Komentar: “Stihija” – pojam uz koji bi u riječniku trebalo stajati Ultimate Fighting Championship (UFC)

kolumneIZDVOJENA VIJEST 29.09.2018 14:07h Autor:

Ilustracija

Kažu u borilačkim kuloarima “da ništa nije sigurno dok Dana White to ne demantira”. Toliko je nisko pala vrijednost riječi nekoć najcjenjenijeg borilačkog promotora na svijetu…

Kada je prošlog utorka predsjednik UFC-a demantirao da će meč između Natea Diaza i Dustina Poiriera imati za ulog pojas novopečene kategorije do 74.8 kilograma, većina onih koji malo pažljivije prati događanja u elitnoj promociji je odmah pomislila – “pa to onda mora da je istina”.

U svakom slučaju se ne radi o izmišljotini kako je to nevješto pokušala demantirati PR služba UFC-a rečenicom “najdalje moguće od istine koliko može biti”. Jer već minimalna logika govori da bi bilo posve nevjerojatno da su istog dana i Diaz i Poirier izmislili istu priču i plasirali je na društvene mreže.

U najmanju ruku UFC s njima pregovara o takvoj opciji, a jesu li se Diaz i Poirier zaletjeli s medijskom objavom (što je UFC-u jako mrsko) i uzeli im privilegiju da oni to sami naprave, to je već drugi par rukava. No, to je potpuno nebitno za ovaj tekst.

Ono što se može iščitati iz čitave priče jest tipičan način na koji UFC funkcionira protekle dvije godine. A taj način rada ih je i doveo u situaciju financijske nesigurnosti s kojom se suočavaju radi rapidnog pada popularnosti i gledanosti njihovih evenata. Razmišljajući isključivo površno i vodeći se što bržim i lakšim profitom, bez gledanja korak ili dva unaprijed, UFC ne samo da gubi podršku publike, on je postao lakrdija i među svojim borcima koji jedva čekaju javno negodovati i tako ruše imidž kompanije.

Ovaj posljednji primjer zorno pokazuje koji su UFC-ovi prioriteti, a to im nimalo ne služi na čast. Za potpunu ilustraciju se treba vratiti nekoliko mjeseci unatrag. Naime, govoreći o mogućim rješenjima gorućeg UFC-ovog problema u ovom trenutku, a to je problem skidanja kilograma koji ugrožava zdravlje njihovih boraca, stručnjaci su ustvrdili kako bi UFC mogao i morao uvesti među-kategorije. Posebno problematična je bila razlika između lake i velter kategorije koja iznosi čak 7 kilograma, što je čak 10 posto tjelesne mase tih boraca. Mnogo je velikih imena poput Donalda Cerronea koji su čitavu karijeru lutali između dvije divizije jer su premaleni za velter, a preveliki za laku. Nove kategorije bi omogućile mnogim borcima da se bolje pozicioniraju, a time i bolje zaštite svoje zdravlje.

No, upitan tada o ovom potencijalnom rješenju tog gorućeg problema koji prestavlja ogroman zdravstveni rizik i prijeti da bi jednog dana mogli imati i smrtni ishod (što bi bio ogroman udarac za čitav sport), predsjednik UFC-a Dana White je glatko odbio ovakvu opciju. Nove divizije naravno ne odgovaraju UFC-u jer se njihovim uvođenjem i vrijednost titula srozava. Pojednostavljeno, dolazi do inflacije vrijednosti pojasa UFC prvaka, a onda posredno i do pada vrijednosti čitavog branda.

Sada se njihov stav iznenada potpuno mjenja, oni su spremni i na stvaranje nove divizije, ali ne radi zdravlja i sigurnosti svojih boraca, nego radi – brze zarade! Samo zato što su stjerani u kut!

Kada im radi tehničkih ili nekih drugih problema (navodno ih je Jones odbio) nije prošla opcija s Jonom Jonesom, UFC se morao okrenuti drugim rješenjima za svoj “main event” UFC-a 230. (Skandalozna odluka USADA-e o suspenziji Jonesa u trajanju od 15 mjeseci, koja, gle čuda, završava upravo uoči UFC-a 230, zaslužuje poseban tekst). U prošlosti bi izmislili neki privremeni pojas kako bi ljudima zamazali oči u stilu WWE-ja, ali s obzirom na to da su jedan takav nedavno oduzeli Tonyju Fergusonu i da opcija s novim privremenim prvakom nema smisla, niti to im nije bila opcija. U očaju je očito netko jako pametan došao na ideju – Ma napravit ćemo čitavu novu diviziju za Diaza i Poiriera, a oni će se boriti za pojas prvaka! Kaže ona poslovica “isto sranje, drugo pakovanje”. Meč Diaz vs. Poirier svakako nije “sranje”, ali bi upakiran u celofan nove divizije s mašnom pojasa UFC prvaka ipak ljudima dao osjećaj da je 69 dolara, koliko daju za PPV prijenos u HD-u, više isplativo nego neki tamo meč na tri runde koji “nema nikakvu vrijednost”.

Upravo takve sulude ideje i obilježavaju ponašanje UFC-a posljednje dvije godine od kada su kompaniju preuzeli novi vlasnici. To ponašanje se ne može bolje opisati osim riječju – stihija! Kako recimo objasniti odluku da Daniel Cormier brani titulu u teškoj kategoriji protiv Brocka Lesnara?

Da, taj meč će donijeti veliku jednokratnu zaradu kompaniji. No, što poslije njega? Jel’ itko u toj organizaciji razmišlja jedan ili ne daj bože dva koraka unaprijed? Što ako UFC prvak slučajno postane čovjek koji za pobjedu ne zna od 2010. godine? Koliko će tada vrijediti ta titula? Koliko će se u tom slučaju srozati imidž kompanije koja se godinama trudila uvjeriti javnost da su sport, a ne WWE? No, oni o tome ne razmišljaju jer svi računaju – ionako će Cormier pobijediti…

Zaključno, UFC je u priličnoj gabuli. Do velike PPV priredbe u Madison Square Gardenu je ostalo tek mjesec dana, a oni nemaju glavnu borbu večeri. To je samo po sebi katastrofa. Kada je ranjena zvijer stjerana u kut, spremna je na apsolutno sve. Pa čak i na potez koji će zasigurno naići na odobravanje javnost, MMA fanova, samih boraca i struke.

Nažalost, ako UFC dobije novu diviziju to neće biti jer se netko tamo gore brine za zdravlje svojih zaposlenika, nego da bi zakrpali jedan jedini PPV event.

E, a to već prelazi u sferu amaterizma…

 

Marko Petrak
markopetrak@gmail.com

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI