Komentar na meč Joshua vs. Parker: Boksači su izumrli, sada gledamo sportaše koji se bave boksom!

kolumneIZDVOJENA VIJEST 03.04.2018 20:06h Autor:

Anthony Joshua

Anthony Joshua je još u subotu, na bodove, čisto i zasluženo, svladao Josepha Parkera te je tako svojim pojasevima svjetskog prvaka pridodao još jedan. Sada mu nedostaje tek onaj zeleni u vlasništvu Amerikanca Deonataya Wildera da bi upotpunio kolekciju i postao neprikosnoveni vladar teškaškog profesionalnog boksa u ovom trenutku.




Od dvoboja u Cardiffu su prošla tri blagdanska dana koja su nam dala mogućnost da emocije iz tog meča dodatno analiziramo, da nam stvari sjednu na pravo mjesto i da možemo donijeti konačni sud o onome što smo vidjeli i doživjeli te večeri.

Znate kako kažu da je jutro pametnije od večeri, pa je možda bilo za vjerovati da će loš dojam, koji je ovaj dugo iščekivani šakački dvoboj ostavio na većinu boksačkih fanova, možda otupjeti.

No, nije…

Bio je to jedan prilično prosječan, a možda i ispodprosječan meč. I to ništa ne može promijeniti, pa niti tri dana kontempliranja i traženja pozitivnih strana. S obzirom na to da se radilo o dva od tri najbolja teškaša današnjice, mnogi će reći da je okršaj u Cardiffu i prilično razočarao. Neki bi ga čak nazvali katastrofalnim. Možda su i u pravu, ako uzmete u obzir da se radilo o dvoboju u kojem je palo tek nekoliko znajačnijih udaraca sa svake strane. I ovo nije karikiranje… Ako ne računamo lijeve direkte, Parker je uspio pogoditi jedan lijevi kroše, jedan dobar desni direkt i aperkat koji je završio u prsima Joshue, no uspio je u trenutku izbiti koncentraciju iz britanskog prvaka. Joshua je bio tek nekoliko udaraca efikasniji s par dobrih lijevih krošea i jedan ili dva desna direkta. I to je to!

Sve u svemu jako skromno i nedostojno meča koji je ovom dvojcu donio milijune dolara!

Nezadovoljna je bila i publika u Cardiffu koja je skupo platila ulaznice, a na koncu su umjesto kvalitetnog teškaškog obračuna dobili kamilicu. Bili su toliko razočarani da se i sam Joshua na kraju morao opravdavati. Zvižduke, kojima su častili svog prvaka i heroja, je pokušao utišati priznanjem da “cilj nekada opravdava sredstvo” i “da se mečevi dobivaju prednjim direktima”. I tu je u pravu. Ali je i publika u pravu. Daleko je to od boksa koji su platili i koji su očekivali. Publika jednostavno rečeno nije dobila ono što je platila i itekako ima pravo biti ljuta. Sjetimo se samo prijetnji s jedne i druge strane koje su prethodile ovom mega meču. Obojica su najavljivali nokaute, najavljivali su da će sa zemljom sravnati svog protivnika, a u meč su ušli s figom u džepu, prije svega misleći samo na to kako ne primiti udarac. Ofanziva je tu bila potpuno u drugom planu…




Da je to tako, može se zaključiti iz nekoliko tehničkih detalja. Ovakvom tehničko-taktičkom pripremom Joshua i Parker, nažalost, nisu niti mogli pružiti bolji i atraktivniji meč. To jednostavno nije bilo moguće. Primjera radi, Parker je svoju “oazu sigurnosti” pronalazio u (pre)dubokim otklonima isključivo u desnu stranu svaki put kada bi i pomislio da će Joshua “baciti nešto jače”. Kako je dvoboj odmicao, Parker postajao sve umorniji, a tako je i njegov otklon postajao sve dublji, a prijetnje suca zbog preniskog spuštanja glave sve ozbiljnije. U konačnici to je rezultiralo isprekidanom akcijom u ringu, frustracijom Joshue, ali i publike koja je negodovala zbog lošeg boksa.

Joshua također nije razmišljao previše o ofanzivi. Da jest, barem bi jednom tijekom 12 rundi pokušao kontrirati Parkerovu desnu ruku koju je konstantno, poput sata, bacao nakon dva lijeva direkta. Novozelanđanin je očigledno bio svaki put prekratak (osim jednom) što bi rezultiralo propadanjem i tolikim gubitkom balansa da je kod desnog direkta redovito ostajao samo na jednoj nozi (lijevoj). Stručnjaci bi vam rekli da je to idealno za kontru, no Joshua na to nije niti pomišljao. On bi svaki put napravio nekoliko brzih koraka unatrag sklonivši se tako sigurno od opasnosti koja mu je prijetila. To mu je bio prioritet i to od prve do posljednje sekunde dvoboja u Cardiffu. Kontriranje mu nije bilo niti na kraj pameti što samo pokazuje koji je prioritete imao u ovom velikom meču i s kakvom je tehničko-taktičkom pripremom u njega ušao.

Nažalost, meč između Anthonyja Joshue i Josepha Parkera nas je ozbiljno podsjetio na eru Vladimira Klička, eru koja je načela teškaški profesionalni boks i godinama ga gotovo učinila negledljivim. Nadali smo se da je taj tmurni period za tešku kategoriju jednom za svagda iza nas, no očito nije.



Profesionalni boksači kalibra Joshue ili Parkera moraju biti svjesni zašto zarađuju milijune dolara za svaki ulazak u ring. Na tome moraju zahvaliti velikanima poput Muhammada Alija, Georgea Foremana, Mikea Tysona, Lennoxa Lewisa, Evandera Hollyfielda…, ali i mnogima prije njih, koji su šakački sport učinili toliko popularnim i toliko značajnim, a njima su omogućili da danas imaju milijune dolara na svojim bankovnim računima. Jer profesionalni sport nije samo sport, radi se o velikom biznisu koji netko mora i financirati. Taj netko su gledatelji, a sigurni smo da za onakav meč nitko zdrave pameti ne bi izdvojio više od dolar ili dva.

Dojam je kako je vrijeme boksača prošlo. Mi više nažalost nemamo privilegiju gledati tu  danas izumrlu vrstu (čast iznimkama). Mi danas u ringu gledamo sportaše koji se bave boksačkim sportom.

A to nisu iste stvari, to nisu niti isti svemiri…

Marko Petrak
markopetrak@gmail.com

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI