Komentar: Meč u kojem su svi pobijedili i dobro zaradili, meč u kojem nije bilo gubitnika…

kolumneIZDVOJENA VIJEST 27.08.2017 17:53h Autor:

Ilustracija

Nakon tjedana i mjeseci intenzivnog uvoda, u subotu (noćas prema hrvatskom vremenu) se u Las Vegasu održao najreklamiraniji meč u povijesti boksa. Možda se radilo i o komercijalno najisplativijem, no za te podatke ćemo morati pričekati još koji dan dok se ne podvuče financijska crta ispod ovog mega projekta. Floyd Mayweather junior je prekidom u desetoj rundi svladao Conora McGregora podignuvši tako svoj profesionalni “score” na okruglih i nevjerojatnih 50-0 u vjerojatno posljednjem boksačkom meču koji će ovaj velikan ikada odraditi.

U ovom meču nije bilo gubitnika

Nakon što je sve završilo, može se reći da je malo tko iz ove priče izašao kao gubitnik. A i ti koji su “izgubili” su žrtve vlastitih prevelikih očekivanja, koja su posljedica njihove nerealnosti i nerazumijevanja razlike između dva sporta. Danas su nezadovoljni isključivo oni koji su očekivali bolji i atraktivniji meč ili oni koji su vjerovali da će McGregor šokirati svijet. Niti jedno od ta dva očekivanja nije imalo apsolutno nikava realna uporišta. Jer oni koji su posljednjih desetak godina pratili karijeru Floyda Mayweathera znaju je njegov stil boksa obilježen defanzivnim pristupom (u tome mu nema premca) i da od njegovih nastupa jednostavno ne možete očekivati vatromet akcije i nokaute. Oni koji su očekivali McGregorovo čudo nisu realni ljudi. Tu se nešto posebno ne treba i ne može dodati. To naravno ne znači da čudo nije bilo moguće niti u teoriji, no bilo je nerealno očekivati da će se ono dogoditi.



Boksačka zajednica može odahnuti

S druge strane, mnogo je strana koje nakon meča u T-Mobile Areni mogu biti jako zadovoljne. Prije svega boksačka zajednica koja je sigurno, barem podsvijesno, strijepila od malo izglednog, no mogućeg scenarija u kojem bi McGregor uspio pogoditi neki “lucky shot” i tako iznenaditi Mayweathera. Jer niti oni nisu znali u kakvom će se stanju u ringu pojaviti njihov predstavnik u ovoj priči – penzioner koji se nije borio pune dvije godine i koji je uplovio u peto desetljeće života. A Mayweather je htio-ne htio u ovom meču predstavljao čitav boksački sport koji je proteklih godina gubio trku sa slobodnom borbom i njezinim komercijalnim uspjehom. Zamislite samo scenarij prema kojem je McGregor noćas nokautirao ponajboljeg P4P boksača u povijesti i kako bi se to odrazilo na čitav imidž šakačkog sporta. Katastrofalno, zar ne? Stoga je lako zaključiti da je boksačka zajednica odahula nakon što je Floyd doktorski pobijedio UFC prvaka i tako je na neki način demonstirao da boksači suvereno drže primat u stand up borbi.

Floydov maestralan taktički plan

Naravno, iznimno zadovoljan je i sam Floyd Mayweather koji je noćas jasno demonstrirao zašto spada među najveće boksače u povijesti. Tu ne govorimo o tome da je njegova predstava protiv McGregora bila neko posebno boksačko čudo jer to nije bio slučaj. Tu govorimo o tome da je apsolutno sve ono što je Mayweather zamislio i planirao u pripremi dvoboja, u djelo proveo s filigranskom preciznošću i uspjehom. Njegove pretpostavke o McGregorovim mogućnostima u ringu, na kojima je i gradio brilijantan taktički plan, su se pokazale iznimno točne. Mayweather je znao točno koji “gumb kada stisnuti” da bi se McGregor na koncu sam urušio pod svojim nedostatkom boksačkog iskustva i znanja. A upravo tako je maksimalizirao svoju dobit na svim poljima. Izbjegao je bilo kakvu štetu (u čitavom meču je primio tek dva ili tri ozbiljnija udarca), nije nepotrebno riskirao niti u jednom trenutku (što se poklapa s filozofijom njegovog boksa), te je prekidom završio McGregora čime je ispunio obećanje navijačima, a pritom je napravio veliku stvar i za svoj sport kao njegov predstavnik u ovom dvoboju.

Mayweather je svoju taktiku za ovaj meč bazirao na jednostavnoj činjenici – boksačko iskustvo od 30 godina se ne može nadoknaditi u nekoliko mjeseci. Možete biti najtalentiraniji sportaš za svijetu, s najvećim fizičkim, tehničkim i taktičkim potencijalom, no neki koraci se ne mogu preskočiti. Boksačka žilavost, otpornost na udarce, izdržljivost u teškim trenucima i borba na 12 rundi, se izgrađuju godinama. Tu nema prečaca, tu nema popusta, to je nešto što se stječe sa stotinama i tisućama rundi sparinga u dvorani. Nešto što Irac nije mogao nadoknaditi u samo nekoliko mjeseci.



Stoga je Mayweather svoj taktički plan podijelio u tri faze:

1. Prvih nekoliko rundi jasan plan je bio odboksati isključivo defanzivno, a pritom biti što kompaktniji i pokriveniji puštajući McGregora da se što više ispuca i ispromašuje. Prva faza je trebala trajati točno onoliko koliko je potrebno da otupe McGregorovi udarci i da umjesto “eksplozije” iz njegovih ramena krene “guranje”, koje je naravno lakše eskivirati i kontrirati. Čim je primjetio da se to počelo događati, a to je bilo u četvrtoj rundi dvoboja, Mayweather je krenuo na sljedeću fazu.
2. Zatvoren u duplom “decku”, kretanjem prema naprijed, plan je bio napraviti što veći pritisak na Irca kako bi se ovaj počeo kretati unatrag (kretanje unatrag i boksanje iziskuje znatno više snage i energije nego boksanje kretajući se prema naprijed). Znajući da su McGregorovi udarci u tom trenutku već izgubili eksploziju, a time su postali znatno manje opasni za njega, Mayweather si je mogao priuštiti kretanje prema naprijed bez posebne opasnosti da će sjesti neka kontra. Pritom je počeo ciljati McGregorovo tijelo kako bi ga dodatno ispuhao i izmorio. Već vidno sporiji i umorniji, McGregor je u tim trenucima, na teži način, počeo shvaćati kolika je zapravo razlika između boksa i slobodne borbe. U ringu nema skrivanja i odmaranja zbog njegove znatno manje površine u odnosu na kavez. Tu nema klinča i držanja kada si u problemima, ako ne znaš kako ti to uz pomoću sitnih detalja i trikova može proći kod sudaca. I naravno, u boksu, kada si u u problemima, ne možeš srušiti protivnika nadajući se odmoru i oporavku na parteru.
3. Nakon što je kretanjem prema naprijed potpuno izmorio McGregora, pritom ga učinivši ofanzivno impotentnim, Mayweather je krenuo u posljednju i finalnu fazu svog plana – egzekuciju. Ova faza je trajala tek dvije ili tri runde. Kako Mayweather nikada nije bio posebno snažan udarač, moralo je proći neko vrijeme dok se ne akumulira šteta kod McGregora. To se dogodilo u desetoj rundi kada je inače vrlo dobri sudac u ovom dvoboju, odlučio reći dosta. Mayweatherov plan se tada pokazao kao apsolutno genijalan.

Mayweather je mnogo riskirao

Da bi zaradio najlakših 200 ili 300 milijuna dolara u čitavoj karijeri, Floyd Mayweather junior je morao svjesno riskirati. I to mnogo. To je bila cijena ovog meča. Rizik je ležao u mogućnosti da jednim krivim potezom uništi svu svoju ostavštinu koju je gradio 20 godina, a koja mu znači gotovo više od svih milijuna pohranjenih na bankovnim računima i zlata sakrivenog po sefovima njegove palače. Upravo to bi se dogodilo da je kojim slučajem izgubio od borca slobodnim stilom u meču prema boksačkim pravilima. Boks mu to ne bi nikada oprostio. No, Mayweather je toliko velik upravo zato što je svjestan svoje kvalitete, svjestan je svog boksačkog znanja i zna koliko je vremena uložio da bi do njega došao. Bez tog samopouzdanja Floyd nikada niti ne bi stigao do 49-0 pritom svladavši imena kao što su Canelo Alvarez, Oscar de la Hoya ili Manny Pacquiao. Noćas je ponovno demonstrirao svoju genijalnost i svatko tko ima nešto negativno reći na njegovu predstavu protiv McGregora jednostavno ne razumije boks i koliki je ulog za njega nosio ovaj meč.



McGregor je također pobjednik

U uvodu smo rekli da malo tko nakon noćašnje akcije u T-Mobile Areni ima razloga za nezadovoljstvo. To je slučaj i s poraženim UFC prvakom koji je meč protiv Floyda Mayweathera odradio potpuno u skladu sa svojim mogućnostima. Možda čak i bolje. Pružao je hrabru borbu točno onoliko vremena koliko su mu njegovo tijelo i njegovo boksačko znanje dopuštali. Jednom kada ga je izdala snaga, McGregor se hrabro borio do posljednjeg udarca, no majstor poput Mayweathera nikada ne bi propustio iskoristiti šansu koja mu je tada već bila na stolu.

Irac nikoga nije razočarao, na najbolji je način predstavio svoj sport boreći se na tuđem terenu, pod drugim pravilima, te je pritom zaradio stotinjak milijuna dolara. To su sve razlozi zašto na njegovom licu nakon poraza niste vidjeli previše nezadovoljstva. I on je, negdje duboko skriveno ispod slojeva samopouzdanja, ipak znao da je boks jedan sasvim drugačiji sport u odnosu na ono čime se on bavi.

UFC je priželjkivao McGregorov poraz

I na koncu ne smijemo ne spomenuti UFC i Danu Whitea, koji su čitavo vrijeme bili uz McGregora, no skriveno su vjerojatno molili boga da ovaj slučajno ne stigne do pobjede. Uz sva Conorova ostvarena dosadašnja proročanstva, sigurno im nije bilo lako iščekivati hoće li ostati bez svoje najveće zvijezde i najvećeg “bankomata”, a pritom su naravno javno morali stajati iza svog prvaka. Ulozi za UFC su se dodatno dignuli nakon što je njihova druga najveća zvijezda Jon Jones prije nekoliko dana ponovno pao na doping testu te mu prijete četiri godine suspenzije.

Ovakav hrabar poraz McGregora, uz žilav otpor njihovog prvaka koji je trajao deset rundi, je pun pogodak za UFC. MMA je nakon meča u T-Mobile Areni zasigurno stekao dodatne poklonike, UFC je dobio na imidžu, a McGregor će se sada sigurno vratiti u Octagon jer nakon ovog poraza njegovi eventualni novi boksački nastupi sigurno neće biti financijski isplativiji od recimo revanša s Nateom Diazom ili meča s Khabibom Nurmagomedovim. McGregor sada nema izbora nego se vratiti u Octagon i suočiti se s konkurencijom koja ga je strpljivo čekala dok je “mlatio” milijune u boksu. Za UFC nije postojao bolji scenarij od ovoga…



Za kraj…

Boksački meč između Conora McGregora i Floyda Mayweathera je svakako bio povijesan sportski event. Događaj je to koji se morao dogoditi, ako ništa drugo onda kao posljedica velikog rasta slobodne borbe i njezinog komercijalnog uspjeha proteklih godina (suštinski povod za ovaj meč je ljudska znatiželja, ali o tome nekom drugom prigodom). Samim činom dogovora ovog meča, UFC i MMA su stekli priznanje svoje veličine i važnosti na borilačkoj sceni. Priznanje da njihova najveća zvijezda može stajati ravnopravno na pozornici s najvećom boksačkom zvijezdom na planeti. I to je velika pobjeda MMA-ja u ovoj priči.

Boks je, s druge strane, u godini svog velikog povratka na vrh borilačkog sporta, ponovno dokazao svoju veličinu i svoju važnost na globalnoj sportskoj sceni koja je posljedica velike tradicije i bogate povijesti, a slavljem “starog” Mayweathera protiv McGregora u najboljim danima su pokazali da i dalje dominiraju u šakačkom sportu.

To se zove definicija win-win situacije za obje strane. No, zar smo nešto drugo i mogli očekivati od apsolutnih majstora svog zanata poput Conora McGregora i Floyda Mayweathera? Teško…

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI