Komentar: UFC 214 je bio pun pogodak, san svakog pravog MMA fana!

kolumneIZDVOJENA VIJEST 02.08.2017 16:41h Autor:

UFC 214

UFC 214 je zaslužio poseban komentar. Ne samo zato što se radilo o najboljem popisu borbi koji je UFC uspio sastaviti do sada u 2017. godini, nego i zato što je event ispunio sva očekivanja. Sada kada su se dojmovi slegli, kada se slika potpuno posložila u glavi, može se slobodno reći da je akcija u Honda centru u Anaheimu bila spektakularna. Nekada vam treba dan ili dva da možete realno sumirati neki event i podvući crtu: Jeste li pali pod “hype” ili ste zaista uživali u priredbi? Ovaj put je UFC 214 oduševio!

Čak i dvoboj Woodleyja i Maie, koji je razbijesnio uvijek bijesnog Danu Whitea dovoljno da ponovno od promotora postane kritičar vlastitog proizvoda, nije bio loš, ako niste borilački laik. Radilo se o vrhunskom taktičkom dvoboju dva najbolja velteraša UFC-a. Kada su ulozi tako veliki, rijetko tko misli na estetski dojam. Uostalom, Woodley to nikada nije radio pa zašto bi počeo protiv čovjeka s kojim jedna greška ujedno znači i “game over”. No, o tome nešto kasnije…



Jones vs. Cormier

Valja krenuti sa šlagom večeri – najvećim revanšem u povijesti UFC-a između Jona Jonesa i Daniela Cormiera. Ako vam je to tepanje “najbolji u povijesti” bilo pretjerano (tako se zaista činilo jer je bilo mnogo velikih rivaliteta u UFC-u) dok ste gledali reklamne najave za UFC 214, onda ste vjerojatno nakon što je sve završilo ipak shvatili (baš kao i autor ovog teksta) da se radilo zaista o povijesnom meču. Dvoboju o čijem je ishodu toliko toga ovisilo i koji je odredio ne samo povijest i ostavštinu poluteške divizije, nego i čitavog UFC-a. Pa i čitavog MMA-ja. Spektakularnim nokautom u trećoj rundi Jon Jones je svladao dosadašnjeg šampiona Daniela Cormiera vrativši pojas UFC prvaka koji je toliko dugo držao u svom vlasništvu. No, Jones nije učinio samo to. On je ovim slavljem potvrdio da se radi o najboljem borcu u povijesti svoje divizije, ali i najboljem P4P borcu općenito u UFC-u. Da je Cormier slavio u glavnoj borbi UFC-a 214 stvari bi bile potpuno drugačije, a povijest bi se pisala drugim slovima.

Valja potcrtati da je Cormier pružio sjajnu borbu te je samo Jonesova genijalnost kumovala onako spektakularnom nokautu. Ako netko nije imao previše simpatija i respekta prema dosadašnjem prvaku, onda se to zasigurno promijenilo nakon UFC-a 214.



Cyborg vs. Evinger

Lovorike je bez sumnje zaslužila i novopečena UFC prvakinja u pero lakoj kategoriji i realno daleko najbolja borkinja svijeta. Cris Cyborg se vrlo suvereno, ali i taktički vrlo kvalitetno i disciplinirano, obračunala s Tonyom Evinger. Iako je meč otišao u treću rundu, a Evinger je sve samo ne lagan zalogaj, o čemu govori i njezina vrlo uspješna karijera u Invicti, akcija u Octagonu je ličila na dvoboj neke divlje “zvijerke” i njezinog “plijena”. Bilo je samo pitanje trenutka kada će “zvijer” dobro dohvatiti svoju žrtvu i kada će čitavoj priči biti kraj. No, žilava, ali i očigledno fizički i tehnički inferiornija izazivačica, se nije dala tako lako. I na toj joj treba čestitati.

Evinger je dokazala da za nju svakako ima mjesta u UFC-u (pogotovo u njezinoj bantam kategoriji), kao i da je ingoriranje njezinih dosadašnjih rezultata u Invicti bilo isključivo motivirano time što se ne radi o ljepotici poput Paige VanZant, Michelle Waterson ili Kailin Curran. No, kad malo bolje razmislite i Cyborg je bila ignorirana zbog istog ili sličnog razoga. Ovaj put je pobijedio sport, a nepravedno ignorirane i zapostavljene borkinje su se same izborile za dolazak na tron.  Na tome im treba čestitati jer su to učinile isključivo svojim radom i upornošću!



Woodley vs. Maia

U uvodu smo već spomenuli meč između Tyrona Woodleyja i Demiana Maie koji je na UFC-u 214 poslužio kao “co-main” event. Na koncu je dosadašnji prvak prema bodovnim listama prilično uvjerljivo slavio zadržavši pojas u velter kategoriji, a slično su razmišljali i UFC-ovi komentatori u izravnom prijenosu. Predsjednik UFC-a je nakon priredbe sasuo drvlje i kamenje na svog prvaka gotovo ga nazvavši kukavicom jer se borio konzervativno protiv najboljeg majstora BJJ-a koji je ikada stupio u Octagon.

No, Danu Whitea valja podsjetiti na prvi meč Demiana Maie za pojas UFC prvaka. Bila je tada godina 2010., a sjajni Brazilac je u glavnoj borbi UFC-a 112 (u Abu Dhabiju) bio izazivač svom sunarodnjaku Andersonu Silvi za pojas prvaka u srednjoj kategoriji. Maia je ostao kratak na bodovnim listama, dvoboj je izgledao gotovo identično ovom u Anaheimu, a White je Silvi nakon meča prijetio otkazom jer se borio poput kukavica osramotivši ga pred arapskim šeikovima. Zvuči poznato?

Sada je sasvim očito da predsjednik UFC-a, unatoč dugogodišnjem predsjedavanju UFC-om, ne razumije baš u potpunosti borilački sport kojim se bavi. Jer samo laik može kritizirati Woodleyja za ziheraški pristup protiv čovjeka s kojim je i najmanja greška dovoljna da se nađete u životinjskom stisku najboljeg “grapplera” u MMA-ju današnjice i da vam ne preostaje ništa drugo osim tapkati. Da se Woodley slučajno odlučio na manje taktičan i manje oprezan pristup s mnogo više izmjena na nogama, da ga je Maian uspio srušiti i na koncu ga zadaviti, a da je meč bio znatno atraktivniji nego u ovom slučaju, slaba bi utjeha za Woodleyja bila usputno tapšanje po hodnicima “kako je odradio sjajan meč”. On više ne bi bio UFC prvak, njegov pojas bi bio u rukama njegovog protivnika, a o razlici u honoraru i statusu unutar UFC-a valjda niti ne treba govoriti. Stoga umjesto da kritizira svog šampiona koji se usput govoreći borio s jednom rukom, White mu je trebao čestitati jer je uspio u nečemu što drugi nisu. Spriječio je čak 21 rušenje najboljeg BJJ majstora koji je ikada stupio u Octagon. I obranio je ponovno svoj pojas.



Lawler vs. Correne, Oezdemir vs. Manuwa

Ne smijemo ne spomenuti i dva fantastična meča koja su se također našla na glavnom popisu borbi. Bivši prvak u velter kategoriji Robbie Lawler je u vrhunskom dvoboju prepunom dobre akcije i atraktivnih poteza s obje strane odlukom sudaca svladao top konkurenta Donalda Cerronea. Bio je to meč koji je realno govoreći mogao otići na obje strane, a u kojem su obojica pužila vrhunsku predstavu. Lawlerovi udarci su bili nešto razorniji i to je vjerojatno razlog što su mu suci dali malu prednost. Iz ovog dvoboja se može zaključiti da je stari “Ruthless” ponovno tu i da je spreman za pokušaj povratka svog pojasa. A Cerrone će biti vječni “gate keeper” kao i do sada; pobjeđuje sve osim onih na samom vrhu. No, no mu je valjda sudbina…

U dvoboju koji je otvorio glavni dio večeri Švicarac Volkan Oezdemir je u svoj “Sherdog score” upisao još jedan brzi i brutalni nokaut. To i ne bi bilo tako čudno da se u Anaheimu nije sudario s još jednim nokauterom – favoriziranim top contenderom Jimijem Manuwom. No, Oezdemir, čije ime nisu znali izgovoriti niti UFC-ovi komentatori (ne zato što se nisu pripremali, nego zato što se čovjek doslovno jučer pojavio u UFC-u), je još jednom demonstrirao da posjeduje “kamene šake”. Ako je John Linker čovjek najtežih ruku u nižim kategorijama, onda Oezdemiru definitivno pripada ta titula u onim višim. Ako vam se njegova izjava nakon meča da će nokautirati i Jonesa i Gustafssona čini pretjerana, samo još jednom pogledajte snimku meča protiv Manuwe.

Gdje Oezdemir udari, tamo doslovno više “trava ne raste” …



Za kraj…

UFC svakako može i mora biti zadovoljan akcijom na svom 214 PPV eventu. Bila je to priredba bez lažno napuhanih dvoboja za “main stream” publiku, akcija u Octagonu je bila spektakularna, a realno govoreći svi oni koji su trebali pobijediti za dobrobit kompanije su to i učinili. Jones je ponovno na tronu, Cyborg je napokon prvakinja, Woodley je zadržao pojas, Lawler se vratio u stari ritam, a Oezdemir je nova europska MMA zvijezda.

Uvodne borbe nismo niti spomenuli, a i one su bile sjajne…

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI