Kriza UFC-a?

kolumneIZDVOJENA VIJEST 31.08.2012 15:11h Autor:

Dana White

Marko Petrak komentira prvu krizu UFC-a od kada su promociju preuzeli braća Fertitta i Dana White.

A sve je izgledalo tako bajkovito prije samo nekoliko mjeseci… Pregazili su (ili kupili) svu moguću konkurenciju, doveli su sve najveće zvijezde, gotovo da su pokrili sve američke države svojim turnirima, dokopali su se državne televizije FOX i vrlo uspješno su pokorili Južnu Ameriku, Kanadu i Japan.

No, u posljednje se vrijeme priča o krizi, dapače, o ozbiljnim problemima… Brojke prodanih PPV-a su se drastično smanjile, prije nekoliko dana smo vidjeli presedan kada je otkazan UFC 151 u Las Vegasu, Dana White bijesni na kritičare koji tvrde da je najjača svjetska MMA promocija napravila priličan broj propusta u posljednje vrijeme.

Radi li se tek o manjim problemima, takozvanim rupama na inače prilično utabanoj cesti ili UFC-ova budućnost više nije tako svjetla kao što se činilo prije samo nekoliko mjeseci kada se govorilo o globalnoj dominaciji pa čak i preuzimanju palice borilačkih sportova od do sada neprikosnovenog boksa?

Na prvi pogled se čini da UFC zaista nema previše razloga za brigu. Dugoročno gledano radi se i dalje o najbrže rastućoj sportskoj organizaciji na svijetu, poslovanje im je savršeno posloženo, financiranje je neupitno, većina toga je zapravo ideal kako bi jedna MMA promocija trebala funkcionirati. UFC i dalje puno više zarađuje nego što troši, a nema razloga da to tako ne ostane i u budućnosti. Isto je i s popularnošću koja i dalje raste, pogotovo ako govorimo o Europi, J. Americi, Aziji i ostatku svijeta mimo SAD-a.

No, ako malo dublje analiziramo situaciju i zapitamo se od kuda onda kriza, pa makar ona bila mala i kratkoročna, odgovori na koje nailazimo su zapravo vrlo logični. Zaključak je kako je UFC ipak napravio neke poteze koji je teško okarakterizirati kao pogrešne, no vjerojatno su odgovorni za sadašnje stanje. Krenimo redom…

Nisu organizirali borbe koje su trebali

Iako je krilatica Dane Whitea, uz onu poštapalicu "fucking" zbog koje je i dobio nadimak DFW, "we deliver", dojam je da UFC u posljednjih godinu dana ima velikih problema s organizacijom borbi najvećeg kalibra. Na prvom mjestu je, dakako, okršaj Juniora dos Santosa i Alistaira Overeema koji je otkazan zbog pada na doping testu teškaškog izazivača. Kada toliko dugo i sočno najavljujete i nabrijavate mega spektakl kao što je ovaj dvoboj titana, a on se na kraju ne ispuni, morate očekivati razočarenje fanova i onu emotivnu depresiju koja slijedi. Zamislite da su vam roditelji kada ste bili malo dijete, mjesecima obećavali najveću i najslađu čokoladu na svijetu, a onda ste jednog dana shvatili da Milka ipak ne stiže. Svi mi koji volimo borilačke sportove i slobodnu borbu smo u biti i dalje velika djeca, a ovakav otkaz sigurno nije doprinio UFC-ovoj popularnosti.

Dos Santos i Overeem nisu jedini primjer. UFC već više od dvije godine pokušava u isti kavez namamiti Georgesa St. Pierrea i Andersona Silvu. Već neko vrijeme je jasno da niti jedan od ove dvojice nema pravu konkurenciju u svojoj kategoriji, što se i pokazalo u posljednjih nekoliko obrana titula (iznimka je prvi meč Silve i Sonnena) u kojima su potpuno dominirali, pa bi bilo logično fanovima pružiti ono što žele. A to je definitivno međusobni okršaj ove dvije borilačke ikone. Sada, kada se promocija našla u krizi, napokon se ozbiljnije pokreću stvari i u tom pravce te je prilično izvjesno da ćemo ipak gledati GSP-a i Silvu. I to je još jedan pokazatelj da su Dana White i Joe Silva indirektno priznali grešku i sada pokušavaju to ispraviti.

Olako su pustili Lesnara, a propustili dovesti Fedora

Što god iskonski MMA fan mislio o Brocku Lesnaru teško je pobiti činjenicu da se radi o najpopularnijem američkom borcu. Dovoljno je pogledati brojke i vidjeti kakve astronomske PPV cifre prodaje ovaj bivši UFC-ov prvak, da bi shvatili kako je UFC pogriješio kada ga je olako pustio da se vrati u kečerski ring. Istina, UFC se pokušava što više približiti main stream sportu, a udaljiti od pogrešnog stereotipa da se radi u najbolju ruku o showu, a u onu malo nepovoljniju o nasilnicima iza žičane ograde. Ipak, takve stvari ne idu preko noći. Pogotovo s nacijom koja "odvaljuje" na kečere, Nascar auto utrke, a upražnjava kupovinu automatskih puški u super marketu. Američka MMA publika nije obrazovana poput japanske da bi pljeskom nagradila promjenu pozicije na parteru ili neki sofisticirani "sweep", oni vole Lesnara, Liddella i Tima Sylviju. Pa onda im ih treba i dati…

