Komentar: Ovako će izgledati UFC pod novim vlasnicima

Autor | 24 | 10 | 2016 10:55 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Ilustracija

Autor:
Objavljeno: 24.10.2016 u 10:55

Zaboravite na viziju UFC-a koju ste zamišljali da će se obistiniti u narednih desetak godina. Ako ste ljubitelj borilačkih sportova, a posebno slobodne borbe, onda ste vrlo vjerojatno smatrali da će elitna svjetska MMA promocija nastaviti s razvitkom i širenjem u pravcu potpune globalne dominacije. Kao što su uostalom i radili posljednjih godina, a što je posebno vidljivo u zadnje tri kada je UFC postao “internacionalan” u doslovnom smislu te riječi. Posljedica takve politike je i zagrebački Fight Night koji se dogodio u travnju 2016., a na kojem smo gledali Juniora dos Santosa i Bena Rowhtella kako odmjeravaju snage pod reflektorima Arene. Uglavnom, zaboravite na takav scenarij u skorijoj budućnosti. Čak i ugledni ekonomski Forbes donosi veliku priču s naslovom “UFC odustaje od politike globalne dominacije”.

Dakako, radi se o tekstu posvećenom novim vlasnicima WME-IMG agenciji koja je prije nekoliko mjeseci kupila UFC za nešto preko 4 milijarde dolara. Od tada nitko od novih vlasnika javnosti nije pokušao otkriti koji su njihovi planovi i što mogu očekivati od UFC-a. No, ono što zasigurno možete očekivati, a što potvrđuje i ugledni Forbes, jest da su ideje koje su 2013. u djelo odlučili provesti Dana White i Lorenzo Fertitta, a glase “globalna dominacija i širenje”, sada prošlost. O čemu se točno radi?

Iako su zadržali Danu Whitea kao zaštitno lice kompanije, novi vlasnici UFC-a su odlučili okrenuti novi list i potpuno promijeniti strategiju. Razlog je ogroman novac koji su uložili u kupnju UFC-a te je narednih godina čvrsta želja barem dio tog novca vratiti “u kasicu”. Ili prevedeno, maksimalno povećati prihode, a smanjiti rashode. U toj jednadžbi ne postoje osjećaji, ne postoji suosjećanje, ne postoji bilo što osim hladne računice. Nažalost ne postoje niti mnoge stvari zbog kojih UFC i ima toliko “hard core” fanova.

Tri jasna cilja

Kako bi što brže i efikasnije smanjili rashode, UFC-a je prošlog tjedna krenuo u prvu fazu zacrtanog plana – smanjivanje broja radnika. Tako je u jednom danu otpušteno oko 15 posto radne snage što je samo po sebi ogroman broj bez činjenice da su se riješili nekih od najiskusnijih i najuglednijih menadžera u svojim redovima. Posebno neugodno su stradali čelnici međunarodnih ureda (kanadskog, azijskog, brazilskog) koji su praktički svi smijenjeni, čime se vraćamo na početak priče i potvrdu strategije da se odustaje od plana UFC-ove globalne dominacije. Ono što je šokiralo mnoge koji prate UFC jest da su otpuštena i neka lica koji su u UFC-u od samog početka, kao što je recimo Marshall Zelaznik ili Tom Wright. Osim što su tim otkazima pokazali što će, odnosno što im neće, biti u fokusu narednih godina, novi vlasnici su otpuštanjem najvišeg ešalona menadžera znatno smanjili tekuće rashode što je i bio konačni cilj. Prema najavama do kraja godine bi narednih 15 posto zaposlenika UFC-a trebalo ostati bez posla. Znakovito je da prilikom otpuštanja zaposlenika u Las Vegasu nije bio prisutan Dana White, koji je većinu tih ljudi i zaposlio te s njima radio godinama. Navodno, mu je odluka teško pala te nije želio biti prisutan dok se ona provodi.

Drugi jasan plan koji se već počeo provoditi u djelo jest puno tvrđi odnos prema borcima pod krilaticom “hoćeš, nećeš, ne moraš”. I tu već imamo dvije žrtve koje su, zanimljivo, obojica Kanađani. Roryju MacDonaldu nije produljen ugovor iako se radi o drugom najpopularnijem kanadskom borcu, super zvijezdi i budućnosti velter kategorije. Bez previše pregovaranja i žaljenja pustili su MacDonalda da ode u konkurentski Bellator. Slično bi se moglo dogoditi i po mnogima najvećem borcu u povijesti sporta – Georgesu St. Pierreu. Iako je GSP s Lorenzom Fertittom gotovo dogovorio uvjete svog povratka u Octagon, novi vlasnici ne žele popustiti te su dvije strane na rubu potpunog razlaza. Detalji za ovu priču nisu bitni, no bitan je odnos prema sportskim veličinama koje su praktički izgradile sport, a St. Pierre je sigurno jedna od njih. Ono što se u budućnosti može očekivati jest da će novi vlasnici platiti one koje moraju, a koji nose PPV prodaju poput Ronde Rousey ili Conora McGregora. Ostali će biti u puno nepovoljnijem položaju nego do sada. Ovakvom politikom će dodatno znatno smanjiti tekuće rashode, a vrlo vjerojatno i znatno smanjiti ukupan broj boraca u rosteru. Već je najavljeno i ukidanje reality showa The Ultimate Fighter iza kojeg su 24. sezone. Upravo je taj show zaslužan za strelovit uzlet UFC-a od 2006. do danas. Novi vlasnici su procijenili da je u ovom trenutku bitnije smaniti troškove od pronalaska novih talenata.

I konačno, treća faza smanjivanja troškova podazumijeva i smanjivanje ukupnog broja evenata koji će krenuti već od 2017. Tu će posebno stradati internacionalni eventi koji su najmanje isplativi. Nažalost, tu će loše proći i europski “Fight Nightovi” poput našeg zagrebačkog na kojima je žrtvovan profit radi širenja sporta i “globalne domincije”. Nove vlasnike to ne zanima jer je sasvim jasno da oni nisu fanovi sporta poput Dane Whitea ili Lorenza Fertitte te će sve što ne donosi profit biti gurnuto u drugi plan ili potpuno ukinuto. Za očekivati je da bi već u 2017. ukupan broj evenata mogao biti smanjen za 30 i više posto, što bi posredno značilo i da će broj boraca također biti znatno reduciran. Preživjet će oni komercijalno najisplativiji.

Pa kako bi onda trebao izgledati UFC u narednim godinama?

Već smo na početku rekli da je osnovni zadatak novog menadžmenta znatno reducirati troškove i povećati prihode. To će napraviti čineći ono u čemu su najbolji – dodatnom komercijalizacijom sporta što i jest “core business” ove mega kompanije. Umjesto 45 evenata, UFC bi godišnje mogao održavati tek 25, a većina bi bila “brojeva” odnosno namijenjena PPV prodaji. Također bi velika većina priredbi trebala biti održana u SAD-u ili punktovima gdje će prihodi od prodaje ulaznica i ostalih izvora biti maksimalni i sigurni. Za očekivati je da će se UFC ponovno odmaknuti od “sportske komponente”, a približiti onoj komercijalnoj, onoj “kečerskoj”. Pa bi borci poput Demetriousa Johnsona unatoč svojoj dominantnosti i neospornoj sportskoj kvaliteti, trebali prolaziti znatno lošije od onih koji donose najveću PPV prodaju. Sve će vrlo vjerojatno biti usmjerene na one borce koji su najširem spektru publike najpoznatiji, najzanimljiviji i dakako komercijalno najisplativiji.

Ako čitate ovu kolumnu, niste u fokusu novog UFC-a

Je li ovakav UFC vaš “cup of tea” ili ne? To je manje bitno. Čim čitate ovu kolumnu na našem specijaliziranom borilačkom portalu vrlo vjerojatno niste jedan od onih kojima će se novi UFC obraćati i koji će im biti u fokusu zanimanja. Njih neće zanimati “HC fanovi”, oni će se okrenuti širokim masama koji čitaju “main stream” portale i prate ostale mega sportove poput NBA košarke, NFL-a ili NHL-a. Uostalom to je ono čime se ova kompanija bavi, u čemu je uspješna i što planira primjeniti i na novokupljenu akviziciju.

Ovakav scenarij bi mogao imati i nekih dobrih posljedica za sport. Znatno više zraka bi trebale dobiti druge konkurentske organizacije poput Bellatora ili WSOF-a. One će direktno profitirati od smanjivanja veličine UFC-ovog rostera jer će svaki kvalitetan borac koji je završio na ulici, vrlo vjerojatno sreću pronaći u njihovim redovima. To se već događa u slučaju Chaela Sonnena ili Roryja MacDonalda. Dobro će proći i svi oni koji obožavaju mega evente s Lesnarom protiv Hunta ili Diazom protiv McGregora ili Hendersonom protiv Bispinga. Takvih sportsko nelogičnih, ali komercijalno vrlo isplativih priredbi će u budućnosti zasigurno biti puno više. Ako ste povremeni MMA fan, koji ne prati svaku priredbu, ali kupi PPV kada “se šora” Ronda ili Conor, onda ćete sigurno profitirati jer će čitava politika UFC-a u budućnosti biti usmjerena upravo na VAS.

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 3.7/5 | 6 glasova |