Komentar: Je li Bellator napokon postao prava konkurencija UFC-u?

kolumneIZDVOJENA VIJEST 04.04.2017 16:47h Autor:

Bellator PPV

Mega PPV eventom “Bellator NYC”, koji se održava 24. svibnja u New Yorku, američka borilačka promocija ulazi u jedno novo razdoblje. Razdoblje koje bi trebalo označiti da su postali ozbiljna konkurencija organizaciji za koju se donedavno smatralo kako uopće ne može imati konkurenciju – moćnom UFC-u. Je li predsjednik Bellatora Scott Coker odredio dobar tajming za svoj prvi Bellatorov PPV? Što se zapravo krije iza priredbe u New Yorku i kako će se ona odraziti na budućnost Bellatora? U narednim redovima ćemo pokušati odgovoriti na neka od pitanja koja se nameću sama po sebi.

Prvi PPV je bio pravi fijasko

Prije nešto više od godine dana činilo se da je Bellator dotaknuo samo dno. Njihov PPV event u Houstonu, koji je trebao dići promociju na jedan viši nivo, pretvorio se u pravi fijesko i izraz borilačkog neukusa. Kimbo Slice protiv Dade 5000 i Royce Gracie protiv Kena Shamrocka bili su Bellatorovi asevi kojima su trebali navući publiku da kupi PPV event. Dovoljno je reći kako niti jedan od ova četiri borca od tada više nikada nije nastupio niti u Bellatoru, niti negdje drugdje (Kimbo je u međuvremenu preminuo, a Dada 5000 je bio na rubu smrti kao direktna posljedica meča). No, Scott Coker je u tom trenutku bio još uvijek relativno svjež u stolici glavnog čovjeka promocije u vlasništvu Viacoma te danas priznaje da se tek tražio u novoj radnoj okolini.

Godinu dana kasnije Bellator na prvi pogled ima puno bolji i konkurentniji popis borbi kojim se okuražio izaći na PPV tržište. Coker je procijenio da je u proteklih godinu dana dovoljno kupovao te je stiglo vrijeme za ispitivanje tržišta i traženje odgovora gdje se trenutačno nalazi njegov prozivod. Upravo PPV eventom će saznati taj odgovor. Je li u međuvremenu odradio dobar ili loš posao?

UFC sam sebi “pucao u nogu”

Nema nikakve sumnje da Bellator danas zaista izgleda kao puno ozbiljnija promocija od one prije godinu dana, a posebno od one koju je vodio Bjorn Rebney. Turnirski format natjecanja kroz koji su se pronalazili budući izazivači se pokazao kao promašen i dosadan, a većina tadašnjih zvijezda poput Hectora Lombarda je jedva čekala prebjeći u moćni UFC pod one privlačne medijske reflektore. Bellator za vrijeme Rebneyja nije plaćao posebno dobro, a rijetko koji borac je mogao računati na više od dva nastupa godišnje. U međuvremenu se mnogo toga promijenilo i to ponajviše zaslugom samog UFC-a. Kada ste na vrhu i promatrate konkurenciju s visoka, ona vam se ona često čini predaleko da bi vas ikada dohvatila, no oni koji razumiju ekonomiju znaju da je realnost vrlo varljiva. Dovoljno je malo neoporeznosti ili bahatosti na današnjem vrlo turbulentnom tržištu (bilo čega) i odjednom vam se može promijeniti perspektiva. Od onog koji je konkurenciju gledao s trona, možete postati onaj koji isteže vrat da bi gledao prema nebu i novom gazdi. To se UFC-u još uvijek nije dogodilo, no Bellator je u posljednjih godinu dana zaista drastično smanjio razliku u kvaliteti u odnosu na moćnog predvodnika.

Kao što smo već rekli, na tome najviše mogu zahvaliti upravo UFC-u koji je bahatim i nepromišljenim potezima praktički “pucao sam sebi u nogu”. Da ne ulazimo previše u dubinu i širinu ove teme, možemo samo naglasiti dva vrlo problematična poteza Dane Whitea i braće Fertite (tada su oni bili vlasnici) koji su Bellator učinili jako primamljivim njihovim borcima. Ugovor s Reebokom koji je onemogućio vrlo važan izvor prihoda za UFC-ove borce, te ugovor s USADA-om oko novih postroženih doping testiranja. Naravno, ovaj drugi potez je u suštini vrlo pozitivan za čitav sport, no razumljivo nije naišao na veselje kod mnogih boraca (posebno onih starijih koji više nisu mogli koristiti TRT terapiju). Kada tome dodate da je u Bellatoru konkurencija kudikamo mršavija, ali i da je UFC zbog gomilanja boraca rijetko kome mogao ponuditi više od meča ili dva godišnje, jasno je zašto su borci poput Tita Ortiza, Chaela Sonnena, Wanderleija Silve, Lorenza Larkina, Roryja MacDonalda, Ryana Badera, Matta Mitrionea, Quintona Jacksona, Bensona Hendersona, Phila Davisa… završili u Bellatoru. Ovom impresivnom popisu prebjega treba dodati i imena koja su se već etablirala kroz Bellatorov kavez poput Michaela Chandlera, Douglasa Lime, Michaela Pagea, Andreyja Koreshkova, Paula Daleyja… da bi dobili nešto što je danas bez sumnje vrlo respektabilan roster boraca koji UFC više ne može ignorirati. Sami su sebi praktički stvorili iznimno respektabilnu konkurenciju.

Gledanost Bellatora i dalje loša

No, tu dolazimo do problema koji nitko od čelnika Bellatora, kao niti sam Scott Coker, neće tako lako priznati. Iako su potrošili ogroman novac za nove akvizicije, iako su znatno povećali sredstva za marketing i produkciju, iako bez sumnje slažu puno bolje, kvalitetnije i zanimljivije popise borbi, njihove statistike gledanosti na Spike TV-u su tek neznatno bolje od onih kada su se tamo borila imena koja kvalitetom nisu mogla uopće doći do UFC-ovog Octagona. Na žalost Scotta Cokera, njegov dobro odrađen posao za sada nema pretjeranih financijskih rezultata. Upravo je danas osvanula “provjerena” informacija prema kojoj je Viacom poručio Cokeru i Bellatoru da im je račun i dalje otvoren te da mogu nastaviti s mahnitim kupovanjem novih akvizicija. Je li tome zaista tako? Do kada će se ulagati bez financijskog povrata? Sigurno ne pretjerano dugo…

PPV kao rješenje financiranja

Upravo tu leži razlog zbog kojeg ćemo početkom svibnja u New Yorku gledati drugi Bellatorov PPV event i to u moćnom, legendarnom Madison Square Gardenu. Coker, Bellator, a uostalom i Viacom, su u ovom trenutku prisiljeni tražiti drugi način financiranja od onog na Spikeu koji im jednostavno ne donosi niti dovoljno povrata sredstava da bi zadržali i platili postojeće nove zvijezde, a kamoli da bi išli u daljnje širenje i zatvaranje zaostatka za UFC-om. Bellator je oduvijek bio “free TV” promocija, a UFC je imao etiketu “PPV organizacije”. To je za Bellator funkcioniralo dok nisu morali plaćati zvijezde poput Fedora ili MacDonalda, a priredbe su organizirali u gotovo opskurnim kasinima u Texasu. No za korak više vam je potreban i dolar više. A on se može namaknuti isključivo preko PPV prodaje. Iako će Coker reći da je odluka da Bellator 180 bude PPV event nije motivirana povećanjem prihoda, u to je danas teško povjerovati. Sasvim je jasno da dobro odrađen posao u proteklih godinu dana ova organizacija mora financijski i naplatiti, ako želi nastaviti istim tempom, u istom smijeru, s ciljem sustizanja UFC-a. I zato će nakon Bellatora 180  sigurno uslijediti čitav niz PPV evenata na kojem će nastupati najveće Bellatorove zvijezde, dok će manje priredbe i manje poznati borci i dalje ostati na Spikeu.

Za kraj…

Iako nisu poznate točne brojke, navodno je prvi Bellatorov PPV event prodan u 100 tisuća kućanstava. To je ujedno jedan od najboljih rezultata općenito neke MMA promocije izuzev UFC-a koji je neka sasvim druga priča. Naime, gotovo svaki McGregorov  PPV event ne ide ispod 1.5 milijuna. Kada to pomnožite s 49.99 dolara u Bellatovom slučaju, odnosno čak 59.99 za UFC-ov prijenos, onda vam je jasno o kakvoj se drastičnoj razlici u zaradi radi.

Mogu li Fedor i Mitrione, Sonnen i Silva, Lima i Larkin te Chandler i Primus biti dovoljno dobar mamac za uspjeh Bellatora 180?  Pravi odgovor na to pitanje će saznati isključivo Scott Coker i vlasnici Bellatora. Jer samo oni znaju na koje brojke ciljaju i koji bi trebao biti minimum prodanih PPV-a da bi čitava priča imala smisla. Publika će ocjenjivati onaj sportski dio nesvjesna da će Coker i ekipa gristi nokte čekajući konačne brojke koje će dati odgovor na pitanje: Koliko su dobro odradili dosadašnji posao i kako dalje nakon Bellatora 180!

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI