Komentar: Što je donio UFC Fight Night 35?

Autor | 16 | 01 | 2014 21:03 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Lorenz Larkin i Brad Tavares (ufc.com)

Autor:
Objavljeno: 16.01.2014 u 21:03

Sinoć održani UFC Fight Night 35 bio je event kakve svaki istinski zagriženi UFC fan voli. Bilo je iznenađenja, nevjerojatnih povrataka, potvrde kvalitete Luka Rocholda i T.J. Dillashawa, no ono što je posebno važno je činjenica da smo možda svjedočili pravom početku čak tri velike buduće UFC karijere.

Luke Rockhold je sila! Do sada se to nije moglo znati u potpunosti nego samo pretpostavljati. Čak ste i na ovom siteu mogli jučer vidjeti članak u kojem se je postavljalo pitanje zašto ga se proglašava toliko velikim favoritom. Rockhold je sam dao odgovor na to pitanje i to na onaj način koji bi njemu osobno uvijek bio najdraži. Nadboksao je i nokautirao protivnika za kojeg se govorilo da bi mu boks mogla biti zapravo jedina prednost u odnosu na Rockholda. I sada napokon možemo zaključiti da je Rockhold ozbiljan pretendent na sam vrh i da mu je poraz od Belforta bio, ne čak loš dan, nego jednostavno trenutak nepažnje.

Lorenz Larkin i Brad Tavares su obećavali spektakl, na kraju smo vidjeli gotovo dosadnu borbu s povremenim bljeskovima pojedinog borca. 2:1 u rundama za Tavaresa rekla su sva tri suca i valjda su u pravu, no ovakve borbe je uistinu teško presuditi. Tavares je sada na 7-1 u UFC-u i sigurno ga čeka top 10 protivnik. Hoće li to biti Francist Carmont kojeg proziva ili netko drugi, ne znamo, no ono što znamo je da će morati pokazati malo više agresije i voljnog momenta nego jučer.

T.J. Dillashaw je veliki potencijal. To smo do sada već mogli zaključiti, no jučer je dokazao da taj potencijal lagano postaje kvaliteta, i to velika kvaliteta. Iako je u prvoj rundi primio jedan težak udarac u stomak, uspio se oporaviti te dominirati sve tri runde u apsolutno svim segmentima, hrvanju, boksu, kick boksu… Bilo bi lijepo vidjeti ovog momka ponovno protiv Raphaela Assuncaoa, ona je odluka bila uistinu pomalo dvojbena.

Derek Brunson je tragičar. Vodio je 2:0 u rundama, i to kako? Tako što je nadboksao momka koji je sve pobjede do sada ostvario nokautom i nathrvao svjetskog prvaka i srebrenog olimpijca u hrvanju. Sve u jednoj osobi, Yoelu Romeru. I onda je u trećoj rundi sjela Romerova ljevica, a nakon toga smo gledali minutu u kojoj je Brunson bježao i na trenutke glumio vreću. Da je ovo otišlo do kraja vjerojatno bi bio draw, jer bi Romero tu rundu dobio 10:8, no Brunson ipak nije izdržao. I sada "izgubljeni brat blizanac" Hectora Lombarda ide prema vrhu srednje kategorije. Tko zna, možda je baš on Tavaresov idući protivnik.

John Moraga i Dustin Ortiz odradili su dobru borbu, na kraju je Moraga dobio podijeljenom odlukom. Veliki dio publike s tom se odlukom nije složio, no ova je borba uistinu mogla otiči na bilo koju stranu. I da je bilo drugačije utjecalo bi na situaciju u muha kategoriji, ovako – teško… Moraga teško može više na ljestivci nego što je sada, a još teže do još jednog "title shota", dok talentirani Ortiz mora čekati novu priliku za veliki "skalp".

A Cole Miller je pokazao da je njegova visina problem sa svakog stand up borca u perolakoj kategoriji. Borac koji nikada neće doći u top 10, ali teško da će i ispasti iz UFC-a jednostavno je prihvatio poklon UFC-a koji mu je namijenio borca koji je kao ogledni primjer onoga što Cole Miller pobjeđuje. Posljednje dvije godine je nakratko bila prekinuta Millerova rutina "dvije pobjede pa poraz", no za očekivati je da će se sada nastaviti, jer ne može mu UFC neprestano slati Siciliu i Oglea, ostati će uskoro bez boraca iz te sezone Ultimate Fightera.

Uvodne borbe su, barem što se tiče budućnosti UFC-a bile puno zanimljive, a dale su čak tri imena koja su možda započela veliku UFC karijeru. No prije njih vrijedi spomenuti da je Ramsey Nijem, jedan od simpatičnijih pojava u UFC-u uopće, osigurao svoj ostanak u organizacija izdominiravši svog prijatelja Justina Edwardsa koji nije bio prepoznatljiv, vjerojatno još uvijek sanja Brandona Thatcha, onakve batine se teško zaboravljaju. Trevor Smith je podijeljenom odlukom svladao Briana Houstona u borbi koju ćemo brzo zaboraviti, kao što ćemo teško zapamtiti i ta dva borca, a Vinc Pichel je pokazao zašto ga zovu "from hell" i 15 minuta priuštio pravi pakao svom protivniku Garettu Whiteleyu koji je ipak izdržao do odluke sudaca.

Prvi od tri imena koja treba zapamtiti sigurno je Elias Silverio. Čovjek je tri runde mlatio, bacao, gnjavio, mučio i gotovo zlostavljao Isaaca Vallie-Flaga, čovjeka koji nije znao za poraz posljednjih 12 borbi, odnosno šest i pol godina. Popularni "Xuxu" je pokazao zašto je još neporažen, iako mu statistika, koja kaže da je sedam od deset pobjeda ostvario odlukom, baš nije CV koji treba prečesto prezentirati šefu Dani Whiteu.

Drugo ime je Beneil Dariush, kojem je Charlie Brenneman došao kao naručen. Veliki potencijal je već u svojoj prvoj borbi na meniju dobio poznato ime i onda ga bez respekta ugušio nakon manje od dvije minute. Brenneman sigurno nije očekivao ovakav povratak, posebno nakon što je stavljen u prvu uvodnu borbu, gdje bi prema nepisanom pravilu za protivnika trebao dobiti nedokazani potencijal ili potrošnu robu pred otkazom. I došao mu je potencijal, nedokazani, ali pokazalo se i veliki. Sada više nije ni nedokazan.

I  za kraj, Louis Slomka, dečko s Havaja, koji se do sada borio na Filipinima dokazao je da mu je mjesto u SAD-u i to na tlu SAD-a. Odradio je sjajan meč protiv odličnog Altepkina Ozkilica i zasluženo slavio. Šteta što ova borba nije proglašena borbom večeri, jer je za to imala sve reference, jednim dijelom i zbog ova dva borca koji su za prikazano zaslužili malo više promocije.

I tako, Fight Night 35 je bio vrlo dobar, svatko tko ga je gledao nije imao za čime žaliti, a i počeo je u normalno vrijeme, odnosno u 1 sat iza ponoći po našem vremenu te je zadnja borba završila prije nego što bi "main card" nekog eventa u Las Vegasu i započeo. Sigurno vrijedi zapamtiti ova tri borca koji su veliki potencijal, no teško da će već nakon ovog eventa doći u prvi plan. Lijepo bi bilo da za prvu ruku do idućeg nastupa dobiju barem wikipedia stranice.

 

Mario Katušić

mario.katusic@fightsite.hr

OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 4.7/5 | 3 glasova |