Komentar: Morate poštovati njegove ožiljke!

kolumneIZDVOJENA VIJEST 30.05.2018 15:21h Autor:

Michael Bisping

Možete voljeti ili mrziti njegovu osobnost, englesku antipatičnost i dug jezik, ali morate poštovati njegove ožiljke. U utorak je rukavice o klin objesio jedan od posljednjih UFC-ovih ratnika, čovjek koji bi za vijeke vjekova trebao biti utjelovljenje ratničkog duha i ideje da su svi snovi ostvarivi ako to silno želite i odbijate predaju. Ne napisati kolumnu o umirovljenju Michaela Bispinga bi bila neoprostiva greška jer se radi o istinskom sportašu koji je ispričao najljepšu priču od kada je Ultimate Fighting Championshipa. Vrijeme je da se povodom njegovog umirovljenja nje i prisjetimo. I tako mu odamo zasluženu počast na nevjerojatnoj karijeri.

Fizičkim kvalitetama prosječan (neki će reći i ispodprosječan), brzinom osrednji, snagom uvijek u deficitu u odnosu na konkurenciju, tehnički solidan, ali nikako među elitom. To su karte s kojima je Michael Bisping pokorio UFC i ostvario jednu od najimpresivnijih karijera u povijesti elitne MMA promocije. Pa kako je to moguće? – pitat će se netko tko nije MMA fan i tko nije pratio karijeru “The Counta”.

Odgovor je – čistim ludilom i nevjerojatnim fanatizmom!

Ako im još kažete da je pojas UFC prvaka osvojio s jednim okom – i to doslovno, mislit ćete da ste i vi ludi. No to je još jedan nevjerojatan fakt kada govorimo o ovom čudesnom sportašu.

Javna je, naime, tajna, “da Bisping da nije Bisping” nikada ne bi prošao niti jedan liječnički pregled nakon meča protiv Vitora Belforta 2013. godine kada je ostao bez desnog oka. Britanac je tada naletio na “TRT Vitora” u onoj fazi kada je izgledao i borio se poput bijesnog tasmanijskog psa. Brazilac mu je tada nogom gotovo izbio oko iz glave i nepovratno ga oštetio.

No, Bisping nije niti pomislio na predaju iako je u tom trenutku već imao 35 godina i vrlo solidnu karijeru iza sebe. Umjesto vješanja rukavica o klin, liječnici su mu doslovno nauljili oko (u njega aplicirali ulje) kako bi mogao i dalje nastupati u kavezu koristeći samo jedno jer je na ono bolesno gotovo oslijepio. On je vjerovao da njegovo vrijeme tek dolazi. I bio je u pravu…

Ono što je još najnevjerojatnije i ono što govori o kakvom se borcu, sportašu i čovjeku radi jest podatak da je svoje najveće uspjehe ostvario tek tada – sa značajnim fizičkim deficitom koji bi ostale sportaše gurnuo u sigurnu mirovinu. ok su drugi borci pogođeni strogim USADA-inim testiranjima išli strelovito prema dolje, Bisping je grabio prema naprijed. 2015. i 2016. je nanizao nekoliko pobjeda u nizu uključujući onu protiv Andersona Silve kada je stigla iznenadna prilika boriti se za pojas UFC prvaka radi ozljede Chrisa Weidmana.

Postojala su samo tri problema. Prvi je taj što je ponudu za meč dobio 17 dana prije ulaska u Octagon. Drugi je bio što se u trenutku kada ga je UFC nazvao nalazio na godišnjem odmoru. I treće, protivnik bi mu bio Luke Rockhold, posljednji čovjek koji ga je savladao. I to prekidom! I to izuzetno uvjerljivo!

I što je Bisping napravio s tim problemima? Jednostavno ih je izignorirao, baš kao što je čitavo vrijeme izabrao ignorirati činjenicu da se bori s jednim okom. Prihvatio je meč na UFC-u 199 i za nešto više od 3 minute je nokautirao Lukea Rockhoda uzevši pojas UFC prvaka u srednjoj kategoriji. Bilo je to najveće iznenađenje u povijesti kompanije stare 25 godina.

Nije to bio prvi veliki Bispingov uspjeh unutar Octagona. Upravo nakon pobjede na UFC-ovom “reality showu” The Ultimate Fighter (3 sezona), Bisping je i stigao u elitnu promociju 2005. godine. U finalu je nokautirao Josha Haynesa u drugoj rundi tako stekavši ime i izborivši ugovor s UFC-om. Već tada je dao naznake o kakvom se borcu radi.

No, tek kada pogledate brojke možete biti svjesni što je Bisping učinio za ovaj sport i koliko je uspješan u njemu bio. Ukupno u karijeri Britanac je odradio 39 profesionalnih mečeva uz sjajan “score” od 30 pobjeda i samo 9 poraza. Iako su govorili da ima slabašan udarac i da nikada nikoga ne može nokautirati, radilo se tek o ljubomori onih talentiranijih, ali mentalno slabijih od njega. Naime, od 30 pobjeda “The Count” je njih čak 16 ostvario nokautom i još 4 prisiljavanjem na predaju što dovoljno govori o njegovoj učinkovitosti.

U mirovinu odlazi kao UFC borac s najvećim brojem ukupnih nastupa u Octagonu, njih 29. Knjige danas pišu da je upravo on i UFC borac s najvećim brojem pobjeda unutar Octagona, njih 20. UFC-ova statistika kaže da je upravo Bisping čovjek s najviše plasiranih značajnih udaraca u povijesti čitave promocije, njih 1533. Kao i da je proveo nakon Frankieja Edgara najviše vremena u Octagonu (više od 6 sati)…itd.

Kada govorimo o skalpovima koje je spremio u svoju vitrinu i ta je lista naprosto nevjerojatna. Matt Hamill, Chris Leben, Denis Kang, Dan Miller, Yoshihiro Akiyama, Brian Stann, Cung Le, CB Dolloway, Thales Leites, Anderson Silva, Luke Rockhold, Dan Henderson, samo su neki od boraca koje je svladao unutar Octagona. A gubio je samo od najboljih i to doslovno. Od GSP-a, Belforta, Silve, Hendersona, Evansa…

I sve to je činio s puno stila. Bio je beskompromisan, atraktivan i agresivan. Bio je miljenik publike jer je uvijek ispunjavao očekivanja u Octagonu – pobjeđivao ili gubio, sasvim je svejedno. Znao je prodati meč “trash talkom” kada je trebalo, ali i biti stručan UFC-ov analitičar u FOX-ovom studiju.

No, prije svega Michael Bisping je bio najveći ratnik u povijesti UFC-a i to jednostavno morate poštivati.

Takvi kao on se rađaju jednom u stotinu godina…

 

Marko Petrak
markopetrak@gmail.com

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI