Taktike presudile: Miočiću donijele slavlje života, Pokrajca pokopale protiv Jimma!

Autor | 16 | 06 | 2013 12:44 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Ilustracija

Autor:
Objavljeno: 16.06.2013 u 12:44

Marko Petrak komentira nastupe Stipe Miočića i Igora Pokrajca u Kanadi na UFC-u 161.

Govoreći o hrvatskim dvobojima na UFC-u 161 prvo valja naglasiti sjajnu taktiku u oba meča. Nažalost, to se ne odnosi na oba hrvatska predstavnika, nego na Stipu Miočića i Ryana Jimma. Miočić je deklasirao Royja Nelsona ponajviše radi vrhunske tatkičke pripremljenosti te, naravno, provođenja uputa svojih trenera do posljednjeg detalja. Zabrinjavajuće je da se Igor Pokrajac opet našao u gotovo identičnim problemima kao u dvoboju protiv Joeyja Beltrana. Superiorno hrvanje njegovog protivnika ga je ostavilo praktički bez ikakvog odgovora pa je Duke već drugi dvoboj zaredom izgubio bez ispaljenog metka. Dojam je da su ga protivnici "pročitali" i da u narednim mečevima treba drastičnu promjenu ukoliko želi ostati dio UFC elite. No, o tom nešto kasnije u tekstu, prvo se valja posvetiti senzacionalnoj pobjedi Stipe Miočića.

Ono što posebno veseli i što bi Stipi morala biti dodatna satisfakcija jest uloga debelog underdoga u noćašnjem dvoboju. Nitko mu nije davao previše šanse protiv Nelsona i to ponajviše zbog prilično blijede predstave koju je pokazao u posljednjem meču protiv Stefana Struvea kada je nokautiran u drugoj rundi. No, odlika najvećih sportaša jest da iz poraza uče, da evoluiraju u narednim mečevima, a svoje loše strane da pretvore u vlastite kvalitete. Upravo to je napravio Stipe Miočić i zato s nestrpljenjem iščekujemo njegove sljedeće nastupe u UFC-u. Njegove kolege iz elitne MMA promocije su osim lovorika na račun impresivne predstave vrlo znakovito ustvrdile da bi Miočić uz ostvarivanje svog punog potencijala mogao biti "zastrašujuć" borac i budući prvak. I zaista, ako Stipe nastavi ovakvim tempom napredovati, ali i ako u narednim mečevima s ovakvom preciznošću provodi upute svog očito jako dobrog kuta, nije nevjerojatno da ga vrlo skoro gledamo čak i u ulozi UFC-ovog izazivača. Nemojte zaboraviti, najjača Stipina kvaliteta nisu udarci s kojima je deklasirao Nelsona; Stipe je vrhunski hrvač koji u svom arsenalu posjeduje zaista zastrašujuć GNP, a to je vrlo zorno demonstrirao u dvoboju protiv Shanea del Rosarija. Još jedna njegova velika kvaliteta koju smo također mogli vidjeti u noćašnjem dvoboju jest čvrsta psiha. Iako je Nelson bio debeli favorit, a nastup u co-main eventu PPV priredbe njegov najveći ispit u karijeri, na Hrvatu se nije vidio niti jedan znak nervoze ili impresioniranosti čitavom pompom oko njega. Miočić je dvoboj odradio vrlo zrelo i pametno, od početka do kraja striktno se državši svoje zadane taktike.

Što je to točno Miočića dovelo do ovako uvjerljive pobjede protiv realno puno poznatijeg i iskusnijeg protivnika? Prije svega vrhunsko kretanje po kavezu i nevjerojatna fizička sprema. Nelson je nemilosrdni udarač koji će svojim desnim "swingom" srušiti svakoga tko stane ispred njega; čak i one s bradom čvrstom poput one Miočićeve. No, Stipe je konstantnim kretanjem, ulascima i izlascima nakon završenih serija, te vrlo lucidnim korištenjem raznovrsnih tehnika (tehnički savršeni udarci rukama, koljena na kraju serija i laktovi iz klinča) potpuno zaprepastio Nelsona koji se jednostavno izgubio već na sredini prve runde. Ono što valja posebno naglasiti jest vrlo pametna taktika "lažnih" rušenja koju je periodično provodio kako bi se njegov protivnik dodatno potrošio sprawlovima, ali i da bi konstantno u podsvjesti imao osjećaj da bi mogao završiti na podu što je Nelson sigurno želio izbjeći. Već smo spomenuli Miočićevu fizičku spremu koja je bila najmanje dvije razine iznad one u Nottinghamu. Dojam je kako je upravo taj segment borbe presudio porazu protiv Struvea. Tada je nakon jako dobre prve runde kondicijski pao u nastavku meča, što ga je u konačnici koštalo teškog poraza. Sada to nije bio slučaj. Upravo obrnuto; Miočić je do samog kraja meča bio lak na nogama, brz i vrlo opasan.

Predsjednik UFC-a Dana White je već nagovijestio sljedeći Miočićev dvoboj protiv Marka Hunta. Iako se radi o stilski dosta sličnom protivniku kao što je i Roy Nelson, dojam je da je "Samoanski ratnik" tehnički ipak puno napredniji i barem jednako opasan udarač. Stoga bi Miočić za taj dvoboj trebao promijeniti taktiku i dvoboj preseliti na parter gdje bi definitivno bio u puno superiornijem položaju. Ako se zaista ostvare najave, meč Miočić vs. Hunt bi bila vrhunska MMA poslastica za sve hrvatske fanove.


Koliko je Miočić napredovao od posljednjeg dvoboja ispravivši greške koje su ga koštale poraza od Struvea, toliko je Igor Pokrajac stagnirao u segmentu zbog kojeg je "fasovao" protiv Joeyja Beltrana na UFC on FX eventu u Australiji. To ga je koštalo drugog poraza u zadnja tri UFC dvoboja što bi mu moglo donijeti neizvjesnost zbog nemilosrdne politike njegovih poslodavaca. Od samog početka dvoboja bilo je jasno koja je taktika Ryana Jimma… Ona je glasila – kopirati taktiku Joeyja Beltrana. Superirnim hrvanjem stisnuti Pokrajca uz žicu i odugovlačiti što je više moguće. Naravno, radi se o vrlo nepopularnoj i dosadnoj taktici zbog koje je, uostalom, i zaradio zvižduke svoje publike, no ujedno se radi i o legitimnim tehnikama kakve dopuštaju UFC pravila. Doduše, ovaj put je sudac u kavezu puno bolje reagirao prekidavši svaki neaktivan klinč, no niti to nije puno pomoglo vidno isfrustriranom hrvatskom borcu. Shvativši što se događa, Pokrajac je bio svjestan da mora iskoristiti jednu od rijetkih prilika koje će mu protivnik prepustiti na centru oktogona. U očajničkoj želji za nokautom, Igor je srljao prema naprijed zbog čega je i naletio na onu bombu u drugoj rundi koja ga je gotovo stajala petog poraza prekidom (KO/TKO) u karijeri. Tu je do izražaja po tko zna koji put došla njegova brada satkana od granita i nevjerojatna moć oporavka zbog čega je i preživio taj nokdaun.

No, u Pokrajčevom nastupu je bilo i nekoliko dobrih segmenata. Igor se dojmao fizički izuzetno spreman (možda i najspremniji do sada) te je do samog kraja jurišao na pobjedu. Ne može mu se osporiti niti nevjerojatna volja i požrtvovnost, kao niti želja da publici pruži vrhunski šakački dvoboj. Ono u čemu je vidljivo napredovao jest obrana u trenucima kada je završio na parteru kao podređeni borac. Odlična kontrola Jimmovih zapešća i sjajne obrambene tehnike, Kanađanina su učinile potpuno impotentnim i nemoćnim. Dapače, dojam je da Igor iz donje pozicije napravio više štete nego što je to Jimmu uspjelo iz superirnog položaja. Valja pohvaliti odličan "trip" koji nažalost nije do kraja uspio provesti u djelo, nego se kao i u meču protiv Maglahaesa našao u problemima kada su pali na tlo. Da se pokušaj "giljotine" dogodio u prvoj ili drugoj rundi, a ne na samom kraju meča, Jimmo bi se našao u velikim problemima, no ovako se uspio izvući i dvoboj privesti kraju u vlastitu korist.

Nažalost, Igor uoči narednih mečeva definitivno mora proširiti spektar svojih taktika koje provodi unutar kaveza jer na ovaj način ispada jednodimenzionalan borac što zasigurno nije. Ne treba posebno naglašavati da je hrvanje (posebno uz žicu) ključni dio na kojem mora marljivo raditi jer je sada sasvim očito i jasno kako će se svi sljedeći suparnici postavljati kada se nađu na suprotnoj strani oktogona. Porazi su sastavni dio svakog sporta, pa i slobodne borbe, stoga Duke iz ovog posljednjeg treba izvuči pouke i vratiti se kvalitetniji, bolji i jači nego ikada prije.

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

Oznake | | | | |
OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 5/5 | 3 glasova |