Velika Fight Site analiza UFC prvaka: Oni su zapravo najveći razlog problema u kojima se UFC našao!

kolumneIZDVOJENA VIJEST 28.10.2017 19:25h Autor:

Woodley, McGregor, Nunes i Miočić

UFC je u problemima u kakvima dugo nije bio. Eventi se slabo prodaju, niti TV gledanost nije na razini i čini se kao da fanovi gube interes. Razlozi problema mogu biti svakojaki, no jedan je sigurno popis UFC prvaka, odnosno profili tih boraca i borkinja, koje ćemo u ovom tekstu analizirati i to svakoga posebno. I to kroz apsolutno sve aspekte, od borilačkih, preko karakternih, pa do same karizme.

Prvaci su inače glavne zvijezde sporta u kojem se natječu, neovisno da li je u pitanju borilački sport, neki drugi individualni sport ili momčadski sport. Prvaci su oni oko kojih se vrti novac, prvaci su oni koji prodaju rekvizite, prvaci su oni na koje se ugledaju mladi fanovi i prvaci su oni koji se nalaze u središtu pažnje specijaliziranih medija, ali i tabloida. Prvaci nisu samo zvijezde sporta u kojem se natječu, prvaci su mainstream zvijezde ili barem imaju sve potrebne podloge i predispozicije da to postanu. No, prvaci su posebno bitni u slučaju jednog sporta kao što je MMA, odnosno promocije kao što je UFC, čiji su oni zaposlenici i koja će zarađivati upravo na temelju njihove popularnosti, atraktivnosti i želje ljudi da uživo prate njihove nastupe.



UFC je prije desetak godina, što je doba kad su zapravo započele veće prodaje njihovih PPV prijenosa, imao samo pet divizija te automatski pet prvaka. I mora se priznati da su oni svi bili zvijezde. Tito Ortiz, Chuck Liddell, Rich Franklin, BJ Penn, Georges St-Pierre, Anderson Silva, Randy Couture, zatim borci poput Franka Mira, Rampage Jacksona, Tima Sylvie, Andreia Arlovskog, pa sve do Seana Sherka, Matta Serre ili Rashada Evansa. Svaki od tih boraca je svojim borbama dovlačio fanove u dvoranu i osiguravao određen broj prodanih PPV prijenosa. Pa gdje je danas problem?

Prvi bi mogao biti u tome što UFC ima više nego dvostruko više divizija nego onda. Trenutno su na osam muških, a u tijeku je uvođenje četvrte ženske divizije. Pet prvaka uvijek je lakše promovirati i držati ih prepoznatljivima nego njih 12. Posebno ako se oni neuobičajeno često izmjenjuju na tronu, kao što je bilo u posljednje dvije ili tri godine. Zapravo, od početka 2015. godine, računajući one koji su u nju ušli kao nositelji pojasa, pa sve do danas, UFC je imao 28 prvaka i prvakinja te trenutno ima i dva privremena prvaka. To nikako nije lako promovirati niti držati pod kontrolom situaciju u kojoj trebaš navesti određeni broj fanova da plati 60 dolara, koliko u Americi košta jedan prijenos.



No, veliki problem su i sami prvaci, odnosno njihovi karakteri, karizme ili sam stil odrađivanja borbe i to je zapravo tema ovog teksta. Zbog toga smo odlučili provući kroz analizu svih 11 trenutnih prvaka i prvakinje te dva privremena prvaka, vidjeti što oni donose, ali i koji je glavni problem kod njih samih. Jer apsolutno nitko u ovom trenutku nije ono što UFC treba od njih niti ono što bi mogli biti. A može svakako biti bolje, što je zapravo u zajedničkom interesu UFC-a, ali i njih samih.

Joanna Jedrzejczyk

30-godišnja Poljakinja je trenutno najdominantnija od svih UFC-ovih prvaka. Titulu je obranila pet puta, još uvijek je neporažena, a također i nikada do sada nije bila ugrožena. Brbljava je, odlično govori engelski jezik, ima smisla za trash talk, dobro promovira svoje borbe, a iste joj na kraju često ispadnu vrlo zanimljive, posebno s tehničkog aspekta. U kavezu je vrlo aktivna i često se bori, a aktivna je i na društvenim mrežama.

Gdje je problem?

Problem bi mogao biti kod previše glume i ponašanja koje je mnogima iritantno. Kao trenerica u Ultimate Fighteru nije se iskazala, a sama je još optužila UFC da su je u montaži namjerno prikazali negativkom. Za bolji borilački dojam joj nedostaje poneki nokaut, posebno ako znamo koliko je opaka udaračica u pitanju. Nitko ne može biti Ronda Rousey, posebno ne Poljakinja, jer automatski ne može dobiti tu “Americas Sweetheart” karizmu, kakvu je UFC uspio stvoriti svojoj prvoj ženskoj superzvijezdi. No, isto tako se mogla drugačije prezentirati, uz puno manje glume, a više iskrenosti.

Demetrious Johnson

Oko prvaka muha kategorije smo odavno sve prošli i zaključili. Čovjek je dominantan, svi bolji poznavatelji ili oni koji su mu dali pravu priliku su svjesni da zapravo sudjeluje u vrlo uzbudljivim borbama, čovjek je duhovit i dominantan, UFC-ov rekorder po broju obrana naslova prvaka. Osim toga, u pitanju je kompletan borac i sjajan čovjek koji vrlo lako može biti uzor mladima, posebno osobama nižeg rasta koje mogu u njemu imati uzora koji će im pokazati kako se može uspjeti unatoč nečemu oko čega su, vjerojatno kroz cijelo djetinjstvo, ali i kasnije, imali komplekse u društvu.

Gdje je problem?

DJ je sam rekao da ga UFC nije dovoljno promovirao, što je u potpunosti istina. Ali, ne treba promovirati samo njega nego i cijelu diviziju. Među širom bazom fanova se stvorio dojam kako je Johnson toliko dominantan zato što ima slabu diviziju. Taj se dojam stvorio zbog toga što ima široj bazi nepoznate protivnike. A zašto je to tako? Upravo zbog toga što UFC iste ne promovira, pa se dobiva dojam kako se Johnsonu serviraju nedorasli protivnici jer je “bazen” muha kategorije slab i nikakav. Zapravo je u pitanju potpuno krivo mišljenje i Johnsonovi protivnici nemaju nikako slabije reference nego što su to imali protivnici na kojima su svoje serije napravili Georges St-Pierre ili Anderson Silva. No, UFC to nije objasnio fanovima i zbog toga se nalaze tu gdje jesu, odnosno imaju nezanimljivog prvaka još nezanimljivije divizije. Naravno, tu se misli na dojam stvoren kod te spomenute široke baze.



Amanda Nunes

Nakon Ronde Rousey su se brzinski izmijenila još tri prvakinje, a dojam je kako je svaki donosila sve manji marketinški potencijal. Amanda Nunes je zapravo trenutno vjerojatno najmanje zanimljiva fanovima od svih nositelja pojasa. Nije joj pomogla podosta monotona posljednja obrana titule, a nema iza sebe niti brazilsku publiku toliko vjernu koliko bi mogla, budući da živi u SAD-u te tamo namjerava ostati i zauvijek živjeti.

Gdje je problem?

Neke smo već naveli, ali može ih se nabrojiti još. Amanda Nunes jednostavno nema karizmu prvakinje. Ponašanje izvan kaveza joj nije definirano i oko toga bi trebala pronaći savjetnika. Nažalost, velikom broju fanova se ne sviđa niti njena otvorena seksualna orijentacija, što se odmah veže uz podosta muškobanjastu građu tijela. Koliko god ovo bio borilački sport, kod fanova će uvijek i dalje bolje proći ženstvenost povezana sa sjajnih rezultatima. U Americi joj je minus to što je Brazilka, u Brazilu to što živi u Americi. Otkazivanje borbe na UFC 213 samo dan prije održavanja je novi minus, a na kraju svega, od ubojite borkinje koja je suvereno došla do svoje titule, posljednjim se nastupom iskazala kao kalkulantica i taktičarka. UFC vjerojatno navija za njenu detronizaciju, no namjera izbora iduće protivnice, što je trebala biti Raquel Pennington, baš ne daje nadu da će se nešto previše promijeniti na bolje u tom smjeru.

Cody Garbrandt

UFC ga navodi kao budućeg superstara. Cody ima puno referenci za to. Mlad je, lijep je, istetoviran je po cijelom tijelu, podosta “cocky” ponašanja, ima izgled ‘bad guya’ dječjeg lica te je vrlo zabavan za popratiti u kavezu. Bilo da to znači nokautiranje protivnika, odnosno način na koji je došao do borbe za titulu ili apsolutna dominacija uz zabavljanje publike, kako je savladao Dominicka Cruza došavši do titule.

Gdje je problem?

Nekim fanovima nikad neće “sjesti” zbog svoje naravi, odnosno problema s kontrolom bijesa te zbog podosta loše osmišljenog trash talka. Upravo je trash talk ono gdje Cody ispada antipatičan, odnosno gdje na negativno odvede sve ono što je nekim drugim stvarima oko sebe stvorio pozitivnim. No, to ne mora biti loše, na kraju se stvara ono što zapravo čini pravu zvijezdu, balans fanova i “hejtera”. Upravo ono što imaju Floyd Mayweather i Conor McGregor. Neki će kupiti tvoj prijenos jer su ti fanovi, drugi jer žive za taj dan kada će te netko nokautirati. I Cody Garbrandt ima upravo to. Ukoliko savlada TJ Dillashawa idućeg vikenda, mogao bi dobio “svoj” PPV event, a onda ćemo tek zapravo vidjeti kolika je njegova tržišna vrijednost.



Cristiane Justino

Niti najubojitija i po mnogima najbolja borkinja svijeta nema iza sebe toliko broj fanova koliki se očekivao kad je UFC s njom napokon potpisao ugovor. Dali su joj diviziju, kojoj je postala prvakinja, iako izgleda da u njoj nemaju namjeru organizirati ikakve druge borbe osim njenih te su joj dali bogat ugovor, kojeg trenutno pokušaju spustiti, s obzirom na financijske rezultate kakve je do sada postigla.

Gdje je problem?

Nedostatak protivnica za koje fanovi vjeruju da je mogu ugroziti. To je vjerojatno jedini pravi razlog zašto Cyborg Justino trenutno nije PPV magnet. Već bi borba protiv Holly Holm, ukoliko napokon bude ugovorena, mogla dovesti do toga da se opaka Brazilka potvrdi kao prava zvijezda i komercijalno isplativ prvak. No, nakon Holm, ukoliko ju savlada, ponovno postoji rupa bez pravih opcija. A bojimo se pomisliti koliki bi boom bio da se uspjela organizirati borbe nje i Ronde Rousey u vrijeme prije nego je sjeo onaj high kick Holly Holm.

Max Holloway

Vlasnik najduljeg pobjedničkog niza u UFC-u, borac koji većinu svojih borbi rješava prekidom, ofenzivan i uvijek atraktivan. Unutar spomenutog niza od 11 pobjeda, osam je prekidom, a uz to je zaradio i pet bonusa. Mlad je i njegovo najbolje vrijeme tek dolazi.

Gdje je problem?

Apsolutni nedostatak ikakve karizme i loša komunikacija. Koliko god se Max trudio i koliko god to onih hardcore fanovima bilo simpatično, on ne posjeduje apsolutno ništa zbog čega bi neki “casualci” platili da pogledaju njegove borbe. UFC se mora bolje potruditi oko njegovog PR-a jer on sam za to jednostavno nema ono što je potrebno. Tu se svakako može uspjeti na tom polju, no slikovito se može to opisati ovako. UFC mora govoriti umjesto njega, UFC se mora javno pojavljivati umjesto njega. Naravno, ovdje je u pitanju metafora, no trebali bi ste shvatiti na što se misli.

Conor McGregor

Najveća zvijezda u MMA povijesti, atraktivan borac, finisher, ima svu pozornost na sebi gdje god da se pojavi, čovjek koji je velikim dijelom zaslužan za ogromnu prodaju UFC-a i čovjek kojem promocija ne smije reći ne. Ukratko, sve ono što je UFC potrebnu, čovjek kompanije, čovjek koji donosi novce.

Gdje je problem?

To što se u ovoj godini nije borio i pitanje je hoće li se i kada. Ovu godinu proveo je u apsolutnom hedonizmu uz nastup u revijalnom boksačkom meču koji mu je donio veću zaradu nego što svi UFC borci zajedno upišu u godinu dana. Ne čudi to da mu se ne vraća tako brzo. Uostalom, zamislite da ste za “fuš” dobili deseterostruko više nego što dobivate na svom pravom poslu, uz puno manje rizika nego što postoji na spomenutom poslu. Bi li vam se vraćalo na njega?



Tony Ferguson

Privremeni prvak lake kategorije je tek došao do tog postignuća i čeka borbu protiv McGregora. Atraktivan borac koji ima karizmu i ima “spiku”. Svakako buduća velika zvijezda, čeka se samo malo dodatnog PR-a i UFC ima svog “jokera”. Jedini problem je pitanje što će biti s borbom koju je zaslužio, onom protiv McGregora.

Gdje je problem?

Problem se zove Conor McGregor i njegovo ekskluzivno pravo određivanja kada, gdje i protiv koga će se boriti te situacija u kojoj mu UFC ne može ili ne želi proturječiti.

Tyron Woodley

Čovjek izgleda akcijskog junaka, elokventan analitičar, kompletan borac snažan kao bik. Prvak velter kategorije s tri obrane titule prvaka. Ali i veliki kalkulant, kako u samim borbama, tako i u dogovaranju istih. Najviše od svih prvaka pokušava doći do “money fightova”, a zapravo je doslovno jedini koji se u pravilu bori protiv legitimnih izazivača. Oko Woodleya je apsolutno čudna situacija.

Gdje je problem?

Ovaj čovjek jednostavno nema fanova, u pitanju je možda i najomraženiji prvak u UFC povijesti. S prozivanjem Nicka Diaza i Georgesa St-Pierrea, i to vrlo loše osmišljenim prozivanjem, se fanovima figurativno popeo na živce. Sam njegov javni nastup je iritantan, a način na koji je odradio protekle dvije borbe mu nikako ne ide u prilog. Ima potencijal dobre prodaje svojih prijenosa, ali iz samo jednog razloga. Tog da MMA fanovi žude za novim prvakom velter kategorije, odnosno žele Woodleya što dalje od pojasa i platiti će da vide kako on gubi. Naravno, prvo moraju biti uvjereni da može izgubiti, što nikako nije lako očekivati, jer je Tyron Woodley fantastičan borac.

Michael Bisping

Dugogodišnji UFC veteran, pobjednik Ultimate Fightera, borac koji je hrabro gradio svoj put prema vrha, boreći se s vjetrenjačama, bez urođenog talenta, ali s ogromnom radnom odgovornošću i željom za napretkom. Na vrijeme je shvatio kako mora raditi više od ostalih da bi ih nadmašio te je na kraju došao do titule prvaka kada to nitko nije očekivao, bez da ga je itko pogurao, odnosno potpuno sam, zaslugama sebe i svog tima te galona znoja prolivenih u dvorani. Prava filmska priča, zar ne?

Gdje je problem?

Problem je u tome da fanovi ovo gore uopće ne vide na taj način. Bisping nikada nije bio niti će ikada biti njihov ljubimac, a izuzetno inteligentni Englez je to odavno prihvatio i prepustio se tome. Koliko ga fanovi smatraju ozbiljnim, zapravo ćemo shvatiti tek idućeg vikenda, kad će odraditi meč protiv Georgesa St-Pierrea, na najvećem UFC eventu ove godine, ali eventu za kojeg još uvijek nije sigurno hoće li postići najveću prodaju. Bisping je pred krajem karijere i sad mu je prilika da naplati godine uloženog truda. Nekome se to ne sviđa, no on nastavlja svojim putem. UFC u njega nema što ulagati budući da je izgrađena osobnost, a i neće još dugo biti tu gdje je sad. Tko zna što bi bilo da je do titule došao ranije, no nekoliko puta je zastajao na korak do borbe za titulu prvaka.



Robert Whittaker

Privremeni prvak srednje kategorije i legitimni nasljednik Michaela Bispinga na tom mjestu. Dobar momak, obiteljski čovjek, a u kavezu pravi ubojica. Borac koji je već na samom vrhu, odnosno mali korak od njega, ali borac čiji bi najbolji dani tek trebali doći. Apsolutni materijal za superzvijezdu, iza sebe ima jedno ogromno tržište, odnosno Australiju i Novi Zeland, ima izgled i stav te ima borilačku kvalitetu.

Gdje je problem?

Također nema problema, budući da je u pitanju privremeni prvak. Sve će ovisiti o tome kako ga UFC namjerava promovirati u budućnosti, jer u njemu imaju ono što im treba. Good guys tip prvaka je uvijek palio, pa koliko god sada Conor McGregor malo kvario tu sliku. Pogledajte samo Forresta Griffina, Matta Hughesa, Richa Franklina i Georgesa St-Pierra, dobri povučeni mirni momci koji su postali superzvijezde, odnosno oni čije borbe UFC fanovi žele gledati. Promocija se treba potruditi oko ponovne izgradnje takvog profila fanova koji kupuje prijenose.

Daniel Cormier

Daniel Cormier je borac koji je poharao kategoriju, koji je bio nevjerojatno dominantan protiv svih suparnika. Naravno, svih protivnika osim jednog, odnosno Jona Jonesa. No, Jones je trenutno izvan ove priče i DC je prvak. Čak bi smo se usudili reći da je trenutno drugi UFC-ov čovjek po procjeni PPV prodaje, ujedno i analitičar te komentator na nekim eventima.

Gdje je problem?

Problem je već spomenuti Jon Jones, koji će mu tu uvijek bio kao stigma. Unatoč tome što je jedan poništen, uvijek će se gledati na njega kao na čovjeka koji je dva puta izgubio od Jonesa. Osim toga, ono što mu fanovi zamjeraju je totalno drugačije ponašanje u ulozi borca te u ulozi analitičara. Kao borac pokušava koristiti trash talk i to mu ide jako dobro, no vrlo brzo se pročita očita gluma, jer se u onom drugom prikazu vidi kako je DC zapravo jedna prava dobričina. No, s njim uistinu velikih problema nema i mislimo kako niti UFC tako ne gleda na to. Dok je DC prvak, oni su sigurnu u jednu pristojnu prodaju evenata koje on predvodi.



Stipe Miočić

Dugo je Miočiću trebalo da ga vodstvo UFC-a prepozna kao ozbiljnog borca i kandidata za naslov, a kako je tek onda fanovima prepoznati ga kao nekoga čije borbe žele gledati. Zapravo, dovoljno je da pogledaju jednu, posebno ako se misli na ove iz njegovog niza koji ga je doveo do titule te do dosadašnje dvije obrane iste. 35-godišnji Hrvat iz Clevelanda zapravo je jedan od najuzbudljivijih UFC teškaša u povijesti, ako ne i najuzbudljiviji. Naravno, ako gledamo prezentacije u oktogonu.

Gdje je problem?

Stipe je jedan jednostavan čovjek koji prije svega voli opuštenu situaciju, dobro društvo i dobru zezanciju. I kao takvog ga ne bi bilo problem dobro promoviriti, no čak se čini da UFC ne zna kako to napraviti ili jednostavno ne vide potrebu. Dobiva se dojam da više grade Alistaira Overeema, koji je svoju jednu priliku već prokockao te Francisa Ngannoua, koji za sada nije imao pravi ispit. UFC vjerojatno želi teškaškog prvaka koji će samom svojom pojavom izazova strah i neki poseban osjećaj kada si u društvu istog. Stipe Miočić nije takav, Stipe je prijatelj koji je uvijek tu kada se treba podružiti, pogledati utakmicu ili odraditi nekome neku smicalicu. I zašto je to UFC-u problem, odnosno zašto ga ne promoviraju upravo kao takvog?

Zaključak

Postoji neki opći dojam kako je Conor McGregor čovjek koji je promijenio strukturu UFC fanova. Dobiva se dojam kako takvi nemaju interes za platiti išta drugo osim njegovih borbi te da je preostalo oko 100.000 onih koji hardcore američkih fanova koji kupuju svaki prijenos. Najgore po UFC je to što nikada nisu više ulagali, kako u borce tako i u PR, a prosječni broj prodanih prijenosa je sve manji. Kao da su fanovi u globalu izgubili interes.

Jedan veliki dio odgovora zašto je došlo do toga leži u broju beplatnih evenata, kojima neki fanovi jednostavno ispune svoju želju za gledanjem MMA borbi, pa jednostavno nemaju potrebu kupovati prijenose, kao što su to radili prije. Drugi razlog je upravo u tom broju divizija i broju prvaka te jednostavno nisu uspjeli sve popratiti, ukoliko nisu tip fanova koji svaki dan prati specijalizirane medije.

Treći razlog su prvaci koje smo gore naveli. Trenutno UFC prvaci, barem u većini, jednostavno nemaju ono nešto, nemaju karizmu superzvijezde. Zbog toga često glume da su nešto što nisu i to dovodi do kontraefekta. UFC-u jednostavno treba novi PR tim koji će smisliti novu strategiju i znati što učiniti s ovih svim prvacima. Jer, oni jesu glavni razlog problema u kojima se nalazi UFC. No, što je također bitno, to nije njihova krivnja, firma mora znati prodati svoj proizvod, pa kakav god on bio. A on je i dalje izuzetno kvalitetan, tamo gdje je najbitnije, a to je borilište, je najkvalitetniji u povijesti. Nažalost, neka druge stvari su došle u prvi plan i to je potrebno promijeniti.

Mario Katušić
mariokatusic.os@gmail.com

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI