Nevjerojatne priče Hunta i Werduma: Zašto ovaj vikend niti jedan MMA fan neće spavati!

Autor | 13 | 11 | 2014 12:18 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Mark Hunt i Fabricio Werdum

Autor:
Objavljeno: 13.11.2014 u 12:18

Dana White je nekoliko puta "pojeo vlastite riječi". Rekao je kako se žene nikada neće natjecati u oktogonu pa mu je danas Ronda Rousey najveća zvijezda i prodaje najviše PPV-a. Za nekoliko boraca je rekao da se više nikada neće vratiti u UFC pa je i s njima zakopao ratnu sjekiru te su ponovno bili među elitom. 2011. je Marku Huntu ponudio isplatu ugovora bez ulaska u borilište kako "debeljko"ne bi osramotio njegovu promociju. Vjerojatno niti u najluđem snu nije mogao zamisliti da će se tri godine kasnije Mark Hunt boriti za naslov prvaka u kraljevskoj diviziji. Ipak, čudo se dogodilo, a ludi snovi se nekada ostvaruju…

Ovaj članak nije još jedna oda Super Samoancu, ovaj članak je zapravo ukazivanje da je dvoboj Hunta i Werduma za naslov UFC prvaka narednog vikenda uistinu nešto posebno i nesvakidašnje za najkvalitetniju svjetsku MMA promociju. UFC 180 u Mexico Cityju je bez sumnje jedan od evenata koji svaki pravi borilački fan ne smije propustiti jer će se te večeri ispisati povijest. Ako Werdum postane prvak, nešto manje neobična, ako to bude Mark Hunt, neki će reći da se dogodilo najveće čudo u povijesti ovog sporta. Evo zašto…

Počnimo od Werduma…jednog od najboljih "jitsera" općenito kada govorimo o MMA borcima. Ovaj višestruki svjetski BJJ prvak i ovajač prestižnog ADCC-a je u MMA vodama još od davne 2002. No, njegov pravi uspon je započeo dolaskom u Zagreb zbog angažmana od strane Mirka Cro Copa. Filipović je tada još uvijek bio novak u MMA-ju te je Werdum izabran kao osoba koja će ga naučiti svim tajnama borbe na parteru. Brazilac se vrlo brzo snašao u hrvatskoj metropoli te je stan dijelio s još jednim UFC borcem, a tada Cro Copovim sparing partnerom – Igorom Pokrajcem. Suradnja s Filipovićem je bila vrlo uspješna; talentirani Cro Cop je vrlo brzo svladao ponuđeno znanje, no Werdumov napredak u stojci i nije bio tako impresivan. Sjetimo se njegovih prvih nastupa u Prideu kada je ulazio u kimonu sa zašivkom "Cro Cop team" na reveru… u stojci je doslovce izgledao kao početnik, a jedina šansa za pobjedu bila mu je srušiti protivnika na pod i završiti ga prisiljavanjem na predaju. I takav je uspijevao pobjeđivati Alexandera Emelianenka, Toma Eriksona, Romana Zentsova ili Alistaira Overeema. No, realno, nitko tada nije vjerovao da će Werdum jednog dana pucati na mjesto najboljeg borca na svijetu. I početak UFC karijere, gdje je stigao 2007., nije bio brilijantan; svladao ga je bivši prvak Andrei Arlovski u debitantskom nastupu. Tada je do izražaja došla Werdumova upornost, mentalna snaga, ali i kvaliteta da svaki put kada uđe u borilište izgleda sve bolje i bolje. Nanizao je Gonzagu i Veru i to tehničkim nokautima, što je za njega bila prava revolucija, te je ispred njega bio okršaj s tada tek velikom nadom – Juniorom dos Santosom. I u pozadini priče je bilo zanimljivo. Ohrabren dobrim nastupima, Werdum je od Dane Whitea zahtjevao znatno veći novac što je predsjednik UFC-a glatko odbio. Samo se čekalo da Werdum izgubi kako bi ga mogli škartirati. To se i dogodilo. Pale su i neke teške riječi i optužbe, Werdum je svesrdno reklamirao svog novog poslodavca, odnosno Strikeforce, a UFC mu je tada bio neprijatelj…

Tada je ponovno do izražaja došla njegova kvaliteta da se poput mačke "uvijek dočeka na sve četiri". U Strikeforceu je nanizao Kylea i Big Foot Silvu, a onda je uslijedio najveći šok u povijesti ovog sporta – Werdum je postao prvi čovjek koji je legitimno svladao najvećeg ikada, Fedora Emelianenka. Legendarni "trokut" u koji je namamio Fedora postao je najgledaniji MMA potez ikada, a Brazilac je prvi put pokazao da je sposoban i za najveće stvari. Od tada pa sve do danas je imao tek jednu crnu mrlju u karijeri – poraz od Alistaira Overeema u svom posljednjem nastupu za Strikeforce. Radilo se o blijedom izdanju koje doslovce treba gurnuti pod tepih.

Ipak, njegove daleko najbolje predstave su uslijedile nakon povratka u UFC 2012. U elitnoj je promociji ponizio Nelsona, prebio Russowa, završio Nogueiru i u ključnom dvoboju svladao Travisa Brownea. Sve pobjede su bile neobično impresivne, a Brazilac je pokazao i dokazao da više nije samo majstor partera, on je danas kompletan borac s opasnim udaračkim kvalitetama sposoban uzeti UFC pojas. Tome u prilog idu i kladionice koje su mu dale znatnu prednost pred Markom Huntom narednog vikenda.

Huntova priča je još spektakularnija, a o njezinom najvažnijem segmentu smo nešto rekli već u uvodu. "Super Samoanac" se proslavio 2001. kada je kao potpuni "underdog" osvojio najprestižnije kick boksing natjecanje na svijetu – K-1 WGP. Oni koji malo bolje prate znaju da je Hunt stigao do ovog podviga nakon samo par godina bavljenja kick boksingom. Prije toga je porazbacao nekoliko redara u noćnom klubu pa su mu sugerirali da svoj kratak fitilj ipak ispuše u dvorani, a ne u lokalnim barovima. U MMA-u se ipak vrtio veći novac stoga nije začudilo da je poput Filipovića vrlo brzo krenuo u mješovitu borbu. Nakon lošeg početka Pride karijere i poraza od Yoshide, talentirani je Hunt nanizao pet impresivnih pobjeda uključujući slavlja protiv Wanderleija Silve i Mirka Filipovića. Tada se već govorilo da je Hunt sljedeća velika stvar u MMA-ju i potencijalna prijetnja čak i Fedoru. No, Novozelanđanin je poznati "kampanjac" koji ne voli trenirati kada ne treba, a više od svega voli mnogo jesti. Od tuda i njegova kurpulentna linija netipična za profesionalne borce. U narednih pet mečeva u Japanu je ubilježio i isto toliko poraza prekidom. Sam je priznao da se više fokusirao na zabavu, hranu i izlaske, a manje na redovite treninge. Redom su ga glatko pobjeđivali Barnett, Fedor, Overeem, Manhoef i Mousasi. U tom se trenutku činilo da je Mark Hunt prošlost. Tome u prilog je išla i propast japanske MMA scene i kupovina Pridea od strane UFC-a. Opće je poznata priča da je UFC kupovinom Pridea otkupio i sve važeće ugovore s borcima, a time i onaj Huntov.

No uslijedio je šok. Dana White nije želio imati u najblaže rečeno "kurpulentnog" teškaša s takvim negativnim nizom u svom elitnom kavezu. Ponudio mu je isplatu ukupnog ugovora samo da se nikada ne pojavi u UFC-u. Hunt je to glatko odbio krenuvši "all in". Da je možda trebao prihvatiti ponuđeno, vjerojatno je pomislio nakon ekspresnog poraza od anonimnog brbljavca Seana McCorklea u svom UFC debiju. Nešto više od minute trebalo je Amerikancu da mu zada i šesti poraz u nizu i gurne ga u provaliju boraca s najgorim scoreom u povijesti UFC-a. Ipak, Hunt nije odustajao, stisnuo je jače nego ikada, dodatno je napredovao, a tri godine kasnije on je kandidat za UFC pojas. Kako? Tako što je nokautirao Tuchscherera, Konga, Struvea i Nelsona, a pružio nezaboravne partije protiv Dos Santosa i Big Foot Silve. Ako je netko zaradio svoju priliku, onda je to bez ikakve sumnje "Super Samoanac" Mark Hunt. U slučaju da postane UFC prvak ove subote, Mark Hunt će se pobrinuti za najveće iznenađenje u povijesti UFC-a. To je neoboriva činjenica!

Ove dvije priče, dva različita borca, iz različitih dijelova svijeta s potencijalno istim završetkom su zasigurno dovoljan motiv da ove subote ne spavate. Nitko tko je pravi MMA fan neće propustiti navinuti budilicu i upaliti Fight Channel da bi svjedočio povijesti. Jer se u Mexico Cityju zaista piše nevjerojatna povijest američke profesionalne MMA promocije!

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 4/5 | 20 glasova |