Kolumna: Tko su meni najdraži MMA borci u povijesti sporta?

Autor | 19 | 12 | 2013 12:30 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Ilustracija

Autor:
Objavljeno: 19.12.2013 u 12:30

Marko Petrak komentira njemu najdraže MMA borce u  povijesti slobodne borbe.

Osim mnogih pohvala i jednako brojnih (možda malo manje brojnih) kritika vezanih uz Fight Channel, Final Fight i Fight Site,najčešće pitanje koje dobivam u svoj mail/FB inbox jest ono vezano uz moje najdraže borce. Tko su MMA i kick boks borci koje najviše cijenim? Koja su to imena koja su mi prirasla srcu i zbog čega?

S obzirom da ove godine neću sumirati godinu iza nas jer smatram da je bilo previše vrhunskih događanja da bi stali u jednu, dvije ili čak tri kolumne, odlučio sam napraviti TOP 10 meni najdražih MMA i kick boks boraca svih vremena.

Odmah na startu napominjem da se ovdje ne radi o najkvalitetnijim, nego o meni najdražim borcima koje jednostavno volim zbog ovog ili onog razloga koji ću vrlo rado objasniti. Stoga, izbor je itekako subjektivan, a nikako objektivan. Krenimo s MMA-jom.

TOP 10 MMA

Nick Diaz

Jedan je Nick Diaz. Zašto? Zato što čovjek nikada u karijeri nije pružio dosadan meč i zato što doslovno živi ovaj sport zajedno sa svojim bratom Nateom. Zato što na jedinstven, vrlo učinkovit način primjenjuje BJJ u slobodnoj borbi, a njegov boks, iako na prvi pogled pomalo nezgrapan, je zapravo toliko ubojit da će od vašeg lica, ako mu to dopustite, ekspresno izmodelirati faširano meso. Kada bi Diaz hrvački bio barem približno kvalitetan kao u preostala dva segmenta slobodne borbe, mislim da bi ovaj štićenik Cesara Gracieja bio najbolji velteraš svijeta.

Mnogi ga ne vole radi njegove osebujne osobnosti, no Diaz iako prgav i nekad neprimjeren, nije negativna osoba u ovom poslu. On samo ne voli ljude i to se ne trudi sakriti…

Mirko "Cro Cop" Filipović

Razlog je jednostavan; upravo je Cro Cop je zaslužan što sam se uopće krenuo baviti ovim poslom i što sam u tolikoj mjeri zavolio borilačke sportove. "Desna noga bolnica, lijeva groblje" je rečenica koja najbolje opisuje Filipovićevu ubojitost u njegovim najboljim danima. Cro Copove mečeve sam uvijek proživljavao vrlo osobno, emotivno, može se reći čak i pretjerano stresno. No, Filipović je to zaslužio svojim neospornim borilačkim kvalitetama koje su ga i promovirale u jednog od najvećih udarača koji su ikada hodali ovim planetom.

Posebno mi je drago bilo što je Cro Cop u Zagrebu osvojio K-1 WGP pojas i tako zaokružio ionako impresivnu karijeru.

Mark Hunt

Životna priča Marka Hunta je toliko nevjerojatna da vam se ovaj "Super Samoanac" mora uvući pod kožu, ako iole padate na "happy endove". Za one koji nisu baš pratili njegovu karijeru, evo kratkog podsjetnika. Novozelanđanin, tada još uvijek potpuni anonimac, je jednom prilikom u "beach baru" prebio nekolicinu gostiju i redara pa su ga ovi potonji odlučili pozvati na trening i regrutirati u svoje redove. Par godina kasnije, nevjerojatni udarač je postao K-1 WGP šampion ispisavši povijest. No, niti to nije najnevjerojatniji dio priče.

Nakon prelaska u slobodnu borbu i impresivnog početka karijere (slavlja protiv Cro Copa i Wanderleija Silve) Hunt je zapao u veliku krizu, baš kao i legendarna propala promocija Pride. Kupovinom Pridea Whiteu su pripali i svi ugovori boraca, no s obzirom na loše rezultate, UFC je Huntu odlučio ponuditi punu isplatu ugovora bez da ikada uđe u oktogon. Nisu se htjeli brukati ovim debeljkom. Ali Hunt kakav jest, prgav i samouvjeren, je takvu ponudu glatko odbio i odlučio je isprobati svoje kvalitete i u najjačoj konkurenciji svijeta. Odlučio je mnogo toga staviti na kocku…Tri godine kasnije, Hunt je jedan od najboljih teškaša svijeta pred kojim su pali Rothwell, Kongo, Struve, a nedavno je pružio možda i najbolji obračun u povijesti teške kategorije protiv Antonia "Big Foot" Silve. I to sve u 40. godini života.

Na kraju samo mogu parafrazirati legendarnu Lenne Hardt: Maaaaaarrrrrk Hantoooooo!

Antonio Rodrigo "Minotauro" Nogueira

Za "Big Noga" sam navijao još dok sam bio klinac budeći se u subotu ujutro radi prijenosa legendarnog Pridea. Jedini meč u kojem sam navijao protiv ovog majstora BJJ-a je bio onaj protiv Cro Copa kada je hrvatskog asa "armbarirao" u drugoj rundi nakon nevjerojatnih batina koje je preživio u prvoj. Upravo to i jest razlog zbog kojeg toliko cijenim Brazilca. On je bez konkurencije najžilaviji borac koji se pojavio na MMA sceni, a količina batina koju je mogao apsorbirati i na kraju zadaviti/armbarirati svoje protivnike je naprosto nadrealna. Sjetite se samo meča protiv Boba Sappa (tada je Sapp bio respektabilan protivnik) i Sodome i Gomore koju je morao proći da bi na kraju pobijedio.

I njegova životna priča je jednako zanimljiva kao i Huntova. Većeg od braće Nogueira je još kao klinca doslovce pregazio kamion. Nakon četiri dana kome, gubitka jednog rebra i dijela jetre, Big Nog je preživio, no liječnici su bili uvjereni da nikada neće trčati, a kamoli se profesionalno baviti vjerojatno najtežim sportom na svijetu. No, "Minotauro" je imao neke druge planove i nije se previše osvrtao na liječničke prognoze. Postao je prvak Pridea, finalist Prideovog Grand Prixa i šampion UFC-a. Nije loše za jednom otpisanog dječaka.

Iako ga je vrijeme vidljivo načelo, Antonio Rodrigo Minoutauro Nogueira je i danas član najjače svjetske MMA promocije gdje prkosi vremenu i krupan je zalogaj za sve mlade lavove.

Kazushi Sakuraba

Naprosto legenda koja je svijetu dokazala da manji i fizički inferiorniji borci mogu svladati mnogo veće i snažnije protivnike svojom požrtvovnošću i vrhunskom tehnikom. Sakuraba je i prvi borac koji je uspješno stao na kraj braći Gracie. Nakon što je redom svladao Roylera Gracieja, Royca Gracieja, Renza Gracieja i Ryana Gracieja, Japanac je dobio nadimak "Gracie Hunter". No, legendarni Brazilci nisu jedini veliki protivnici čije skalpove drži u svojoj vitrini. "Saku" je u karijeri uspio pobijediti Carlosa Newtona, Vitora Belforta, Quintona Jacksona, Kevina Randlemana i Kena Shamrocka.

Da se borio samo u svojoj prirodnoj kategoriji (velter ili eventualno srednja), smatram da bi njegovi rezultati bili višestruko bolji, a da mu gotovo u svjetskim razmjerima, u to doba, ne bi bilo premca. No, iovako će legendarni "Sakuraba" uvijek imati veliko mjesto u srcima svih pravih MMA fanova.

BJ Penn

BJ Penn je u samo tri godine treniranja BJJ-a (1997-2000) postao crni pojas, a nekoliko tjedana kasnije (2000) se u povijesne knjige upisao kao prvi "nebrazilac" koji je osvojio Svjetsko prvenstvo u BJJ-u u konkurenciji crnih pojaseva. Godinu dana kasnije (2001) je već dio UFC-a, a već 2004. je postao šampion danas najveće svjetske MMA promocije. Jedan je od tek dvojice boraca u povijesti UFC-a koji su osvajali pojaseve u dvije različite težinske kategorije, a mnogi ga smatraju najvećim od najvećih kada se govori o diviziji do 70 kilograma. Zbog svega ovoga nadimak BJ Penna je jednostavno "The Prodigy" ili "Čudo".

Ono što posebno cijenim kod ovog Havajčanina jest prirodna ishrana i inzistiranje na "čišćenju" scene od dopinga, steroida i ostalih nedopuštenih sredstava. Penn je jedan od rijetkih boraca koji su izjavili kako u životu u svoje tijelo nikada nisu unijeli nešto "nezakonito", ali za razliku od ostalih 99%, njemu zaista vjerujem.

Nažalost, lutanja po kategorijama koje mu nisu primjerene i evolucija sporta koju na kraju nije dovoljno kvalitetno ispratio, lišili su ga nekih uspjeha koje je realno možda zaslužio. Neovisno o tome, BJ Penn je jedan od najvećih MMA boraca svih vremena.

Joe Lauzon

Možda ste se zapitali što u ovom gore uglednom društvu radi Joe "J-Lau" Lauzon? Objašnjenje je jednostavno: čovjek je vlasnik rekorda u broju FOTN bonusa u povijesti UFC-a što ga sigurno čini najatraktivnijim borcem u najjačoj svjetskoj konkurenciji. Čak 12 puta (baš kao i Anderson Silva) zaslužio je sočan novčani iznos jer je impresionirao svojim izvedbama. Njegova tajna je jednostavna; Lauzona ne zanima samo pobjeda, njega zanima kako što efektnije i atraktivnije završiti svoje protivnike. Ako ima milimetar prostora za neki submission ili KO, on će to pokušati iskoristiti i dvoboj privesti kraju na najbolji mogući način.

Ako ste ikada slušali neki intervju Joea Lauzona, onda ste sigurno zaključili da se radi o vrlo inteligentnom mladiću s fakultetskom diplomom iz računarstva i riječnikom kojeg se ne bi posramjeo bilo koji intelektualac. To je uostalom i jedan od razloga zbog kojeg Amerikanac svoje mečeve vrlo kvalitetno taktički priprema i što je obično jedan korak ispred svog protivnika.

Nadam se da će jednom u karijeri stići do šanse za naslov prvaka jer je tako atraktivan borac to zaslužio.

Fedor Emelianenko

Nate Diaz

Mauricio "Shogun" Rua

Marko Petrak

Uskoro slijedi TOP 10 kick boks >

OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 4.6/5 | 9 glasova |