Taktička analiza: Miočić se previše opustio i tako dozvolio Cormieru da ga uvuče u svoju igru

kolumneIZDVOJENA VIJEST 08.07.2018 23:03h Autor:

Daniel Cormier i Stipe Miočić

Razloge poraza Stipe Miočića od Daniela Cormiera ne moramo tražiti daleko. Ključ svega bila je taktika. I to nikako ne znači da je ona Stipe Miočića bila katastrofalno loša ili nešto slično tome. Presudilo je to što je Daniel Cormier imao bolju te što ju je u potpunosti uspio provesti u djelo.

Stipe Miočić nakon borbe je rekao kako neće tražiti nikakve izlike za poraz, kako je Daniel Cormier novi UFC prvak jer je ovog dana bio bolji borac. I tu je odlučio zaustaviti cijelu priču. Možda Stipe uistinu tako razmišlja, no daleko od toga da on nije nešto mogao promijeniti u cijelom pristupu te da bi to možda na kraju dovelo do toga da Bruce Buffer kaže “and still”, kao što smo se kroz ovo svo vrijeme nadali. To ne znači da će ovaj tekst donijeti objašnjenje situacije u kojoj bi sve bilo drugačije, uostalom ovo je samo analiza. Bilo bi nepošteno i apsolutno nekorektno tvrditi da bi Stipe pobijedio da je napravio ono što će se navesti u ovom tekstu. Niti sebe smatram stručnjakom koji ima referencu tako nešto tvrditi. Ali, neka stvari se ipak moraju spomenuti. Reći da je Daniel Cormier bio bolji borac je potpuno u redu i ispravno, uostalom tako je i bilo. No, svakako vrijedi analizirati razloge zašto je on bio bolji. Oni svakako postoje i zapravo su ono što je presudilo borbu.

Za početak treba prokomentirati taktiku kojom su Miočić i Cormier ušli u ovu borbu. Kod Miočića je ona jednaka kao u četiri od posljednjih pet borbi, odnosno od borbe protiv Arlovskog do one protiv Ngannoua. Jedini put kada se nije tako borio bilo je protiv Ngannoua, a to je taktički bila svakako njegova najzrelija i najbolja izvedba u karijeri. Ovdje je ponovno ušao otvoreno, s ciljem da preuzme sredinu kaveza te da drži ritam borbe kroz kvalitetnu selekciju svojih udaraca, sve dok ne dođe prilika za plasirati seriju ili čak pojedinačni udarac koji završava borbu. Cormier je s druge strane krenuo slično kao u borbe protiv Volkana Oezdemira ili oba puta protiv Anthonya Johnsona. Dozvolio je protivniku inicijativu, svjesno je primio neke udarce, da bi zapravo doveo do toga da se protivnik opusti te da na taj način dođe u priliku odvesti ga tamo gdje njemu odgovara. Nije to prvi puta viđeno od Cormiera, ali realno je teško tako što pročitati, posebno kada borac u ritmu borbe osjeti da je u prednosti i kada sam sebi stvori dojam da je dominantan. A Stipe Miočić je prve tri minute borbe uistinu tako izgledao. Uostalom, Cormier je zavarao i sve nas, djelovalo nam je kao da Stipe ovo ima i da bi još jednog protivnika mogao završiti u prvoj rundi.

I upravo tu leži glavni razlog onoga što se dogodilo u ovoj borbi. Stipe je stvarno izgledao sjajno. Sve što je radio je prolazilo, bilo da su udarci, bilo da je rušenje ili kontrola uz ogradu kaveza, gdje je pokazao i koliko opaka koljena može pogoditi kada za to dobije priliku. Ritam borbe je bio upravo takav kakav mu odgovara, a jedino čime je Cormier impresionirao prvih dvije i pol minute bila je brada. Naime, DC je primio određeni broj snažnih udaraca, no sve ih je junački progutao, odnosno niti u jednom slučaju nije se dobio dojam da je možda uzdrman ili izbačen iz balansa. Time je Cormier uspio dovesti borbu tamo gdje se nadao te odakle je uostalom najavio da će izvući svoju priliku za završiti borbu. Miočić je postao izuzetno opušten i previše uvjeren u to da borbu ima pod svojom kontrolom, odnosno da protiv sebe ima borca koji mu ne može parirati. A ustvari je protiv sebe imao pravog lisca, jednog od najinteligentnijih i taktički najpotkovanijih boraca. Borca koji je sam za sebe izborio priliku da mu Stipe Miočić nešto ponudi, a onda je to ponuđeno drage volje uzeo. Uzeo je bradu Stipe Miočića, a nakon toga i njegov pojas prvaka. I to kroz, kao što je gore navedeno, savršeno provedenu taktiku i to već samu po sebi odličnu taktiku.

Uostalom, secirati ćemo ovu borbu od njenog samog početka, uz vremensko navođenje trenutaka u kojima se nešto važno dogodilo. Prvih pola minute upućenog udarca nije bilo, no Miočić je agresivnošću i sjajnih kretanjem doveo do toga da se Cormier našao uz ogradu. Tada (0:33) dolaze i prvi udarci, koji ipak nisu dobro sjeli na Cormiera, a on se pokušava izvući kroz klinč, odnosno kroz ono što je najavio da će tražiti. Pametno je Miočić radio, posebno prednjim direktom, no kroz njega ipak prima aperkat, što je bio prvi ozbiljan Cormierov udarac u borbi (0:43). Stipe odgovara klinčem kojem je on inicirao te čak dolazi do rušenja (1:00). Na podu drži Cormierova leđa i pogađa nekoliko udaraca preko ruke, što je svakako izgledalo jako dobro. Ovdje smo po prvi puta dobili dojam kako Miočić u potpunosti kontrolira borbu, odnosno da čak i u hrvanju ima prednost. Znali smo da je Stipe izuzetno snažan te je iz tog razloga bilo lako za povjerovati u to.

Cormier se ipak uspio ustati i okrenuti te slijedi oko pola minute hrvanja uz rub kaveza, gdje Miočić jako dobro kontrolira situaciju. Nakon nekog vremena Stipe počinje pogađati koljenima (1:39) i to izgleda odlično. U jednom trenutku izlaze, a Miočić tada pogađa odličnu 1-2 boksačku kombinaciju (2:05). Cormier kratko odgovara direktom, no opet je Stipe taj koji drži konce borbe. Tu su nove kvalitetne kombinacije, a bilo je to vrijeme kada je još uvijek sve radio onako kako treba te je na vrijeme izlazio nakon pogođenih udaraca. Slijedi još malo hrvanja te slabijih izmjena na sredini borilišta i tako su završile prve tri minute borbe u kojima je zapravo postojao samo Stipe Miočić.

DC tada kreće ozbiljnije. Počinje jako dobro kombinirati lijevi direkt i desni low kick (3:04), no Stipe ne odustaje od ofenzivnog pristupa. Lijevi kroše izgleda jako dobro, a nakon toga i još jedna 1-2 kombinacija koja sjeda točno tamo gdje treba (3:16). Tu je još jedna serija (3:24) iz koje se Cormier izvlači kroz klinč. Miočić brzo izlazi, a upravo tada vidimo prvi Cormierov pokušaj udarca koji će malo kasnije borbu završiti. U tom trenutku je promašio, iako je izvedba bila u potpunosti jednaka, s tom razlikom da je Miočić pomakao glavu dovoljno unazad. Nakon toga (3:31) slijedi prva ozbiljna kombinacija Cormiera i tu je trebao biti znak Miočiću da malo uspori. Imao je sigurnu rundu u svoju korist i nije bilo potrebe srljati. No, onaj dojam o superiornosti ga je preuzeo, nastavio je biti opušten te ulazi u ono što je Cormier tražio i čemu se nadao. Dolazi do izmjene, a nakon toga i Cormierovog uboda u Miočićevo oko (3:45). Uslijedila je pauza za koju se činilo da bi mogla dobro doći Stipi, odnosno da bi mogao dobiti savjete iz kuta kako je potrebno smiriti tempo i pobjeći na distancu. Nažalost, to se nije dogodilo i borba se nastavlja, s tim da je sada Miočić već ispao iz ritma koji mu je do tada odgovarao.

Stipe nastavlja biti agresivac, a u jednom trenutku mu kraj lica prolazi opaki lijevi kroše (4:05) kojem je malo nedostajalo da bude pogođen. Lijevi direkt Miočića nakon toga prolazi, a uskoro su borci u sredini gdje kreću izmjene s obje strane (4:25). Odjednom obojica kreću naprijed i završavaju u klinču iz kojeg Miočić želi van. I tu je došao trenutak koji je završio borbu. Cormierove ruke bile su oko Stipinog vrata kada je ovaj krenuo van iz klinča. I to upravo na onaj način kakav je Cormier opisao da je problem u slučaju Miočića, odnosno ono što je najavio kao ključ uspjeha te što planira iskoristiti za doći do pobjede. Ruke su mu ostale nisko i uslijedio je kroše koji je već ranije DC pokušao, ali ovog puta je kao strijela pogodio tamo gdje je namjeravao. I tu je bilo gotovo, Miočić je završio na podu teško nokautiran.

Iz ove detaljne analize događanja u borbi možemo lako zaključiti kako je Cormier planski prepustio inicijativu, kao što smo već naveli. Uostalom, vrlo nam je svježa situacija iz borbe protiv Volkana Oezdemira, gdje je isto to radio polovicu prve runde. Tada nije uputio gotovo niti jedan ozbiljan udarac, s ciljem da protivniku donese preveliku dozu samopouzdanja. Nešto slično je bilo u borbama protiv Rumblea Johnsona, gdje ga je u prvoj borbi takav pristup gotovo koštao. No, brada je tada izdržala, kao uostalom i u ovoj borbi. U tim je borbama spomenutu situaciju iskoristio da bi došao do rušenja te kontrole borbe tamo gdje njemu odgovara. Ovog puta je to iskoristio da bi došao do prilike napraviti ono što je najavio da će učiniti, čime je jednog Michaela Bispinga natjerao u smijeh. The Count jednostavno nije vjerovao da je tako što moguće, a vjerojatno nije niti tim Stipe Miočića.

I tu se moramo okrenuti na taj tim. Stipe je njima apsolutno vjeran, više je puta rekao kako smatra da ima najbolji tim na svijetu i to je sjajno za čuti. No, isto tako moramo priznati kako je to daleko od prave istine. Nitko ne sumnja u kvalitetu tog tima, Strong Style tima, jer ipak su oni ti koji su Stipu doveli do trona, no iskustvo vođenja boraca na visokoj razini je svakako nešto što im itekako nedostaje. Od istaknutih UFC boraca uz Stipu imaju tek Jessicu Eye, koja je zapravo donedavno bila na rubu otkaza. I to se podosta moglo primijetiti u ovoj situaciji, gdje oni jednostavno nisu prepoznali neke situacije koje smo vidjeli nakon borbe, ali koje trenerski tim mora prepoznati prije toga, odnosno već kroz trening kamp moraju raditi na tome. Jednostavno nisu imali dovoljno iskustva da se prilagode situaciji, između ostalog i u dijelu borbe kada je došlo do pauze nakon uboda u oko i kada je Stipi trebalo uputite savjete da malo uspori. Posebno je poražavajuće znati kako je Cormier do pobjede došao upravo onim potezom koji je dan ranije najavio. Ne znamo je li Marcus Marinelli sa svojim timom to dodatno promotrio i dodatno upozorio na to u posljednjem “briefingu” prije borbe, no svakako to nije bilo dobro odrađeno. Isto tako, dobio se dojam da je Stipe morao raditi nešto slično kao u borbi protiv Ngannoua. Trebao je borbu podijeliti na dijelove kada će pumpati pritisak i na one kada će se odmicati i s distance pametno skupljati bodove. Tada bi vjerojatno on uspio Cormiera izbaciti iz balansa i sigurno ne bi ušao u zamku koja je zapravo bila pripremljena od samog početka borbe.

Već sam u početku naveo da ne smatram kako ovom analizom nekome solim pamet. Ovo je jednostavan pogled na ono što smo vidjeli u borbi i što je zapravo presudilo. Ono što je lako primijetiti nakon borbe, ali što su borac i njegov tim morali kao opasnost prepoznati podosta vremena prije nje. Stipina taktika nije bila loša, ali moramo se unutar nje imati spremno nešto za prilagodbu unutar same borbe. S druge strane, Cormier je u detalj odradio ono što je zamislio i upravo zbog toga je bio bolji čovjek te subotnje večeri u Las Vegas. Kao što je uostalom to Stipe Miočić sam rekao. Ipak, možda to tako ne mora biti. Jednostavno ne možemo u potpunosti prihvatiti da je pobijedio bolji borac. Sve više djeluje kako je na UFC 226 eventu, u borbi za titulu teškaškog prvaka, pobijedio čovjek koji je tog dana imao bolju taktiku te koji je istu proveo upravo onako kako je bilo potrebno. I svaka čast Danielu Cormieru na tome, pokazao je što znači biti velik borac, što znači imati kvalitetu u svakom segmentu igre i što znači prepoznati svoje prilike te još ih bolje iskoristiti. Čovjek je to u potpunosti svjestan svojih prednosti, ali i svojih deficita. I upravo zbog toga je on jutros ušao u povijest slobodne borbe gdje će ostati zapisan kao jedan od najvećih. Svaka čast, DC, zasluženo!

Mario Katušić

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI