Iz povijesti: K-1 World Grand Prix finale 2008. (VIDEO)

K1 / BoksIZDVOJENA VIJEST 12.08.2016 20:32h Autor: pregleda

Bonjasky vs. Hari

Prisjetimo se možda najatraktivnijeg i najdojmljivijeg K-1 Grand Prix finala, čiji je krajnji dojam na kraju pokvario nesvakidašnji potez u to vrijeme najboljeg borca svijeta.

Bila je to godina u kojoj Grand Prix nije vidio pobjednik posljednja tri izdanja, Semmy Schilt, kojeg je ždrijeb spojio u posljednjem krugu kvalifikacija s borcem kojeg je pobijedio u dva finala za redom, Peterom Aertsom. Aerts je tad bio bolji te je otputovao na završni turnir, gdje se susreo s još sedam boraca.

Na turniru su još sudjelovali brutalni ruski nokauter Ruslan Karaev, koji je po mnogima bio favorit iz sjene, zatim mladi turski talent Gokhan Saki, koji je iza sebe imao fenomenalnu godinu, a još jedan mladi borac, Errol Zimmerman, došao je nakon što je eliminirao Glaubea Feitosu. Dva pomalo autsajdera bili su već pomali prestari Jerome Le Banner te Brazilac Ewerton Teixeira, koji je izbacio Musashia, no i koji je imao problem u neiskustvu. Na kraju, tu su bili dvostruki raniji pobjednik Remy Bonjaski i u to vrijeme najubojitiji i vjerojatno najbolji borac svijeta, Badr Hari. Mladi Marokanac je i došao na turnir kao glavni favorit čija se pobjeda očekivala.

Hari je taj svoj status favorita odlučio opravdati već u prvom meču, pravom susretu mladosti protiv iskustva, gdje se s druge strane nalazio Peter Aerts. Drvosječa nije izdržao snažne udarca “Golden Boya” te je završio nokautiran u drugoj rundi, a onda nakon njih je Errol Zimmerman izborio mjesto drugog Harijevog protivnika, savladavši Teixeiru većinskom sudačkom odlukom.

Drugi dio ždrijeba donio je susret Sakija i Karaeva, od kojeg se puno očekivalo, a nakon tri runde žestoke tučnjave, pobjedu je odnio Saki. Njegov protivnik u polufinalu postao je Bonjaski, čija brzina je bila pretežak ispit za već istrošenog Le Bannera, koji se nije predavao no morao je predati meč u posljednjoj rundi, nakon teške ozljede ruke. Polufinala su tako bila odlučena, a tamo su se našla četiri borca koju je većina i očekivala.

Od prvog polufinala očekivao se spektakl s neupitnim nokautom, a on je i došao. Badr Hari i Errol Zimmerman se nisu štedjeli, a prekid je došao zapravo pred sam kraj treće runde, kad je desni kroše Harija uspio poslati Zimmermana u situaciju gdje se nije uspio oporaviti.

Drugo polufinale također je donijelo prekid, i to jednako spektakularan. Remy Bonjaski je u drugoj rundi savladao Gokhana Sakija možda i najbolnijim udarcem u jetru kojeg smo ikad vidjeli. Izraz na Sakijevom licu je sve govorio i sve je bilo spremno za finale.

Nakon šest fantastičnih borbi prije toga, bez gotovo ijedne dosadne sekunde unutar njih, sve je bilo spremno za finale između Badra Harija i Remya Bonjaskog. I na kraju se i dogodila borba koja je cijeli event bacila u drugi plan i borba o kojoj su svi pričali. No, nažalost ne zbog razloga zbog kakvog se željelo.

Zapravo, prva runda bila je apsolutno u tonu cijelog dotadašnjeg turnira, niti jedan borac nije se štedio, odnosno cilj je bio do titule doći s tri prekida i to se vidjelo. Defenziva nije postojala i publika u Yokohama Areni je jednostavno ludovala. No, pojavila se i luda strana Marokanca, odnosno “blackout” koji je doveo do udaranja Bonjaskog dok je bio na podu. Remi je završio u nokautu, nakon čega nije bio u stanju nastaviti meč. Hari je diskvalificiran, a “Flying Gentleman” došao je do treće titulu K-1 prvaka.

Mnogi su nakon meča Bonjaskog optužili kako je odglumio ozljedu, da bi došao do titule, budući da nije mogao nastaviti, no činjenica je kako je Badr Harija njegova narav koštala titule K-1 prvaka, na jednom od najboljih i najgledanijih finalnih evenata. Kakva šteta, no pravi fanovi će pamtiti sjajne mečeve koji su se dogodili prije tog finala.

PODIJELI

PREPORUČENO

KOMENTARI

POVEZANE VIJESTI