Za razliku od Lesnara, Fedor Emelianenko zaista jest istinska borilačka legenda, a dojam je kako je Dana White otišao malo predaleko u prkošenju kada je u pitanju ovaj MMA majstor. Shvaćamo da su mu se "Vadummy" i ostali Fedorovi "Ludi Rusi" zamjerili bahatim pregovaranjem prije nekoliko godina, no konačni rezultat njegovog kategoričkog potcjenjivanja ovog bivšeg Pride prvaka i heroja za većinu pravih MMA fanova, je poražavajuć upravo za Whitea i cijelu promociju. Fedor je svakom novom ružnom rečenicom koja je na njegov račun stigla od čelnika UFC-a, samo dobio još pokojeg navijača. Čak i sada, kada je u mirovini, Posljednji Imperator uživa nevjerojatnu popularnost te je jasno da bi bio prava blasfemija ne isprobati ga u najjačoj konkurenciji. S obzirom da je White prije nekoliko dana jednom rečenicom dao nagovijestiti kako je UFC sada napokon spreman organizirati dvoboj Lesnara i Fedora, nema sumnje da im je i ovaj propust došao, kako narod kaže, "iz guzice u glavu". Što ima krivo u tome da svojim fanovima daju ono što vole i žele, a da pritom zarade milijune dolara čistog profita i vrate se na pobjednički kolosijek? Ništa, naravno…

U želji da izbjegnu sudbinu boksa…

Sasvim je jasno da UFC posljednje dvije godine pokušava graditi uspjeh oko svoje promocije i samog branda, a izbjegava u nebesa dizati svoje najveće zvijezde i oko njih graditi uspjeh cijelog posla. Razlog je jednostavan, a najbolji primjer je Jon Jones i njegovo "ostavljanje na cjedilu" UFC-a, odnosno odbijanja meča protiv Chalea Sonnena. Da se razumijemo, Jones nije nikoga ostavio na cjedilu nego je kalkulirao i izabrao ono što njemu najviše paše. Učinio je ono što UFC konstantno radi i zbog čega su i polučili ovakav uspjeh – odabrao je opciju s najmanje rizika koja bi mu mogla donijeti najviše profita. UFC pokušava izbjeći ovakve situacije i ne želi krenuti u provaliju koja je zadesila boks. Tko bi želio postati rob ucjenjivanja boraca i njihovih menadžera, kalkuliranja s obranama naslova, izbjegavanja protivnika i ostalim bolestima zbog kojih boks u posljednje vrijeme izaziva podsmijeh javnost. Oni ne žele ovisiti o jednom ili nekoliko boraca, nego baš iz tog razloga žongliraju s 30-tak podjednako popularnih zvijezda, a pod ugovorom drže više od tristo boraca. Tu i tamo najure nekoga zbog neprimjerene izjave ili pada na doping testu kako bi "atmosfera bila našpanana", a nitko ne bi bio siguran neovisno o tome radi li se o bivšem prvaku ili novopridošlici s dvije borbe. Sve to ima smisla i vjerojatno je ispravno, no ipak se negativno odražava na trenutačnu popularnost promocije. Publika ipak voli mega zvijezde poput Cro Copa, Wanderleija Silve, Fedora Emelianenka i Alistaira Overeema. Nažalost, kada su u igri novac, slava i astronomski ego, često je nemoguće izbjeći sindrom razmažene zvijezde ili se ne sukobiti s pohlepnim menadžerima. UFC zato treba pronaći balans, a ako zbog razumljivih razloga ne žele ustoličiti nikakvu službenu rang listu svojih boraca, onda barem trebaju kvalitetan kompromis između borbi koje publika hoće gledati i onih koje daju legitimitet sportu.


Kada svemu ovome dodate epidemiju odustajanja boraca u posljednji trenutak prije same borbe, koja je doslovce opustošila popise mečeva UFC-ovih priredbi u posljednjih godinu dana, probleme sa zakonodavstvom u državi New York koje nikako ne mogu riješiti, kao i zasićenost tržišta brojnošću evenata koja je posljedica ugovora s FOX televizijom, jasno je zašto se potiho govori o prvoj krizi najjače svjetske MMA promocije od kada su posao preuzeli Dana White i braća Fertitta. Ipak, s obzirom da se ovaj trojac podebljan odličnim match makerom Joeom Silvom dokazao kao vrhunski menadžerski tim koji je od propalog posla napravio trenutačno jedan od najvrjednijih sportskih brandova na svijetu, ne treba sumnjati da će se sitnim preinakama ova uigrana ekipa prilagoditi novonastalim okolnostima i vratiti na pravi kolosijek. Nagovještaji prvih promjena su već stigli najavama borbi Andersona Silve i GSP-a, odnosno šuškanjima o mega dvoboju Fedora i Lesnara. Nadamo se da će nastaviti upravo u tom pravcu…

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI