Komentar: Kako je Greg Jackson pobijedio Cormiera i prije UFC-a 182!

Autor | 06 | 01 | 2015 14:02 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Jones i Jackson pripremaju taktiku

Autor:
Objavljeno: 06.01.2015 u 14:02

Dva su dana prošla od UFC-a 182 – vjerojatno najiščekivanijeg eventa elitne svjetske MMA promocije u dugo vremena. Dovoljno da se dojmovi slegnu i da realno sagledamo što smo to točno imali prilike vidjeti u Las Vegasu.

Dakako, najviše interesa je bilo za "main event" i dvoboj Jonesa i Cormiera za titulu UFC prvaka u poluteškoj diviziji. Neki će reći da su možda očekivali više, drugi su razočarani jer izazivač nije pokazao barem dio onoga što je najavljivao. Treći su zadovoljni jer je Jones pokazao i dokazao da je u ovom trenutku nedodirljiv, barem za Cormiera…

Toliko je analiza napravljeno i objavljeno, toliko blogova ispisano i toliko toga je rečeno da je teško dodati nešto pametno na ovu temu. Stoga se ne treba "praviti pametan" nego valja izvući neke zaključke koji su očigledni.

Prvi nije direktno vezan za sam meč, nego za njegovu pripremu od strane samog UFC-a. Još jednom se dokazalo i pokazalo da MMA, a bolje je reći svi borilački sportovi, nisu isključivo sportovi, nego da se radi i o šou biznisu. UFC je proteklih nekoliko godina pokušao od svog biznisa napraviti isključivo sport, a to im se obilo o glavu s lošijim poslovnim rezultatima koje sada pokušavaju ispraviti. Još od slavnih boksačkih dana sredine prošlog stoljeća, preko era Tysona, Hollyfielda i Lewisa, pa do legendarne ere japanskih K-1 i Pridea, sasvim je jasno da se borilački meč, neovisno o tome radi li se boksu, kick boksingu ili MMA-ju, najbolje može prodati sukobom na osobnoj razini. Upravo su zato borci poput Alija, Tysona ili ako želimo biti plastični Sonnena ili McGregora uzimali najviše pozornosti. Tu im ne želimo oduzeti ništa na kvalitativnoj razini, samo valja poentirati da su njihovi dvoboji izazivali najviše pozornosti i da su se "najbolje prodavali".

U elementu "šoua" nije samo "trash talk" tu su i netipični likovi koji donose zanimljivost pa ne čudi da UFC ponovno pregovara s realno lošim Lesnarom koji će opet doživiti debakl ako se vrati, a jasno je i zašto su doveli kečera CM Punka ili prije nekoliko godina organizirali dvoboj Couturea i Jamesa Toneyja kojem su svi unaprijed znali konačni ishod.

Borilački sportovi jednostavno trebaju dozu "trasha" i šou biznisa. Razlog je vrlo jednostavan i logičan. Da bi se gledatelji i fanovi poistovjetili s nekim borcem, potrebno ih je uvući unutra, zavući im se ispod kože kreirajući dodatni naboj, svrstati ih na jednu stranu i tako stvoriti dodatan "hype".

U niti jednom drugom sportu (mislimo na sve borilačke) se ne vodi tolika briga o produkciji, o svjetlu, o koreografiji, o stageu, o izlaznim pjesmama kao što je tu slučaj. S razlogom – ovim kojeg smo upravo naveli…

Za očekivati je u 2015. da će UFC nastaviti ovim putem jer Whiteu i Fertittama očito nije dovoljno nekoliko milijardi koje su zaradili, a brine ih konstatan pad PPV prodaje od kada su krenuli sa isključivo sportskom pričom, rang ljestvicama te guranjem MMA-ja u ekskluzivno sportsku eru. Dvoboj Diaza i Silve koji nam slijedi je upravo nastavak takvog trenda koji će sigurno donijeti pozitivan poslovni iskorak. Osobni sukob Jonesa i Cormiera je bio pravi pogodak!

Drugi veliki zaključak koji se nameće nakon ovog eventa je bitnost taktičke pripreme za konačni ishod nekog MMA meča. Niti tu nismo "otkrili toplu vodu" izrekavši ovaj fakt, ali je dvoboj Jonesa i Cormiera to vrlo zorno pokazao i dokazao.

Jones je osim kvalitetom, svog protivnika doslovce uništio na taktičkom planu. Voljeli ga ili ne, Greg Jackson je još jednom pokazao svoju genijalnost. I to ne samo u pripremi ovog meča, nego i onog koji je prethodio iste večeri – Donalda Cerronea i Milesa Juryja. U oba slučaja taktike su presudile i vjerojatno već unaprijed odredile pobjednike. Ne samo da je Jonesov tim odlično pripremio "game plan", čitav kut je tijekom meča bio smiren, fokusiran i davao je prave savjete. Čak i kada su izgubili drugu rundu, bili su pribrani te su svog borca gurali u pravom smijeru. Ne možemo ne reći za razliku od Cormierovog kuta koji je od početka bio nervozan i koji se pogubio shvativši da su im momci iz Albuequerquea složili "kajlu". Savjeti poput "trebam više od tebe", "želiš li ovo" ili "moraš ga srušiti" u petoj rundi kada je njihov borac bio u debelom zaostatku, nisu previše pomogli izgubljenom Cormieru kojem se život doslovce smrvio u glavi kada je shvatio da je Jonesa teže srušiti nego što je to očekivao.

A teže je bilo zbog genijalne pripreme Jacksona koji je shvatio da Cormier uglavnom protivnike ruši na jedan način i ako mu se promjenom garda to oteža, Jones bi morao biti u velikoj prednosti. Borba iz kontra garda gotovo je genijalan potez koji je uvelike odredio pobjednika, a kojim je Jackson svjesno žrtvovao dio Jonesove stojke jer je dakako teže boriti se iz garda koji ti nije prirodan. No, oni su pametno procijenili da je njihov borac toliko bolji (i duži što je bitno) od svog protivnika, da će i iz kontra garda biti kompetitvan na nogama, a da će spriječiti Cormiera u onome u čemu je najbolji – hrvanju.

Još jedan detalj ne smijemo zaboraviti. Jones (i Jackson) su se poslužili Dos Santosovim okušanim receptom opetovanih udaraca i kickova u tijelo iz meča protiv Miočića zbog kojih je Cormier u odlučujućim rundama potpuno ostao bez goriva. Ti udarci možda nisu nokautirali olimpijskog hrvača, ali su ga u četvrtoj i petoj dionici ostavili bez snage i praktički odredili pobjednika. Kada je aktualni prvak dva puta izazivača srušio na pod u nekoliko sekundi, i njemu i Cormieru i svima na svijetu je bilo jasno da se radi o gotovoj priči…

Nakon ove čiste pobjede čini se da je Jonesu najveća prijetnja i dalje Aleksander Gustafsson koji čeka u prikrajku svoju drugu šansu. Nije Gustafsson toliko bolji od konkurencije, on svojim fizičkim gabaritima jedini može parirati dugačkom Amerikancu što je očito velika prednost za UFC prvaka koja svakim novim njegovim nastupom izlazi na vidjelo.

Je li Jones već sada najveći od najvećih? O tome neka sudi povijest, no da je kralj poluteške kategorije malo više karizmatičan, a malo manje iritantan, ovo pitanje se uopće ne bi dovodilo u pitanje. Tu se opet vraćamo na početak priče i element "šou biznisa" koji je neizostavan…

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 3.4/5 | 25 glasova |