Netko treba Fedorovim menadžerima objasniti da je rok trajanja Posljednjeg Imperatora u crvenom

kolumneIZDVOJENA VIJEST 30.03.2012 09:20h Autor:

Fedor Emelianenko i Brock Lesnar (foto montaža)

Marko Petrak komentira trakavicu “Fedor u UFC-u” koja traje duže od bilo kojeg nogometnog transfera u povijesti.

Ako ste nogometni fan ili možda sam povremeno pratite taj loptački sport, onda vas vjerojatno svakog zimskog i ljetnog prelaznog roka iritiraju desetine, pa čak i stotine vijesti o navodnim transferima poznatih nogometaša u velike klubove. Tada je najčešća riječ pripadnika sedme sile “navodno”, a najčešći izvor vijesti je “netko blizak klubu” tko je obično anoniman. Špekulira se milijunskim iznosima, citira menadžere i trenere, vrlo često tekstovi završavaju s “gotova star”, a gotovo se uvijek radi tek o patki kojom se pune novinski stupci, ali i dezinformacijama koje su puštene kako bi se digla cijena nekim nogometnim eksponatima.

MMA nije nogomet unatoč velikoj popularnosti koju ovaj mladi sport već sada uživa i brzini kojom eksponencijalno raste u čitavom svijetu. Gotovo sigurno nikada niti neće dostići njegovu popularnosti. No, sapunica pod naslovom “Fedor u UFC-u” traje duže od bilo kojeg nogometnog transfera, a vjerojatno je dozlogrdila svakom pravom fanu slobodne borbe. Manje od iritantnih vijesti u kojima ima više ili manje istine i koje bi nas trebale “rajcati” dok maštamo da će Posljednji Imperator napokon obući rukavice s logotipom UFC-a, podsvjesno smeta činjenica da Fedorovo vrijeme polako, ali sigurno prolazi.

Iako o njegovoj ljudskoj superiornosti svjedoče fotografije na kojima “armbarira” boga, Rus još uvijek nije našao napitak kojim bi obrnuo tijek vremena i koji bi ga ponovno učinio mladićem. Fedor je samo dvije godine mlađi od svog velikog rivala Mirka Filipovića, no za razliku od Dana Hendersona, koji prkosi biološkom satu ili Randyju Couturea koji je svojim stilom i besprijekornim životom uspijevao i u četrdesetima biti konkurentan i osvajati UFC pojaseve, Fedora je posljednjih godina vidno načeo zub vremena. Nema tu više one eksplozivnosti kojom je doslovce razbacivao protivnike po japanskom ringu, a niti njegova snaga se više ne doima s nekog drugog planeta sada kada se suočio s modernim 115 kilograma teškim gladijatorima. Ispred Posljednjeg Imperatora je posljednji vlak koji može uhvatiti jedino ako se dobrano zašprinta. Naravno, ovo sve vrijedi u slučaju da Rus zaista želi još jednom sjesti (barem pokušati) na svjetski MMA tron i pljunuti Dani Whiteu u lice. Kakva bi to bila slatka pobjeda protiv čovjeka koji je toliko puto obezvrijedio neosporna postignuća vjerojatno najpopularnijeg borca slobodnim stilom u povijesti.

No, čelnik UFC-a je vrlo mudar biznismen koji shvaća da mu je vrijeme u ovom “dealu” najveći saveznik. Svoju poslovnu sposobnost je već dokazao time što je i bez velikog Fedora uspio izgraditi MMA carstvo bez premca na kugli zemaljskoj, a dodatna mu je satisfakcija što su Fedorovi menadžeri od bahatih “baja” koji su odbijali milijune dolara, spali na jeftino nuđenje preko ruskih portala. Ipak, White je toliko uspješan upravo iz razloga što se ne zadovoljava malim ili srednjim stvarima. On ne voli mediokritete, on uvijek hoće sve. Upravo je ovdje šansa svakog pravog MMA fana koji želi napokon vidjeti Posljednjeg Imperatora tamo gdje pripada, a to sigurno nije indijski SFL ili propali Dream. To je UFC-ov kavez. White bi dovođenjem Fedora mogao izaći pred novinare u svom najboljem odijelu, svježe obrijane glave i poručiti: “Jebeno sam vam isporučio sve. Doveli smo vam i jebenog Fedora.” I on sam gotovo sigurno sanja o ovom danu, a govor je negdje već spreman u ladici. White sigurno sanja i o još nečemu – o tome da “starog” Fedora pregazi konkurencija i da cijelom svijetu može po tko zna koji put poručiti “I fucking told you so”. Ništa mu slađe ne bi bilo nego da ga premlate kao u posljednja tri Strikeforce meča i da mu još jednom može spičiti otkaz. Ovaj put u svojoj kući.

No, sve ovo je prilično logično i očekivano. Ono što je teško za shvatiti jest (ne)logika Fedorovih menadžera u M-1 Globalu. Ne treba biti ništa mudriji od Ave Karabatić da bi se shvatilo da Emelianenka vodi hrpa vrlo pohlepnih slijepaca. Pitanje je imaju li ti kratkovidni slijepci dovoljno pameti da bi shvatili kako robi koju pokušavaju “uvaliti” opasno ističe rok trajanja. Fedorovu cijenu u ovom trenutku ne bi dignulo niti deset uzastopnih pobjeda protiv Monsona, Ishiija i sličnih osrednjih imena koje su, usputno rečeno, solidno odradila svoj posao. Digla su Rusa iz ponora poraza i vratile ga u život i na tržište. Razlog je taj što je UFC monopolist i jednostavno nema nikakvu konkurenciju. Oni diktiraju cijenu i oni diktiraju uvjete. Oni su, jednom riječju, bogovi svjetske slobodne borbe.

I na kraju ne smijemo zaboraviti jednu malu sitnicu – milijune dolara koje UFC zaista može zaraditi dovođenjem Fedora. Tu su njegovi menadžeri u pravu. Dos Santos i Velasquez su vjerojatno trenutačni svjetski vrh, no američka javnost i dalje pada na kečere poput Lesnara ili kombinaciju bodibilderskog izgleda i borilačke kvalitete koju posjeduje Overeem. Potpisivanjem ugovora s FOX-om, UFC-ove PPV brojke su u značajnom padu, no nema sumnje da bi dvoboji Fedor vs. Lesnar (uz uskrsnuće Lesnara), Fedor vs. Velasquez, Fedor vs. Overeem ili Fedor vs. Dos Santos probili sve rekorde gledanosti i donijeli promociji i na desetke milijuna čiste zarade. To je uz Whiteov ego, najveći adut svakog fana koji napokon želi čuti kako Bruce Buffer izgovara: “Former Pride Champion, The Last Emperor…”

Marko Petrak

marko.petrak@fightchannel.com 

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI