Miočić taktički, tehnički i kondicijski deklasirao Gonzagu, no neke stvari i dalje “cure”…

Autor | 27 | 01 | 2014 16:01 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Stipe Miočić

Autor:
Objavljeno: 27.01.2014 u 16:01

Marko Petrak komentira novu impresivnu pobjedu američko-hrvatskog borca Stipe Miočića u UFC-ovom oktogonu.

Stipe Miočić je proteklog vikenda na UFC-ovoj "FOX" priredbi svladao Gabrijela Gonzagu tako se promoviravši među potencijalne contendere koji će dobiti šansu za osvajanje najvrijednijeg i najprestižnijeg pojasa u ovom sportu. Miočića su na američkoj nacionalnoj televiziji gledali milijuni gledatelja u njegovoj vjerojatno najzrelijoj predstavi do sada, uz onu posljednju protiv Royja Nelsona.

Stipe je slavio jednoglasnom odlukom sudaca u kojoj su dvojica sve tri runde dali njemu, dok je jedan djeljitelj pravde prvu dionicu možda i zasluženo dodijelio Brazilcu. Sve u svemu, Miočić je dobio ono što je htio, odnosno kako on to često zna reći – "najvažnije je ostvariti W", iako je u njegovoj predstavi, ruku na srce, bilo i nekih očitih manjaka koje mora popraviti ako ozbiljno želi konkurirati za naslov. Ono što jako veseli su četiri stvari: sjajna taktika od koje nije odustajao čitav tijek susreta iako je Gonzaga pred kraj bio zreo za dovršetak prije konačnog gonga, odlična fizička prirema kojom se izdvaja među konkurentnim teškašima, granitna brada za koju smo znali i ranije te impresivno hrvanje koje je sigurno uz bok najboljim hrvačima divizije. No, kao što smo već rekli bilo je i nekoliko stvari koje nisu štimale, a koje valja detaljno analizirati…

Ono što zabrinjava, a što smo vidjeli i u nekim prošlim Stipinim mečevima, jest njegova tendencija da prima previše nepotrebnih udaraca. To mu se za sada osvetilo tek u nastupu protiv Stefana Struvea iako je i protiv Del Rosarija bio u velikim problemima zbog neugodnih nožnih tehnika koje nije blokirao. I Gonzaga je krenuo na isti način snažnim low kickovima koje Miočić u prvoj rundi nije nikako branio. Kasnije su ti napadi otupjeli ponajviše radi problema s Gonzaginom fizičkom pripremom. Druga Stipina rupa u ovom dvoboju bio je takozvani "overhand right", odnosno kontra koju je Brazilac konstantno pogađao preko Stipinog prednjeg direkta pogotovo u prvoj rundi. Da Miočić kojim slučajem nema svoju granitnu dalmatinsku bradu, bio bi u više navrata u ozbiljnim problemima. Ovako je sve te udarce jednostavno otresao kao da se nisu niti dogodili. Nažalost, Dos Santos i Velasquez imaju puno razornije ručne tehnike od Gonzage, a Hunt i Overeem pogađaju jače i preciznije od Brazilca. Tako da bi Miočić uoči novog koraka naprijed u svojoj karijeri trebao dodatno poraditi na eskivažama nakon što ispali svoje glavno oružje, odnosno tehnički vrlo dobre boksačke udarce. Radi se vjerojatno o ostatku amaterske boksačke karijere gdje Miočić u mečevima s velikim rukavicama većinu udaraca nije ni osjetio. Nažalost, UFC-ove "pet uncne" rukavice su druga priča i hrvatski teškaš jednostavno mora svesti broj nepotrebno primljenih udaraca na minimum, ako se ponovno ne želi naći na parteru kao protiv Struvea.

Ono što mu je u meču protiv Gonzage išlo u prilog jest i jako loš "cardio" brazilskog majstora BJJ-a. Do sada u karijeri Gonzaga je tek jednom (protiv Brendana Schauba) odradio meč do konačnog sudačnog gonga. Čak 14 puta su njegovi dvoboji bili gotovi već u prvoj rundi što se itekako osjeti. Već pred kraj prve runde Brazilčev "tank" je bio na rezervi, a samom kraju meča je doslovno "disao na škrge". Naravno da je za to zaslužan bio i Miočić koji je visokom frekvencijom precizih udaraca i odličnim kretanjem izbeznumio Gonzagu baš kao i s vrhunskim hrvanjem kojim mu je dao do znanja da ovaj ne može meč preseliti na parter.

Već spomenuto na početku, ali sigurno vrijedno ponovnog isticanja jest i taktičko mentalna Miočićeva priprema za ovaj dvoboj. Stipe unatoč slabijem početku meča nije posustajao, nego je iz akcije u akciju rastao te je postajao sve opasniji i konkretniji. Ono što dodatno veseli jest potpuno pridržavanje zadanog plana do konačnog gonga. Iako je Gonzaga već krajem druge runde vrlo vjerojatno bio spreman za malo žešći napad, a prostor za "juriš" se otvarao i u trećoj rundi kada je fizički potpuno pao, Stipe se vrlo mudro držao zadane taktkike kako bi na koncu uzeo vrijednu pobjedu bez puno riskiranja.

Čitajući komentare nekih stranih portala može se iščitati i da neki nisu previše impresionirani Miočićem, nego većinu zasluga za poraz Gonzage stavljaju samo na njegova leđa i proglašavaju ovaj trijumf posljedicom loše fizičke pripreme Brazilca. Borac je dobar točno onoliko koliko mu njegov protivnik dopušta, tako da Miočiću valja čestitati ne obazirući se previše na Gonzagine probleme s kondicijom. Ne zaboravite da je "Napao" u posljednji šest dvoboja slavio čak pet puta, a da su sve pobjede stigle prekidom. Jedini poraz doživio je od Travisa Brownea i to nakon neupitno nelegalnih udaraca laktom u potiljak koji nisu sankcionirani niti od strane suca, niti kasnije od strane Atletske Komisije.

Možda Miočić u ovom trenutku još nije spreman za Velasqueza ili Dos Santosa, ali je sasvim jasno da bi mu protivnik poput Overeema, Mira, Brownea ili Barnetta bio potpuno po mjeri. Stoga Stipi treba čestitati na očiglednom napretku i na još jednom velikom skalpu u najjačoj konkurenciji svijeta. Mala zamjerka ide jedino na činjenicu da Miočić više ne nosi "kockaste hlačice" ili hrvatski grb na njima što bi sigurno razveselilo desetke tisuća navijača koje ima u domovini svojih roditelja…

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 4.5/5 | 8 glasova |