Odlazak Petera Aertsa u mirovinu: S razlogom su ga zvali “Gospodin K-1” (VIDEO)

Autor | 12 | 06 | 2015 18:37 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Peter Aerts

Autor:
Objavljeno: 12.06.2015 u 18:37

Nakon 28 godina profesionalne karijere i 141 službeno odrađenog meča, rukavice o klin je okačio Peter Aerts, nizozemski sportaš koji je nosio nadimak "Gospodin K-1". I uistinu, ne postoji osoba koja bi to ime nosila opravdanije, ponosnije i dokazanije nego što je to ovaj drvosječa iz Eindhovena.

Ovakav tekst, gdje je potrebno oprostiti se s jednim od najvećih u povijesti sporta koji svi toliko volimo i pratimo, najteže je započeti. A Peter Aerts je uistinu legenda, koji je predstavljao ovaj sport od samih početaka njegovog medijskog uspona, krajem 80-ih, pa do današnjeg dana, odnosno 19. listopada prošle godine, kad je odradio svoj posljednji meč. Šteta što to nije bio službeni oproštaj jer mu protivnik nije mogao biti bolji, Ernesto Hoost, borac s kojim je rame uz rame prošao mnoge ratove u ringu, kako međusobne, tako i protiv drugih najboljih boraca svijeta.

A sve je počelo u Utrechtu, u ožujku 1987. godine, kad je u ring ušao talentirani štićenik Miki Benazzouza. Peter Aerts je imao 16 i pol godina te je slavio u svom prvog meču i započeo karijeru koja će trajati 28 godina. Prva stepenica onog što će postati kultni kickboxing okršaj dogodila se u studenom 1988. Tad friško punoljetni Aerts se sastao s već poznatijim Ernestom Hoostom te doživio prvi poraz u karijeri. Poraz za kojeg je kasnije rekao da mu je zapravo otvorio oči.

1992. bila je važna godina. Godina u kojoj je Lumberjack zakoračio na japansko tlo, a zemlja izlazećeg sunca je tad pokušavala progurati sport kroz K-1 organizaciju, koja je bivala sve popularnija. Aerts je, kombinirajući borbe u Nizozemskoj i Japanu izborio svoj prvi Grand Prix, godinu kasnije, no tamo ga je ponovno čekao Hoost te novi poraz, već u prvom krugu završnog turnira. No, godinu kasnije, na Hoosta nije naletio, a van Endonk, Patrick Smith te Masaaki Satake bili su žrtve na putu do prvog Peterovog K-1 naslova. 24-godišnji Nizozemac tog je trenutka postao veliko ime te obožavan u Japanu, a takav je ostao do kraja svoje karijere. Štoviše, popularnost je sve više rasla.

Nagodinu je taj naslov obranio, i to u velikoj drami. Prošao je prvu prepreku da bi u polufinalu sreo starog poznanika, Ernesta Hoosta. Nakon tri runde nije bilo pobjednika te se ušlo u četvrtu, gdje je Aerts slavio, prvi put savladavši Hoosta te tako skinuvši veliku mentalnu barijeru. Pun samopouzdanja, Jeromea Le Bannera je u finalu završio već sredinom prve runde i druga titula je bila tu.

Iduću godinu nije taj naslov uspio obraniti, a obilježila su je čak tri poraza prekidom od Mikea Bernarda, jedan upravo na K-1 turniru. 1997. ga je zaustavio njegov veliki prijatelj Andy Hug u polufinalu, nakon što je u prvom krugu prošao Bernarda. No, 1998. ponovno je na tronu. Godinu je otvorio novom pobjedom nad Hoostom, a na K-1 finalu je prvo u polufinalu savladao Bernarda, da bi u finalu nokautirao Huga u prvoj rundi.

To je, tad 28-godišnjem Peteru, bila posljednja K-1 titula koju je uspio osvojiti, iako je i idućih 15 godina bio član najužeg svjetskog vrha, a čak tri puta je dolazio do finala Grand Prixa. 2006. i 2007. bolji od njega bio je Semmy Schilt, 2010. godine, kad je napokon prošao Schilta, u finalu je bolji bio Alistair Overeem. 40-godišnjem Aertsu to je bio posljednji K-1 nastup, nakon čega je nastavio svoju karijeru u Gloryu.

Nadimak "Gospodin K-1" dobio je s razlogom, kao borac koji je nastupio na uvjerljivo najviše evenata japanske organizacije u povijesti. Od 1993. do 2010. godine, propustio je samo jedno Grand Prix finale, i to 2009. godine, ali je nastupio na istom eventu, savladavši Gokhana Sakia te tako osvojivši K-1 teškaški pojas, uveden upravo za tu priliku. 

Posljednje godine karijere ipak nije bio toliko uspješan. Zapravo, posljednji veliki meč imao je u prosincu 2013. godine, kad je podijeljenom odlukom poražen od Glory prvaka, Ricca Verhoevena. Bio je to meč vjerojatno najvećeg kickboksača svih vremena te prvaka novog vremena. Borca koji je godinama oduševljavao svojom tehnikom protiv borca čiju tehniku danas zovu savršenom. Dogodilo se to u Tokiju i trebala je to biti posljednja Peterova borba. Rico Verhoeven rodio je godinu i pol dana nakon Aertsovog prvog profesionalnog meča.

Do kraja se još jednom vratio, no bez uspjeha. Jednu je borbu odradio bez pobjednika, nakon toga je uslijedio poraz od Freddya Kemaya te već spomenut meč s Hoostom. Odradili su tri dvominutne runde, nakon kojih je Hoost slavio te došao do 4-2 u njihovim međusobnim mečevima.

Teško je nabrojati s kim se Aerts sve borio u svojoj karijeri, no pokušat ćemo nabrojati njegov skor protiv najvećih imena ovog sporta.

Ernesto Hoost: 2-4
Mike Bernardo: 3-3
Mirko Filipović: 0-1
Semmy Schilt: 3-2
Remy Bonjasky: 1-0
Andy Hug: 2-2
Sam Greco: 2-0
Ray Sefo: 2-1
Jerome Le Banner: 3-1

Karijeru završava sa skorom 105-34-2, uz 79 pobjeda nokautom. S razlogom odlazi kao jedan od najvećih i svaka mu čast i hvala na svemu što je napravio za ovaj sport, koji toliko volimo.

Mario Katušić
mariokatusic.os@gmail.com

Oznake | | | | |
OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 5/5 | 9 glasova |