UFC Fight Night 91 vs. UFC 200: Mali event u Sioux Fallsu dokazao da nije uvijek sve u imenima

Autor | 14 | 07 | 2016 20:09 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Lando Vannata vs. Tony Ferguson

Autor:
Objavljeno: 14.07.2016 u 20:09

Samo četiri dana nakon UFC 200 eventa, promocija je organizirala jedan mali Fight Night u gradu Sioux Falls. Mali event koji je po mnogočemu nadmašio najspektakularniji u povijesti.

Riječ je o gradiću od 150.000 stanovnika u Južnoj Dakoti, koji je po prvi put ugostio UFC event. Zanimljivo je da su ga odlučili organizirati samo četiri dana nakon International Fight Weeka, koji je donio tri eventa za redom, sa završnicom na UFC 200. Dana White nije došao u Sioux Falls, kamere nisu pronašle nikoga od novih vlasnika, mjesto komentatora dobio je Jon Anik, a čak se niti Bruce Buffer nije ukazao nego je borbe najavljivao fantastični, ali često podcijenjeni Joe Martinez. Od poznatih UFC lica tamo je bio samo Sean Shelby, a čak nije organizirana niti press konferencija, ni ona prije pa čak niti ona redovna nakon eventa.

No, dvorana je primila oko 6000 gledatelja, koji su tamo bili gotovo od prve borbe, zato što je u njoj nastupio domaći dečko Devin Clark, ali su kroz cijelu večer podržavali sve borce, čime su pokazali kako je UFC napravio pravi potez kad su im dali ovaj event, iako je po svemu ispao najmanji event ove godine. Neke od činjenica zašto je to tako smo naveli u prethodnom odlomku. No, isto tako smo već ranije ovaj event najavili kao event za sladokusce, a na kraju je zapravo ispao event koji bi trebao pogledati svatko tko se smatra pravim MMA fanom. Jer, prava vrijednost ovog sporta se ne upoznaje na PPV eventima, prava vrijednost krije se na ovakvim malim spektaklima kakvom smo ovog jutra mogli svjedočiti.

Po imenima te naravno po honorarima boraca ili UFC-ovoj zaradi, ovaj jučerašnji event koji je donio devet prekida u 12 borbi (a dvije od tri koje su otišle do odluke su bile prepune akcije) nije niti blizu UFC 200, reklo bi se čak da je vjerojatno i među jeftinijim te najslabije profitabilnih eventima. Riječ je o eventu za koji ljudi koji nisu hardcore fanovi teško da su znali. O eventu koji je stavljen usred tjedna, dok većina vodstva promocije odmara od prošlog tjedna te sabire dojmove. I riječ je o eventu za koji nitko koji je gledao oba neće reći da je UFC 200 bio bolji i zanimljiviji. Jer on to nikako nije bio, i tu je sva draž ovog sporta. I tu je velika šteta što ovako nešto nisu gledali svi.

UFC 200 donio je borbu Daniela Cormiera i Andersona Silve, gdje većina fanova još uvijek kritizira stil prvaka poluteške kategorije, koji u 15 minuta nije pogodio niti jedan ozbiljan udarac u stand upu, donio je povratak najskupljeg borca svih vremena, čija je kvaliteta borbe bila čak ispod standardna teške kategorije, koja nerijetko nudi teško gledljive nastupe, donio je taktičku sjajnu, ali nikako atraktivnu borbu Jose Alda i Frankie Edgara te sličnu takvu TJ Dillashawa i Raphaela Assuncaoa. Ne zaboravimo i podosta pasivan duel Kelvina Gasteluma i Johnya Hendricksa. To nisu borbe koje će nekog neutralnog fana dovesti do toga da se zainteresira za ovaj sport. Naravno, bilo je tamo i sjajnih stvari, poput dobivanja nove prvakinje bantam kategorije, povratka Caina Velasqueza ili sve tri borbe uvodnog Fight Pass programa. No, ono što se tamo najviše najavljivalo je na kraju razočaralo. Pa koliko god UFC pokušavao veličati sve što se u subotu dogodilo u T-Mobile Areni u Las Vegasu.

Ovaj mali event ponudio je vrhunsku akciju u glavnoj borbi, gdje možemo žaliti što brawl Michaela McDonalda i Johna Linekera nije trajao dulje od pola runde. Event je donio jednog hrabrog debitanta Landa Vannatu, koji je umalo šokirao nevjerojatno ubojitog Tonya Fergusona, koji je u borbu ušao sa sedam pobjeda u nizu. Vidjeli smo jednog Louisa Smolku, borca koji nastupa u muha kategoriji, pa je dijelom i zbog toga podosta u drugom planu, ali borca u čijim borbama nema niti sekunde da na programu nije akcija i samo akcija, a momak s Havaja jednostavno oduševljava svojim stilom borbe i brzim izmjenama pozicija. Vidjeli smo debitanticu Katlyn Chookagian, koja je savladala bivšu Invicta prvakinju, Keitu Nakamuru koji je još jednom dokazao kako je kralj preokreta, a kako zaboraviti povratak Tima Boetscha na pobjedničke staze i to briljantnom pobjedom nad Joshem Sammanom.

Rekli smo na početku kako je ovo trebao biti event za sladokusce, a takav je i bio, no iskreno se nadamo kako će ovakvi eventi uskoro imati više publike, jer ovo su borci i ovo su nastupi kakvi su mnoge učinili velikim fanovima ovog sporta. Tako i autora ovog teksta, koji će uvijek radije pogledati nešto ovako, pa čak i radovati se ovakvom cardu više nego nekima glasno najavljivanima. Jer ovakvi eventi većinom oduševe, a možda se odgovor za to mora tražiti u tome što ne očekuješ nešto previše, a nerijetko dobiješ jako puno. Veliki eventi baš zbog suprotne situacija vrlo često razočaraju te fanovi ostaju nezadovoljni. Zato bi svi takvi fanovi trebali malo bolje promotriti kad se održavane nešto ovako, jer uzbuđenjem i kvalitetom borbi ovo je bio možda i najbolji event ove godine. I to totalno u sjeni onoga što se događalo prošli tjedan i samo četiri dana nakon UFC 200. Šteta samo što će većina već nakon par dana ovo zaboraviti i vratiti se standardnim temama tipa što je Conor McGregor posljednje rekao, kako izgleda mišićna masa Brocka Lesnara, što li je Jon Jones konzumirao te koga je danas odlučio prozvati Michael Bisping. Te stvari nisu MMA, ovo što je viđena ovoga jutra u Sioux Fallsu bio je MMA. Pravi, iskreni i istiniti MMA i šteta da to nije vidjelo više ljudi i fanova ovog sporta.

Mario Katušić
mariokatusic.os@gmail.com

OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 5/5 | 10 glasova |