Završni komentar: Tko su najveći pobjednici FFC-a u Poreču?!

Autor | 24 | 11 | 2014 10:09 | Kategorija | kolumne | IZDVOJENA VIJEST

Photo by Ivana Kaurloto (Fight Site)

Autor:
Objavljeno: 24.11.2014 u 10:09

Netom završeni FFC 15 u Poreču se komotno može nazvati krunom dosadašnjeg rada Final Fight Championship borilačke promocije. Ako je priredba u Ljubljani ispunila sva očekivanja uz krunjenje prva dva FFC šampiona, onda se u Poreču otišlo korak dalje te je uz spektakularne mečeve i atmosfera u dvorani Žatika bila izuzetna te je ukupni dojam još malo bolji. A tek nam slijedi sam finiš sezone; glamurozna priredba u Beču i Super finale FFC Futuresa u Opatiji…

Borilački vikend u Poreču je ponudio dvije spojene priredbe; posljednji FFC Futures koji se održao tijekom dana, te večernji FFC 15 s dva dvoboja za titulu. I ovaj put se pokazalo da je format Futures natjecanja odlično pogođen te smo kroz tri kola natjecanja dobili posljednjih 10 finalista koji su se plasirali u opatijsko finale te će konkurirati za ukupnu pobjedu koja donosi ugovor s FFC-om za 2015. Teško je izabrati meč ili borca koji je posebno impresionirao na 4. Futuresu, no ako baš treba birati, onda je to mladi kick boksač u 70 kg kategoriji – Manuel Smoljan. Rijetko se viđa tako impresivan atleticizam spojen s kvalitetnom tehnikom kao što to ima mladi Smoljan. On je doslovce prošao kroz svoje protivnike na ovom Futuresu te je ozbiljno bacio rukavicu Rybalku i ostaloj dvojici ranijih finalista. Ako smo bez pretjeranog potcjenjivanja ostalih boraca i mislili da Rybalko nema pravu konkurenciju u Finalu, onda to razmišljanje sada više ne vrijedi. Smoljan će biti strah i trepet te se njegova snaga i eksplozivnost spojeni s ubilačkim instiktom ne smiju nikako potcijeniti. I ostali pobjednici 4. Futuresa će sigurno dodatno zaoštriti konkurenciju na finalnom Futuresu kojem se izuzetno veselim. Uoči samog Finala možemo pobrojati oko 150 mladih boraca iz čak dvadesetak država koji su pokušali izboriti finalni turnir. Nadajmo se samo da će svi finalisti biti spremni i da će bez ozljeda dočekati 20.prosinca.

Još je bolji dojam ostavio FFC 15 koji je zbog čak 13 mečeva krenuo već u 19 sati i 30 minuta te je publika u Žatici uživala sve do ponoći u spektakularnim mečevima. Opet valja reći da je izuzetno teško, pa čak i nepravedno izdvajati bilo koga, no teško je prokomentirati sve dvoboja pa ću se osvrnuti samo na one najznačajnije i meni za dlaku atraktivnije od ostalih.

Tu prije svega mislim na meč između Mađara Viktora Halmija i Mateja "DoKoske" Truhana koji je za ulog imao prvi pojas FFC šampiona u lakoj kategoriji. Mađar je na koncu slavio prekidom na polovici treće runde nakon što Truhan više nije mogao nastaviti zbog loma jagodične kosti. To ne znači da Halmiju bilo što treba uzeti od njegove pobjede. Dapače, ona je potpuno zaslužena iako je u prve dvije runde bio "potučen do nogu". Truhanov tim je pripremio sjajnu taktiku za jako kvalitetnog lijevorukog udarača, a Matej ju je do posljednjeg detalja filigranski točno provodio u dijelo. No, tada je do izražaja došlo ogromno srce, nepokolebljiv duh te veliko iskustvo koje Halmi posjeduje. Svjestan da je dvije runde u zaostatku, Mađar je krenuo na "sve ili ništa" što mu se na koncu i isplatilo. Pogodio je nekoliko dobrih kombinacija, a jedna od njih je prouzročila i već spomenutu tešku ozljedu. Jednom kada je nanjušio krv, Halmi je poput ranjene zvijeri skočio na svog protivnika te je stigao do uspjeha karijere. Uspjeha kojem se ne može ništa prigovoriti, samo zapljeskati.

Gotovo jednako spektakularnim preokretom do slavlja u Poreču stigao je i novopridošli FFC-ovac Filip "Nitro" Pejić. Njegov dvoboj s Franciscom Barriom je bio jedan od najiščekivanijih na čitavom popisu. Razlog je antagonizam koji između ovog dvojca tinja još od trenutka kada je Argentinac sletio u Hrvatsku. Tko je uz Račića najveća nada nižih kategorija na ovim prostorima? Poreč nam je dao odgovor da su obojica veliki potencijali, no kapu valja skinuti Pejiću koji je stigao do impresivne pobjede te je pokazao da je, kako bi Amerikanci rekli, "the real deal". Ne smije se ne spomenuti niti pritisak koji je Pejić zasigurno imao na svojim leđima. Kao popularni šampion MMA lige s impresivnim dosadašnjim "scoreom" od mladog borca iz Dubrave se s pravom mnogo očekivalo, a već je u svom FFC debiju morao svladati favoriziranog Barrija.

Dodatnu pohvalu zaslužuje njegova psiha i odlučnost. Argentinac je definitivno bolje ušao u meč te je svojim hrvanjem nametnuo ritam dvoboja. Pejić se uglavnom branio od pukušaja rušenja te je malo vremena imao za "razvijanje borbe u stojci" što mu je najveća forca. No, već je prvi milimetar otvorenog prostora iskoristio da bi zavukao smrtonosan aperkat kojim je na leđa srušio "Croatu". Niti tada nije napravio početničku grešku dopustivši svom protivniku da se oporavi. Opet je s nekoliko preciznih udaraca u špic brade "dohvatio" uzdrmanog Barrija te ga je poslao u zemlju snova. Oduševljenju njega i njegovog tima nije bilo kraja. U tom sam se trenutku sjetio Truhanovog intervjua u kojem je naglasio da Pejić ima rijetko viđeni nos za nanjušiti nokaut. Bio je potpuno u pravu. Mladić iz Dubrave je odličan borac, baš kao što je i Barrio kojem je ovo bio prvi poraz u karijeri.

Među probrane mečeve moram uvrstiti i onaj između Igora Jurkovića i Dennisa Stolzenbacha. Istarski ratnik je nakon tri runde ispunjene s mnogo kvalitetne akcije zasluženo slavio te je postao prvi FFC šampion u -95 kategoriji. Svi oni koji su Stolzenbach prije meče nazvali "kantom za napucavanje" su shvatili zašto niti Gokhan Saki ovog životopisnog Nizozemca nije uspio nokautirati. Stolzenbach, naime, ima granitno tvrdu bradu, vrhunski je spreman, ali i vrlo opasan. Jedina velika mana mu je nedostatak snage u udarcima pa iako je nekoliko puta dobro zakačio Jurkovića, naš borac nikada nije bio u problemima. Ono što čudi jest da niti Stozlenbach nije bio uzdrman unatoč nebrojenim snažnim serijama koje je Jurković konstatno plasirao tijekom čitavog susreta. No, konačni dojam je bio jednostrano na strani Porečanina te njegovo novo slavlje nikada nije došlo u pitanje. Kemayo, Catinas, Poturak, Tavares, Kaluđerović i sada Stolzenbach, Jurkovićeve su žrtve u FFC-u. Ako je tko zaslužio postati Final Fight Championship prvak, onda je to ovaj sjajni borac.

I za kraj ne mogu ne spomenuti taktički rat između Ivana Gluhaka i Vladislava Kancheva. Iako je prva runda bila siromašna čistim udarcima, napetosti u ringu nije nedostajalo. Obojica suparnika su bili svjesni da ovaj drugi u svojim šakama ima smrtonosno oružje pa nitko nije želio previše izlaziti na otvoreno bojno polje. U drugoj rundi se akcija zahuktala da bi u trećoj doživjela usijanje. Kada se sve zbroji, Bugar je za dlaku bio konkretniji i točniji što se vidjelo i prema pretrpljenoj šteti, no bodujući meč po rundama, suci su pošteno presudili "draw". Drago mi je vidjeti Gluhaka, koji inače pojam taktika ne shvaća previše ozbiljno u svojim mečevima, da je ovom dvoboju pristupio vrlo studiozno i oprezno. Kanchev je definitivno protivnik koji zahtjeva upravo takav pristup.

Ostaje žal zbog dvoboja Senyei vs. Vrbinc koji nije održan zbog toga što mađarski borac nije prošao liječnički pregled koji je prethodio samom dvoboju. Njegov je tlak bio na granici 200 pa su doktori sugerirali da mu se ne odobri dozvola za nastup. Odgovorni Orsat Zovko je prihvatio sugestiju te unatoč inzistiranju Mađara nije dopustio da ovaj uđe u borilište. I ovo je dokaz da je FFC vrlo profesionalna promocija kojoj je sigurnost boraca na prvom mjestu.

Pohvale za svoje nastupe zaslužuju svi borci, pa čak i oni koji su poraženi. Nitko nije razočarao, nitko nije podbacio. Vjerujemo da će isto tako biti i u Beču 6. prosinca. Vidimo se za dva tjedna u austrijskoj metropoli!

Marko Petrak
marko.petrak@fightchannel.hr

OCIJENITE OVAJ ČLANAK
REJTING | 2.6/5 | 10 glasova |