Komentar: Stipe, kapa do poda, ovo je bilo brilijantno!

kolumneIZDVOJENA VIJEST 14.05.2017 12:45h Autor:

Stipe Miočić

Stipe Miočić je noćas (prema hrvatskom vremenu) u Dallasu nokautirao Juniora dos Santosa u glavnoj borbi UFC-a 211 obranivši tako drugi put pojas UFC prvaka u teškoj kategoriji. Ne samo da je Miočić ovim impresivnim slavljem stigao na rub besmrtnosti izjednačivši najveći broj obrana titule u teškoj kategoriji u povijesti UFC-a, američko-hrvatski borac je svladao posljednjeg protivnika koji ga je pobijedio 2014. godine.

Time je ovo slavlje veće i značajnije u svakom smislu. Miočić je osvetio poraz za koji sam kaže da mu je promijenio čitav život i pogled na nastavak karijere. I to je učinio na najimpresivniji mogući način. U 2 minute i 22 sekunde koliko mu je trebalo da nokautira Dos Santosa, Stipe praktički nije primio ozbiljniji udarac izuzev nekoliko “low kickova”. Njegov nastup u Dallasu je bio naprosto brilijantan, a odigrao se točno po scenariju koji je i sam najavio. “Ne planiram prolaziti još jedan rat s Juniorom od pet rundi, to nije bilo zabavno. Ovaj put ću ga nokautirati ranije”, nagoviještao je Miočić danima uoči ulaska u Octagon. I nakon velike pobjede na press konferenciji je ponovio istu stvar. “11 tjedana smo razrađivali točno ovu taktiku. Znali smo što će se dogoditi. I evo me sada ovdje s pojasom”, objasnio je Miočić.

Taktičko savršenstvo

Ključ Stipine pobjede je baš kao i u posljednjem meču protiv Alistaira Overeema bio konstantan pritisak od prve do zadnje sekunde. Od kada je gong označio početak dvoboja, Stipe je stiskao Juniora prema ogradi, natjeravši ga da se kreće unatrag. Za razliku od prvog meča kada je UFC prvak pokušavao forsirati klinč i tako kopirati uspješan recept Caina Velasqueza, ovaj put se taktika bazirala na pritisku bez klinča kako se Miočić ne bi bespotrebno umarao. Stipin tim je tu jako dobro procijenio da je dovoljno Dos Santosa samo kretanjem pritisnuti uz ogradu kako bi mu oduzeli najjače oružje – sjajno držanje distance boksačkim tehnikama. Stisnut uz ogradu, Brazilac nije mogao napraviti toliko krucijalan korak unatrag braneći se od Miočićevog najjačeg oružja – snažnog desnog direkta. Ograničivši mu kretanje konstantnim pritiskom, Miočić je meč doveo na svoju distancu bez forsiranja klinča i bez umaranja ruku što bi mu sigurno smanjilo eksplozivnost i snagu udaraca. Jednom kada je metu doveo na svoje rastojanje, Miočić je krenuo s bacanjem snažnog zadnjeg direkta svjestan da će prije ili kasnije pogoditi, a Dos Santos jedan od tih udaraca neće moći amortizirati korakom unatrag. Za to nije trebalo dugo čekati… samo 2 minute i 22 sekunde.

Miočićev kut nadmudrio Dos Santosov

Taktika konstantnog pritiska je Stipi donijela još jednu odličnu stvar, ograničila je Dos Santosove napade isključivo na kontra napade. Iako “Cigano” voli držati distancu i kretati se prema natrag, njegov najopasniji udarac, onaj široki desni “swing” kojim je nokautirao Velasqueza se može izvesti samo kretanjem prema naprijed. Tako se UFC prvak mogao koncentrirati isključivo na lijevi kroše i desni aperkat, ne misleći previše na već spomenuti “overhand”. Miočić je tu u biti ponovio vrlo sličnu taktiku koju je primjenio i u meču s Overeemom, a rezultat je na koncu bio identičan. Koliko dobro Stipin kut odrađuje taktički dio posla vidi se i u primjeru meča s Werdumom, kada se Stipe borio upravo suprotno. Protiv tehnički lošijeg, ali vrlo snažnog udarača i odličnog BJJ majstora, Miočić se odlučio za kretanje unatrag iskoristivši tako moment sile kretanja protivnika prema sebi. Na koncu je ishod bio isti – nokaut u prvoj rundi.

Jedino iznenađenje koje su Dos Santos i njegov kut pripremili su bili odlični “low kickovi”. Za razliku od prvog meča u kojem Brazilac nije bacio gotovo niti jedan udarac nogom, ovaj put su znajući da ih prvak neće očekivati, posebno forsirali taj udarački segment. No, na kocnu se pokazalo da je to samo ubrzalo Miočićevu egzekuciju. Svjestan da ne može primiti prevelik broj tako snažnih “low kickova”, Stipe je brže krenuo u napad i dovršio posao nokautiravši Dos Santosa.

Kakav CV…

Pet pobjeda u nizu, pet nokauta, od čega četiri zaredom u prvoj rundi, osam bonusa večeri, tri meča za titulu, tri slavlja prekidom, jedanaest pobjeda u UFC-ovom Octagonu. To je rezime karijere Stipe Mioćića od kada je u listopadu 2011. debitirao na UFC-u 136. Malo je reći da se radi o impresivnim brojkama. Posebno impresivno zvuči niz: Hunt, Arlovski, Werdum, Overeem, Dos Santos. To su pet boraca koje je Miočić NOKAUTIRAO u posljednjih pet nastupa. Jedino je betonski tvrda brada Marka Hunta uspjela preživjeti prvu rundu, no i njega je američko-hrvatski teškaš uspio dokrajčiti usput srušivši rekord po broju plasiranih udaraca u povijesti promocije. Sve to je već sada Miočića vinulo na sam vrh UFC-ove elitne divizije. Već sada je izjednačio rekord po broju uzastopnih obrana naslova u teškoj kategoriji, a tek ga jedno slavlje dijeli od besmrtnosti – od toga da postane najveći od najvećih. To je nešto čemu se svi moraju, nešto što je zaista posebno.

Tko je sljedeći?

A što je slijedeće za UFC prvaka? Ako na stranu stavimo njegovu izjavu s press konferencije nakon UFC-a 211 u kojoj je zagonetno ustvrdio “da mora napraviti korak unatrag i razmisliti o svemu”, te pretpostavimo da će on i Dana White naći zajednički jezik oko honorara koji ga očito muči, tko je sljedeći u nizu izazivača?

U ovom trenutku su tu tek dva imena koja se nameću: Cain Velasquez i Francis Ngannou. Prvi muku muči s ozljedama te ga u akciji nismo vidjeli od srpnja 2016. kada je svladao Travisa Brownea. Pitanje je hoće li Meksikanac uopće biti spreman u skorijem periodu ukrstiti rukavice s ovakvim Miočićem. Druga opcija je nevjerojatno talentirani, fizički superiorni, ali i vrlo nezreli Francis Ngannou. Prema nekim najavama upravo bi “Predator” mogao slijedeći dobiti priliku i to će biti meč nakon kojeg bi Stipe Miočić mogao postati najveći i najuspješniji teškaš u povijesti UFC-a!

To je nešto što Stipe svakako zaslužuje…

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI