Komentar – Zašto FFC toliko nedostaje: Borci koji su se iz hrvatske promocije vinuli među samu borilačku elitu!

kolumneIZDVOJENA VIJEST 08.06.2018 12:34h Autor:

ffc3

Vjerojatno ste svjesni činjenice da ljudska osobnost nikada u potpunosti ne može cijeniti ono što ima, dok to ne izgubi. Tek tada čovjek shvaća da rupu gubitkom nekoga ili nečega nije lako nadomijestiti, a da smo dotadašnje stanje shvaćali “zdravo za gotovo” ne pridavajući mu dovoljno objektivnih zasluga. To je jednostavno ljudska priroda, to je u nama i od toga nema bježanja. Rijetki su oni koji su sretni s onime što imaju i koji shvaćaju istinsku vrijednost onoga što je pred njima.



Takav je slučaj i s Final Fight Championshipom (FFC), hrvatskom borilačkom promocijom koja, sada je to kristalno jasno, nanadoknadivo mnogo nedostaje regionalnoj borilačkoj sceni. Organizacija, koja je od 2012. do 2017. održavala priredbe u Hrvatskoj i zemljama regije (uz iznimku dvije priredbe u SAD-u), sprema se krenuti u jednu novu fazu svog postojana. Od rujna će, naime, Final Fight Championship, svakog tjedna održavati svoje evente u Las Vegasu i to u slavnom Cesars Palace hotelu. No, ovaj tekst se neće baviti onime što slijedi za FFC, nego onime što ne slijedi za regionalnu borilačku scenu. A to je svjetla budućnost.

Bez kvalitetne regionalne borilačke promocije poput FFC-a, koja će redovito održavati svoje priredbe, nema niti razvoja kvalitetne borilačke scene, nema novih imena, novih borilačkih nada i ukupno gledano, nema razvoja borilačkog sporta. Hoće li se pojaviti neka nova promocija koja će pokenuti ponovno stvari i prodrmati scenu, tek je za vidjeti? U susjednoj nam Srbiji su dobro krenuli s nekoliko novih, produkcijski dobrih organizacija, no pitanje je koliko dugo će se čitava priča održati i hoćemo li dobiti toliko potreban kontinuitet.

Koliko dobro i koliko kvalitetno je FFC odrađivao produkcijski dio posla, to ne treba posebno naglašavati. Eventi promocije Orsata Zovka su izgledali kao “svemirski brod” za što su konstantno bivani hvaljeni od najvećih borilačkih autoriteta na svijetu. Uostalom, na leđima sjajne FFC produkcije i odlične organizacije, Fight Channel je i dobio priliku u Zagreb dovesti K-1, Glory i UFC. No, i onaj borilački dio priče je bio izniman. I to se iz današnje perspektive može reći bez ikakvog pretjerivanja ili ustručavanja.



U ovom tekstu ćemo pobrojati FFC borce koji su niknuli ili etablirali se upravo u FFC-u te su danas dio najvećih promocija svijeta poput UFC-a, Bellatora, Gloryja… Impresivan je broj boraca koje je Final Fight championship izbacio na najveće svjetske pozornice.

Darko Stošić (UFC):

Bivši FFC prvak u teškoj kategoriji je jedan od najboljih primjera borca koji je ponikao iz “FFC tvornice”. Srbin, koji u posljednje vrijeme trenira u Cro Cop Gymu u Zagrebu, se u FFC-u pojavio 2015. na priredbi u Linzu gdje je svladao Hatefa Moeila. Tada je bio potpuni anonimac, no to se vrlo brzo promijenilo. U narednim mečevima je nanizao Vitasovića, Papadopoulosa i Murrila impresivnim prekidima, što mu je donijelo meč protiv Diona Starringa za titulu prvaka FFC-u teškoj kategoriji. Nakon što je osvojio pojas, branio ga je još dva puta za impresivnih 7-0 u FFC ringu. Stošić je danas dio elitnog UFC-a, a debitirat će na priredbi u Hamburgu protiv Jerremyja Kimballa.

Jeremy Kimball (UFC):

Amerikanac Kimball je još jedan bivši FFC prvak koji je završio u elitnom UFC-u. Doduše, on se u FFC ringu nije zadržao tako dugo kao Stošić, no osvajanje pojasa i pobjeda protiv Mare Peraka na FFC priredbi u Zagrebu je bila dovoljna UFC-ovim “match makerima”. Prije toga je ekspresnim nokautom svladao bivšeg TUF pobjednika Matta Van Burrena na FFC eventu u Daytona Beachu u SAD-u.

Aleksandar Rakić (UFC):

Srbin s bečkom adresom će uskoro drugi put ući u UFC-ov Octagon. Pretjerano bi bilo reći da je član Gyma 23 potpis za UFC izborio preko FFC-a jer je tamo odradio tek jedan jedini meč. No, ako malo pažljivije analizirate njegov profesionalni “score” do potpisa za elitnu promociju njegovo najveće slavlje u karijeri je bez sumnje ono protiv Marcina Prachnija, bivšeg FFC prvaka u kategoriji do 93 kilograma. Rakić bi zasigurno nastupio još nekoliko puta za hrvatsku promociju da se nije teže ozlijedio što je zahtjevalo dužu pauzu. Po povratku u borilište UFC-ovi match makeri su ga “zgrabili” što se pokazalo kao jako dobra odluka jer je već u prvom meču pokazao svoje kvalitete. Uskoro mu slijedi drugi ulazak u Octagon, a mi vjerujemo i vrlo uspješna karijera u elitnoj promociji.



Marcin Prachnio (UFC):

Kada smo već spomenuli poraz od Rakića, bilo bi nepošteno ne spomenuti sve sjajne nastupe koje je ovaj Poljak odradio u FFC-u. Nokautirao je Stipu Bekavca, pobijedio Mateja Batinića, da bi na koncu u sjajnom meču od njegovih šaka stradao i Tomislav Spahović na FFC-u 21 2015. godine u Rijeci. Taj mu je meč donio pojas FFC prvaka u poluteškoj kategoriji. Odmah po osvajanju titule akvizirao ga je moćni azijski One Championship, nakon čega je uslijedio transfer u UFC gdje se danas natječe. Prachnio je dio slavnog Golden Gloryja iz Nizozemske, a za njegovu karijeru se brine čovjek koji je stvorio Overeema – Martijn de Jong.

Filip Pejić (UFC):

Još uvijek aktualni FFC prvak u perolakoj kategoriji je nakon impresivnih pobjeda u ringu hrvatske promocije, dobio šansu boriti se na UFC eventu u Zagrebu. Nažalost, prekomjerno skidanje kilograma je kumovalo katastrofom protiv Poljaka Damiana Stasiaka zbog koje je dobio otkaz nakon samo jednog meča u elitnoj svjetskoj MMA organizaciji. No, “Nitro” se nakon odlaska iz UFC-a vratio u FFC te je stigao do pojasa prvaka svladavši Ahmeda Vilu. Od tada je tri puta branio titulu i samo je pitanje trenutka kada ćemo ga ponovno gledati u elitnom Octagonu. On to bez ikakve sumnje i zaslužuje.

Igor Pokrajac (UFC):

Jedna od najvećih hvatskih borilačkih legendi i UFC veteran je također nekoliko puta nastupio za FFC što mu je i osiguralo povratak u elitnu promociju. Nakon što je u Octagonu odradio 12 mečeva, UFC-ovi “match makeri” su mu se 2014. zahvalili na suradnji. “The Duke” je ekspresno potpisao ugovor s FFC-om gdje je u nekoliko mjeseci ostvario dvije impresivne pobjede. To je bilo sasvim dovoljno da ga UFC ponovno potpiše i da Igor nastupi na velikoj Fight Night priredbi u Zagrebu. FFC se i u tom slučaju pokazao kao odlična odskočna daska prema najvećoj pozornici svijeta borilačkog sporta.



Luka Jelčić (Bellator):

Talentirani zagrebački borac s dublinskom adresom je još jedan u nizu FFC prvaka koji su nakon osvajanja pojasa u hrvatskoj promociji dobili šansu boriti se na velikoj sceni. “The Hitman” je u dva navrata nastupao u Final Fight Championshipu, ukupno odradivši čak šest mečeva uz sjajnih 5-1 (jedini poraz je doživio od prvaka u velteru Laszla Senyeia). 2016. je došao do pojasa FFC prvaka impresivnim nokautom u meču protiv Talijana Belluarda. Zanimljiv podatak je da su i Jelčić i Belluardo kasnije završili u uglednom Bellatoru. Član SBG-a je u prvom meču poražen od Girtza, a sada nestrpljivo čeka drugu priliku. S obzirom na neosporne kvalitete sigurni smo da je Bellator idealna pozornica za njega i da će i tamo dokazati klasu.

Adam Borics (Bellator):

Ne samo da je mladi Mađar nakon tri uzastopne pobjede u FFC-u protiv hrvatskih boraca (Bilić, Blažičević, Burušić) završio u Bellatoru, nego je u samo dva nastupa postao jedna od njihovih najvećih mladih perjanica. Dapače, samo ga je ozljeda njegovog protivnika spriječila da već u drugom nastupu za promociju Scotta Cokera ne bude dio glavnog meča večeri Bellatora 196. U dva dosadašnja nastupa u Bellatorovom kavezu Borics je nokautirao Taylora i Nikolova što mu je donijelo ekspresnu slavu u susjednoj nam Mađarskoj. A tek su mu 24 godine.

Roberto Soldić (KSW):

S obzirom na podatak da je osvojio čak četiri europska pojasa prije potpisa za KSW, nepravedno bi bilo reći da je Roberta Soldića u poljsku promociju katapultirala isključivo FFC-ova titula u velter kategoriji. No, od četiri osvojene titule prije one KSW-ove, pojas prvaka organizacije Orsata Zovka je zasigurno najugledniji i najvrijedniji. “RoboCopov” menadžer Ivan Dijaković je u više navrata potvrdio kako je UFC-ova ponuda i dalje na stolu unatoč porazu u posljednjem meču – a to dovoljno govori kakva budućnost čeka hrvatskog borca s njemačkom adresom.



Mladen Brestovac (Glory):

S deset nastupa u Final Fight Champioshipu i deset impresivnih pobjeda Mladen Brestovac je neosporni kralj FFC-a. No, “The Scorpion Sting” je paralelno nastupao i u elitnom Gloryju gdje se etablirao kao jedan od najboljih teškaša svijeta. Čak dva puta se borio protiv Rica Verhoevena za titulu Gloryjevog prvaka, no oba puta je ostao prekratak nakon pet rundi i sudačke odluke. Zagrebački nokauter je pravi primjer kako je sve moguće, pa da i uz svakodnevan dnevni posao u uredu, možete biti i ponajbolji kick boksač svijeta.

Pavel Zhuravlev (Glory):

Trenutačno drugi najbolji poluteškaš svijeta i privremeni Gloryjev prvak je do prilike u elitnoj svjetskoj kick boksing promociji došao upravo nakon osvajanja pojasa FFC prvaka. Slavlje protiv Briana Douwesa na eventu u Ateni (FFC 22) je označilo povratak Ukrajinca u hrvatsku promociju nakon što je tamo uspješno nastupao u tri navrata 2013. godine. Pojas je obranio na FFC eventu u SAD-u, a nakon toga ga je zgrabio Glory gdje se u samo četiri nastupa etablirao kao jedan od najboljih.

Eyevan Danenberg (Glory):

“Mr. Cool” je još jedan FFC prvak koji je nakon osvajanja pojasa u hrvatskoj promociji završio u elitnom Gloryju. Ovaj neobično visoki velteraš je dominirao u FFC ringu prije nego što mu je na kraj stao Slovenac Samo Petje. No, Nizozemac je u tom trenutku već potpisao ugovor s Gloryjem gdje mu ide jako dobro. U dosadašnjih šest mečeva je ubilježio čak pet pobjeda i trenutačno je 4. velteraš Gloryja.



Napomena: Dakako, ovo nisu svi borci koje su preko FFC ringa stigli do elitnih promocija, no ovo su najočitiji primjeri.

 

Marko Petrak
markopetrak@gmail.com

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI