Zašto se Cro Cop vratio “na mjesto nesreće”?!

Autor | 21 | 01 | 2015 09:26 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Cro Cop vs. Kongo

Autor:
Objavljeno: 21.01.2015 u 09:26

Mirko Filipović je trećim potpisom za UFC iznenadio sve koji ga nisu dobro poznavali. Oni koji jesu, su dobro znali da Cro Cop nikada nakon odlaska iz elitne promocije nije bio potpuno zadovoljan. Čak niti osvajanje K-1 WGP-a 2013. u Zagrebu pred svojom publikom, pa niti sjećanja na Prideov Grand Prix i besmrtnost koju mu je ta titula donijela mu nisu donijeli sportski spokoj.

U njemu je konstatno tinjala želja da se još jednom vrati i napravi nešto više nego što je to uspio u prva dva boravka unutar oktogona. To su znali njegovi intimusi i to je često naglašavao u krugu ljudi koji su uz njega.

Jer… ruku na srce, nakon brilijantne karijere u Japanu, od Filipovića se u UFC-u očekivalo mnogo više. I dok se prvi posrtaj može pripisati potpunoj promijeni sportske klime i psihološki lošoj adaptaciji na novo okruženje, drugi ugovor je jednostavno loše odradio. Posebno posljednja dva nastupa; onaj protiv Brendana Schauba, za koji nije netočno reći da je njegova najveća mrlja u karijeri, te zadnji protiv Royja Nelsona koji je bio potpuno isforsiran. U strahu da neće dobiti novu šansu, Cro Cop je u taj meč ušao teško ozlijeđen (puknuće tetive bicepsa) i realno je dvoboj izgubio prije nego što je u njega i krenuo.

Ipak, domaća i svjetska javnost je prilično iznenađena i pita se zašto se UFC odlučio za vraćanje borca koji je zagazio u peto desetljeće života? Pa zar to nije u potpunoj suprotnosti s njihovom politikom koju pokušavaju provoditi posljednjih godina i koja želi od MMA-ja napraviti "main stream" sport? To ujedno znači i forsiranje mladih potentnih boraca koji predstavljaju novu generaciju, a Mirko to ipak nije.

Razloga je nekoliko…

Jedan od njih je definitivno zaoštravanje odnosa UFC-a s konkurentnskim Bellatorom i Whiteovom noćnom morom Scottom Cokerom. Taj vrlo sposobni menadžer je već jednom sa samo stotinom UFC-ovog proračuna uspio zapapriti velikoj konkurenciji. Sjetimo se Strikeforceovog Grand Prixa teškaša i medijskog uragana koji je to natjecanje donijelo. Mjesecima se pričalo samo o Strikeforceu, a UFC je u tim trenucima izgledao kao druga liga, a ne moćni monopolist. Tada su požar ugasili kupovinom konkurentske promocije, no učinili su veliku grešku – nisu se uspjeli dogovoriti s Cokerom nego su ga također isplatili i škartirali. White je tada vjerojatno mislio da se sposobnog menadžer riješio za svagda. No, prevario se…

Coker se nekoliko godina kasnije poput Feniksa ponovno ukazao i postao prvo lice Bellatora. Whiteova noćna mora se vratila poput najoštrijeg bumeranga. No, za razliku od Strikeforcea koji je zapao u dugove što je i kulminiralo prodajom UFC-u, iza Bellatora stoji moćna mega kompanija Viacom kojoj je čitava igra oko MMA-ja doslovce kikiriki. Jedino pitanje je vide li u tome svoj interes ili ne? Cokerov zadatak je bio uvjeriti ih da imaju. U samo nekoliko mjeseci je otimanjem UFC-ovih legendi, potpisivanjem Kimba Slicea i odličnim medijskim nastupima ponovno uspio zaintrigirati javnost za nešto što nije UFC. Nedavni put u Japan, kojem je bio cilj nagovoriti Fedora i Cro Copa da dođu u Bellator, je bila kap koja je prelila čašu. Kada još tome dodate kuloarske priče da već mjesecima pregovaraju s Kanađaninom Georgesom St. Pierreom, jasno je da su se u UFC-u upalile apsolutne sve lampice za uzbunu. Dana White jednostavno nije smio dopustiti novi Strikeforceov Grand Prix!

Prvi potez je bio vraćanje bivšeg prvaka Quintona "Rampagea" Jacksona, a drugi je povratak legendarnog Cro Copa! UFC je ovaj put odlučio reagirati prije nego što je kasno te su očito u slučaju Cro Copa nadmašili Bellatorovu ponudu.

Drugi veliki razlog za Cro Copov povratak u UFC je odlična forma koju je hrvatski udarač pokazao u posljednjem meču protiv Satoshija Ishiija prije tri tjedna u Japanu. Realno govoreći Mirko jako dugo nije izgledao bolje, a prvi "high kick" koji je sjeo od 2006. je dodatno podignuo ionako impresivan dojam. Filipović je ponovno postao velika vijest na svjetskim MMA medijima te se naširoko pisalo o "impresivnom nastupu koji podsjeća na stare dane" te "brisanju prašine sa svog zaštitnog znaka – lijevog high kicka".

Dojam je da se rad s boksačkim šampionom Stipom Drvišem napokon u punom obujmu isplatio te da se plodovi tog rada tek sada vide i u samim mečevima. Mirko je napokon ponovno počeo boksati, povezivao je udarce, odlučnije se upuštao u šakačke izmjene, nije propadao nakon serija… I fizički je Filipović izgledao gotovo nevjerojatno te je njegova forma u petom desetljeću života gotovo nadrealna. Da, možda je od odlaska iz UFC-a uspješno nastupao u kick boksingu, da možda je osvojio K-1 WGP Grand Prix, da možda je izgledao dobro u Gloryju, no tek su dvije pobjede zaredom protiv objektivno vrlo dobrog Ishiija kojeg su svjetske ljestvice do ovih poraza redovito smještale na sam vrh teškaša izvan UFC-a, skrenuo pažnju na to da je Filipović i dalje konkurentan. Ne treba smetnuti s uma niti činjenicu da je Cro Cop jedini MMA poraz od odlaska iz UFC-a ubilježio protiv Alexeyja Oleinika. Iako je pobjeda tvrdog Rusa na prvu doživljena kao Filipovićev podbačaj, Oleinik je na krilima tog meča dobio ugovor s UFC-om i tamo je već ubilježio dvije vrlo impresivne pobjede prekidom. Znači da slavlje protiv Mirka i nije bilo tako slučajno.
Ono što se također ne smije zaboraviti jest izostanak ozljeda kod našeg borca. Spartanski način treninga koji je Mirko tijekom dugačke karijere prakticirao ga je često koštao teških ozljeda i mnogobrojnih operacija. Značajne promjene u trenažnom procesu su to poptuno promijenile te je Cro Copa zadnje tri godine "zdrav kao dren". Ako imate 41. godinu to je itekako bitan faktor za uspješan nastavak karijere na najvišem profesionalnom nivou.

I na kraju se postavlja pitanje što od Filipovića možemo očekivati u elitnoj promociji? Prvi nastup je najavio već za travanj, a znakovito je spomenuo i neke poraze koji ga muče, a koje bi htio osvetiti prije kraja karijere. Je li mislio na poraz od Minitaura još iz Pride dana ili na poraze od Nelsona, Schauba i Gonzage koje je pretrpio u oktogonu? To ćemo saznati vrlo brzo, no uz izdanje kao protiv Ishiija, Mirko je definitivno konkurentan protiv svakog od ove četvorice. Od njega je teško očekivati da će u 41. napadati UFC-ov pojas uz zvijeri kao što su Velasquez, Dos Santos, Browne ili Miočić, ali je realno očekivati da može popraviti dojam iz prethodna dva boravka u UFC-u pobjedama protiv boraca od kojih je u prošlosti gubio…

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 3.4/5 | 35 glasova |