 4.2/5 | 50 glasova |